Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote profitabilnije probati sa naftom, bez obzira koju cijenu ćemo platiti. Tu cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose pogrešne odluke, već država čiji najvrijedniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa
Nedostatak ili pogrešna primjena strategija razvoja u Crnoj Gori dovela nas je do toga da se na sve načine pokušava napraviti brzi profit, nauštrb razvoja sjevera, ruralnog turizma, poljoprivrede i održivog razvoja, kaže u razgovoru za Monitor Aleksandar Dragićević, turistički radnik sa Žabljaka koji uzima značajnog učešća u borbi za odbranu crnogorske prirode: Crnog jezera, Lještanice, Bukovice, Sinjajevine… „Nezamislivo je da se planira potpuno uništenje 50 crnogorskih rijeka zajedno sa makar četiri puta toliko sela. Nezamislivo je da se planira poligon za artiljerijsko gađanje na Sinjajevini, koja je najveći pašnjak Evrope. Nezamislivo je da se u državi gdje je osnovna i jedina zdrava privredna grana turizam planira izgradnja naftnih bušotina i da se brodovima za istraživanje devastira morski ekosistem, dok nas EU godinama “moli” da iskoristimo svoje kvote za izlov male plave ribe“.
DRAGIĆEVIĆ: Oni koji vode ovu državu odlučili su da je umjesto fabrika za preradu ribe i ribolovne flote, profitabilnije probati sa naftom bez obzira koju cijenu ćemo platiti. To su njihove pogrešne politike, čiju cijenu, na žalost, ne plaćaju oni koji donose odluke, već država čiji najvredniji resurs – prirodu, nemilice uništavaju zarad ličnog interesa.
MONITOR: Tara, Ćehotina, Bukovica, Bećići… Mnogo je primjera koji pokazuju kako se odnosimo prema vodama Crne Gore.
DRAGIĆEVIĆ: Dok EU apeluje da sačuvamo naše rijeke, postaramo se da prečistimo otpadne vode prije nego ih ispustimo u podzemlje ili more, da izvršimo reviziju dokumenata vezanih za mini hidroelektrane – Vlada Crne Gore kao da se trudi da vode što više zagadi i tako uništi jedan od najvažnijih resursa 21. vijeka.
Sa čuvarima Bukovice proveo sam nedjelje stražareći pokraj rijeke i nije bilo dana da se ne zapitam – kome je palo na pamet da ubije rijeku koja je pitka cijelim svojim tokom od 42 kilometra?
Dok milioni širom svijeta umiru zbog nedostatka pitke vode, dok se već decenijama dešavaju migracije i ratovi zbog vode – Vlada Crne Gore odlučila je da izda koncesije za izgradnju 80 mHE i na taj način ubije 50 planinskih rijeka koje su većinom pitke. Odlučili su da našoj djeci i unucima uskrate pravo na pitku vodu radi nečije dobiti. To mora prestati.
Predstoji nam velika bitka za sve crnogorske rijeke i u ovu se borbu moraju uključiti svi, dok nije kasno. Moramo odbraniti Taru i Lještanicu i Bukovicu i sve rijeke, jer su one krvotok Crne Gore. Te rijeke su naša tradicija, naša prošlost i naša budućnost – naše rijeke su Crna Gora.
MONITOR: Ovih dana osnovana je Koalicija za održivi razvoj (KOR) čiji ste član. Možete li nam objasniti o čemu se radi?
DRAGIĆEVIĆ: KOR je otvorena građanska platforma za ekološku Crnu Goru. To je mreža ekoloških i građanskih aktivista okupljenih u građanske inicijative za zaštitu prirodnih resursa od devastacije i lošeg upravljanja.
Jedna od poruka koju želimo poslati svim građanima je – nijeste sami. Svi mi iz KOR-a osjetili smo kako je teško kada želiš da nešto odbraniš ili promijeniš, jer si sam i boriš se protiv mnogo snažnijeg neprijatelja. Znamo i koliko je značajna podrška i jedinstvo, jer nas je spojila upravo borba za ekološku i Crnu Goru održivog razvoja. Kroz KOR pružićemo podršku svim građanskim inicijativama i pokazati da postoje ljudi kojima je Crna Gora na prvom mjestu.
KOR je i odgovor na izražen trend pokušaja zloupotrebe ekoloških problema i aktuelnih građanskih inicijativa čiji je cilj zaštita i unapređenje životne sredine, od onih koji vođeni političkim i ličnim interesima, bez potrebnog znanja i razumijevanja produbljuju probleme.
MONITOR: Od akcija za spas Crnog jezera i sprječavanja gradnje bungalova na toj lokaciji je prošlo već par mjeseci. Kakva je danas situacija u NP Durmitor?
DRAGIĆEVIĆ: Osim povlačenja Plana privremenih objekata Ministarstvo održivog razvoja i turizma i uprave Nacionalnih parkova Crne Gore i Nacionalnog parka Durmitor nijesu učinili ama baš ništa kako bi očuvali i poboljšali ponudu za sezonu koja je u toku, iako smo očekivali da će poslije ovih akcija posvetiti više pažnje ovoj planini i onome što ona može da ponudi.
Rezultat njihovog nečinjenja su nemarkirane staze na Durmitoru, što za posljedicu ima svakodnevno gubljenje planinara, ali i povređivanje turista koji lutaju neobilježenim vrletima. Nije riješeno pitanje odlaganja otpada u samom NP, info table su iz prošlog vijeka, a osoblje NP koje ima komunikaciju sa gostima ne priča ni jedan strani jezik iako po oficijelnim podacima lokalne TO ove godine imamo preko 75 odsto stranih posjetilaca. Dobro je jedino što se povlačenjem Plana stalo sa devastacijom i izgradnjom bungalova, vještačkih stijena, betoniranjem pješačkih staza i izdavanjem dozvola da se automobilima može do samog jezera kao i dodatnih sadržaja koje bi nepovratno uništili životnu sredinu i vizuelni doživljaj ljepote Crnog jezera.
Dakle, situacija je takva da je iz dana u dan vidljivije da Nacionalni park Durmitor definitivno zaslužuje mnogo više. Baš kao i njegovi posjetioci.
MONITOR: Primjetan je veliki rast ponuda apartmanskog smještaja na sajtovima poput bookinga ili aibnb. Kako vi gledate na tu pojavu?
DRAGIĆEVIĆ: Bez jasne i održive strategije nema ni razvoja turizma. Neplanska hiperprodukcija apartmanskog smještaja dovela nas je do toga da booking.com kreira uslove na tržištu i da imamo veliki broj nekvalitetnog i neregistrovanog smještaja koji znači brzu zaradu u jeku sezone, što rezultira nezadovoljnim turistima i lošom slikom o Crnoj Gori kao destinaciji. Za primjer – 2013. godine na online platformi za rezervacije booking.com na Žabljaku je bilo registrovano 170 objekata dok ih je ove godine preko 500.
U međuvremenu nije izgrađen ni jedan novi hotel, nijesmo dobili nove sadržaje, niti na bilo kakav način unaprijedili ponudu. Nadležni nijesu našli način da se adekvatno izbore za kategorizaciju i standardizaciju smještaja, dok su kolege iz Hrvatske pokušale da ovaj problem riješe subencijama za izgradnju bazena, bespovratnim ili beskamatnim kreditima za renoviranje i adaptaciju objekata, edukacijom ugostitelja i drugo. Ukoliko želimo postati konkurentna turistička destinacija potrebno je uložiti značajna sredstva u marketing i promociju, poboljšanje infrastrukture i dodatnih sadržaja kao i edukaciju stanovništva kako bismo zaokružili turistički proizvod.
MONITOR: Hoće li naš turizam spasiti radna snaga iz dalekih zemalja?
DRAGIĆEVIĆ: Crnogorski turizam već par decenija nosi upravo radna snaga iz inostranstva – prvenstveno iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Međutim, veliki broj standardnih sezonskih radnika iz zemlje i regiona rade na kruzerima ili destinacijama u kojim su plate tri do pet puta veće nego u Crnoj Gori. Nijesmo zanimljiva destinacija za rad radnicima iz dalekih zemalja, jer ne možemo da ih platimo, to su najbolje pokazali zahtjevi predstavnika radnika iz Filipina – smještaj, tri obroka, minimum 650 eura plata…
Međutim, već sledeće sezone očekujem porast plata u ugostiteljstvu kako bi se zadržao domaći i privukao kadar iz regiona. Ukoliko do toga ne dođe posljedice po turizam biće nemjerljive.
Dragan LUČIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice