Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KOLIKO NAS KOŠTA KLJUČNO RUKOVODSTVO EPCG: Direktorske zarade na visokom naponu

Objavljeno prije

na

Trinaest čelnih ljudi Elektroprivrede prihodovalo je prošle godine  490 hiljada i 498 eura. Odnosno, 145 hiljada više nego godinu ranije. Zašto

 

Trinaest čelnih ljudi Elektroprivrede Crne Gore prihodovalo je prošle godine, „na ime zarada i ostalih kratkoročnih primanja“, dva eura manje od  490,5 hiljada. To nam pokazuju zvanična dokumenta EPCG o kojima će se naredne nedjelje izjašnjavati Skupština akcionara najvećeg preduzeća u državnom vlasništvu. I koja će, prema dugogodišnjoj praksi, biti prihvaćena glasovima državnih zastupnika, uz manje ili veće protivljenje manjinskih akcionara i dijela zaposlenih.

Da se mi, ipak, vratimo ključnom rukovodstu i njihovim kratkoročnim primanjima. Očito je da postoji mogućnost kako je nekom od 13 apostola crnogorske Elektroprivrede „kapnuo“ i kakav kreditčić za, recimo, poboljšanje uslova stanovanja. U skladu sa Vladinim običajima o kojima se ovih dana nadugo i naširoko govori i piše.

Prema Napomenama uz finansijske iskaze koje prate osnovna dokumenta o poslovanju EPCG u prošloj godini (Bilans stanja, Bilans uspijeha, Iskaz o promjenama na kapitalu i Iskaz o novčanim tokovima) ključno rukovodstvo čine članovi Odbor direktora EPCG: Đoko Krivokapić (predsjednik borda), Ranko Milović, Ljubo Knežević, Samir Hodžić, Vladan Radulović, Massimo Tiberga i Oreste Bramanti;  Izvršni direktor Igor Noveljić; Glavni finansijski direktor Branislav Pejović; Direktor direkcije za ljudske resurse Predrag Krivokapić; Direktori funkcionalnih cjelina proizvodnja i snabdijevanje Luka Jovanović i Nikola Bezmarević i Sekretar društva Milivoje Vujačić.

Njih su trinaestorica, dakle, prošle godine prihodovali 490 hiljada i 498 eura. Odnosno, 145 hiljada eura više nego godinu ranije (2017.). Stvar možemo sagledati i na sledeći način: Da su sva 13-orica primili identičnu naknadu (plata + nagrade dodijeljene u vlastitoj režiji) na njihov bi konto tokom prošle godine  leglo po 37.739 eura (trideset sedam hiljada i sedamsto tridesetdevet eura). Ili 3,14 hiljada mjesečno.

To, međutim, nije slučaj. I među ključnim postoje ozbiljne razlike pa se da predpostaviti – a uz malo truda moglo bi se i izračunati –  da su prvi među jednakima uzeli i više od 70 hiljada eura.

Za šta? Čime su to Krivokapić, Noveljić i njihovi saradnici tokom 2018. zavrijedili povišicu od gotovo 150 hiljada?

Jedan od mogućih odgovora takođe smo pronašli u materijalu za predstojeću Skupštinu. Monitor je već pisao kako je menadžment EPCG (da ne kažemo ključno rukovodstvo) akcionarima pripremio Odluku o poništenju sopstvenih akcija, kako bi se iz imovine preduzeća „otuđile i poništile“ akcije koje je EPCG u septembru prošle godine, po nalogu Vlade,  platila preko 50 miliona eura.

Naime, Zakon o privrednim preduzećima nalaže da se akcije kompanije koje se nađu u njenom vlasništvu moraju poništiti ukoliko ih menadžment ne otuđi (proda, pokloni…) u roku od godinu dana od dana sticanja (kupovine). Menadžment EPCG nije, međutim, po tom pitanju preduzeo ni jedan jedini korak. Tako će akcije biti otpisane, a osnovni kapital EPCG umanjen za 85,4 miliona eura (nominalna vrijednost 13,05 miliona otpisanih akcija).

Istovremeno,  pripremljene su odluke da se isti poslovni poduhvat – kupi pa baci – ponovi i ove godine. Promijeniće se samo ukupan iznos kojim EPCG otkupljuje vlastite akcije u vlasništvu nekadašnjeg strateškog partnera, italijanske A2A. Ove godine „u vjetar“ ide ne 50 nego više od 70 miliona eura. Zbog čega će dogodine, ponovo, Skupština akcionara odlučivati o umanjenju osnovnog kapitala Elektroprivrede.

Tako to rade pravi domaćini.

Inače, pažljivijim čitaocima materijala pripremljenog za predstojeću Skupštinu nije promaklo da se podaci o ključnom rukovodstvu i njihovim prošlogodišnjim primanjima razlikuju, zavisno do dokumenta koji čitate. Tako pomenuta priča o 13 članova ključnog rukovodstva koji su EPCG prošle godine koštali zeru manje od pola miliona, ima i svoj nastavak u Napomenama uz konsolidovane finansijske izvještaje.

Tu nam je predočen podatak daje ključno rukovodstvo, u proširenom sastavu, na ime zarada i ostalih kratkoročnih primanja, prihodovalo tokom 2018. godine  više od 890 hiljada eura (precizno 892.688). Što je nepunih 150 hiljada više nego godinu ranije.

Uz gore pomenute funkcionere EPCG, ključno rukovodstvo kompanije, prema Napomenama uz konsolidovane izvještaje, čine i izvršni rukovodioci organizacionih cjelina: Direkcije za upravljanje energijom Darko Krivokapić, Direkcije za pravne poslove Željko Ćorić, Direkcije za IMS i opšte poslove Olga Radović, Direkcije za računovodstvo i poreze Vojka Ćalasan, Direkcije za finansije i platni promet Venka Janjušević, Direkcije za plan, kontrolu i izvještavanje Marina Janjušević, Direkcije za nabavku i logistiku Radovan Radojević, Direkcije za informaciono-komunikacione tehnologije Mihailo Gluščević, Direkcije za razvoj i inženjering Ivan Mrvaljević. U ovom dokumentu na popisu rukovodstva nema sekretara Društva, a ostaje nepoznanica da li su među ključnima direktori HE Piva i Perućica, TE i Rudnika uglja Pljevlja.

Vjerujemo da će i ta dilema biti razriješena na predstojećoj Skupštini. Pošto pravo pitanje vrijedi skoro milion eura.

 

Samo nebo zna

Kolektivni ugovor EPCG odavno je postao tijesan njenom menadžmentu. Zato je, još sredinom 2009, usvojena Politika naknada EPCG u kojoj stoji da se naknade „organa i menadžmenta“  ne utvrđuju u skladu sa Zakonom i kolektivnim  ugovorom, već „posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa“. Dakle njih samih.

Još tada je projektovano da se zarade menadžmentu, koji je u međuvremenu preimenovan u ključno rukovodstvo, ne obračunavaju prema sistematizaciji radnih mjesta i utvrđenim koeficijentima (od 2,2 do 9,5) već množenjem prosječne plate u EPCG sa koeficijentima koji se kreću od 1,25 do četiri. Plus nagrade.

One se na godišnjem nivou, prema prepisu iz Politike naknada EPCG, kreću od 12 prosječnih zarada u kompaniji za predsjednika borda, do dvije, odnosno, četiri, prosječne zarade za najniže rangirane pripadnike ključnog rukovodstva. „Izuzetno“, stoji u poslednjem stavu Politike, „članu menadžmenta koji je bitan za realizaciju poslovne politike… može se utvrditi zarada, naknada i nagrada i mimo odredbi ove Politike naknada“.

Nebo je granica.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo