Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIKA, NAŠKI: Sveobuhvatno ništa

Objavljeno prije

na

Ne može niko sa sigurnošću da predvidi kad će iznevjerena očekivanja potpuno pobijediti želju za promjenom. Apatija se uveliko osjeća, što ne znači da je ne može nadvladati nešto krupno. Samo što nešto krupno ne mora značiti nešto dobro

 

Mrtvo more. Dvije jednostavne riječi dovoljne su da opišu političke prilike u Crnoj Gori, godinu uoči izbora. Sa takve se ledine teško može podići snaga koja bi mogl da sruši najdugovječniji režim u Evropi. Isprazne priče i umišljene veličine…

Danima su  najkrupnije političke vijesti – ko će, a ko neće doći na sastanak koji pokušava da organizuje predsjednica Socijaldemokratske partije Vuksanović-Stanković i ko će se, a ko neće, pojaviti na sjednici skupštinskog Odbora za reformu izbornih zakona. Ideja predsjednice SDP-a bila je da se opozicija, prije početka rada u Odboru dogovori o zajedničkoj platformi i uslovima za fer i slobodne izbore. “Logično je da prvo sjednemo u opoziciji koja želi da radi u Odboru, razgovaramo i dogovorimo uslove i zajedničku strategiju nastupa, a nakon toga na bazi jedinstvene platforme eventualno započnemo rad u Odboru sa predstavnicima vlasti”, objasnili su iz SDP-a.

Vukasnović-Stanković na sastanak nije pozvala Demokratski front uz obrazloženje da su se oni već izjasnili da neće učestvovati u radu Odbora. Nije pozvana ni Ujedinjena Crna Gora, a njen poslanik Goran Danilović kazao je da nijesu zainteresovani za rad u odboru dok ne bude dogovora o tehničkoj vladi. SNP neće prisustvovati sastanku, zato što nema mjesto u Odboru,ali su napomenuli da poštuju “trud Draginje Vuksanović Stanković i njenu želju da se opozicija objedini”. Ni posebni klub poslanika neće prisustvovati sastanku opozicionih predstavnika koji je inicirala predsjednica SDP-a. Šef tog kluba Aleksandar Damjanović objasnio je da neće za sto sa onima koji su im, uz pomoć DPS-a “oteli” mjesto u Odboru za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, odnosno sa Demokratama.

Kako trenutno stvari stoje, volju da se sastanu, osim inicijatora pokazali su Ura, Demos i nezavisni poslanik Neđeljko Rudović.

Napominjući da bi bilo logično da se sastanak održi prije sjednice Odbbora zakazane za 11. septembar, iz SDP-a su kazali da čekaju odgovor Demokrata pa da zakažu sastanak. Dekokrate su rekle da čekaju termin za sastanak pa će otkriti hoće li doći. “Kada dobijemo informaciju o terminu i mjestu održavanja sastanka, naši predstavnici u odboru Momo Koprivica i Danilo Šaranović će se odrediti prema tom pozivu. Ističemo da smo još prošle sedmice upoznali SDP sa ovim stavom”, kazao je Boris Bogdanović, generalni sekretar Demokratske Crne Gore. Još kad je sastanak najavljen, iz Demokratske Crne Gore su javili da će predsjednik partije Aleksa Bečić biti van zemlje u tom periodu.

Demokratska Crna Gora  ranije je tvrdila da neće učestvovati u radu Odbora za reformu izbornih zakona bez opozicije. DF je sada kazao da “najvjerovatnije” neće u odbor, ali da će se o tome izjasniti Predsjedništvo.

Godinu uoči izbora opozicija ne zna hoće li, ni koje će tačno izmjene izbornih propisa i uslova za izbore da traži.

I sve tako. Na logično i prosto pitanje: ” S kojim obrazom će kroz nekoliko mjeseci isti ovi ljudi tražiti glasove crnogorskih birača?”, odgovor je jednostavan: “Uobičajenim”.

Nijesu crnogorski građani baš tolike budale da im odavno nije dosta režima Mila Đukanovića. Pokazali su to na i na prošlim i na pretprošlim izborima, kad je DPS jedva krpio većinu u parlamentu.

Početkom 2012. građani su glad za promjenama pokazali protestima koje su, zbog politike vlade, organizovali MANS-a, Unija slobodnih sindikata i studenti. Na izorima u oktobru te godine DPS je dobio 45,6, opozicija 44,7 odsto glasova. Presudila su četiri i po procenta glasova koje je, naročito po sjeveru Crne Gore više opozicionom nego provladinom kampanjom, obezbijedila Bošnjačka stranka. Pored uspjeha Demokratskog fronta, na čijem je čelu tada bio Miodrag Lekić, te izbore je obilježila zvijezda padalica – Pozitivna Crna Gora. Izlaznost je bila velika – građani su uradili što je bilo do njih. Uzalud.

Ljudi su bili na ulicama i uoči izbora 2016. Najprije je demonstrirao  Demokratski front, a kada je policija odlučila da silom razbaca njihov protest – pridružila se šarenolika masa ljudi u kojoj su bili pripadnici najrazličitijih slojeva i političkih uvjerenja. Zajedno. DPS je morao da izvede “državni udar” da bi se na izborima provukao. Opet su građani uradili šta su mogli.

Kad je isplivala “Koverta”, još jednom je ogroman broj građana izašao na ulice. Nekako se stiglo dotle da svi opozicioni poslanici potpišu

“Sporazum o budućnosti” kojim su se obavezali na “zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi”.

Bio je kraj marta kad su narodni izabranici potpisivanjem Sporazuma utvrdili minimalne uslove za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma.

Obećali su: “Zajednički ćemo se zalagati za formiranje Vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora”. Smislili su i kako će precizno izgledati Vlada gađanskog jedinstva i potisali da neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka Vlade građanskog jedinstva.

“Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkog vaninstitucionalnog djelovanja”, zapisano je u dokumentu, a data je i tvrda vjera: “Svi potpisnici Sporazuma svojim političkim i moralnim kredibilitetom jemče ispunjenje navedenih obaveza i obavezuju se na započinjanje konstruktivnog i dosljednog rada na konkretizaciji principa, metoda i sredstava neophodnih za realizaciju tačaka Sporazuma”.

Vjetrovito je bilo proljeće, razvijano je svako slovo Sporazuma prije nego se osjetila i naznaka da će oživjeti išta od njegovog smisla. U skladu sa tim i građani su ostali kući.

Ne može niko sa sigurnošću da predvidi kad će iznevjerena očekivanja potpuno pobijediti želju za promjenom. Apatija se uveliko osjeća, što ne znači da je ne može nadvladati nešto krupno. Samo što nešto krupno ne mora značiti nešto dobro. Ništa bolje i brže ne može ‘probuditi’ ljude nego niske strasti: nacionalizam, mržnja, hajka.

Nedavno smo, prije četvrt vijeka, gledali.

Kome god se čini da su ta vremena prošla i da su došla neka druga, evropska – čini mu se. Napredovanje desnice zabavilo je o jadu veliki broj evropskih zemalja, najuočljivija je Orbanova Mađarska.

U urednim intervalima predsjednik Crne Gore Milo Đukanović podsjeća da nam i nije naročita nužda da budemo u Evropskoj uniji, dio opozicionih prvaka redovno klizi ka nacionalističkim stazama. Nefunkcionalni kao političari, lako mogu riješiti da postanu vođe. Đukanović u tome već ima ozbiljno iskustvo, dijelu opozicije ne bi bilo prvi put da slijedi njegov pravac iz suprotnog smjera.

Na drugoj strani, nedostatak društvene dinamike i ubijanje volje kod građana mogao bi da proizvede i dizanje ruku od politike, manji broj glasača na biračkim mjestima. Premda, povodljivi smo ljudi, nije to ovdje lako zamisliti.

Na ovom lutajućem jedrenjaku koji lagano tone svako je zauzeo neku poziciju, čak i oni koje je zapala najmanja dašćica za koju se drže, nadaju se da će nekako preživjeti ili da će se desiti baš ono čudo koje oni priželjkuju.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo