Premijer Plenković na domaćem terenu gubi kontrolu i u ovom trenutku analitičari odbrojavaju početak njegova kraja na čelu Vlade i HDZ-a. Predsjednica Grabar Kitarović je balkanska verzija Marine Le Pen

MONITOR: Hrvatska danas kao članica Evropske unije?

JAKOVČIČ: Kada govorimo o nizu tema u vezi stanja ljudskih prava u Hrvatskoj, ako izuzmemo rat i ljudska stradanja, kao da živimo u devedesetima, što najbolje oslikava stanje društva u Hrvatskoj nakon ulaska u EU. To je prilično frustrirajuće za sve naše građane i građanke. No, nadu ulijevaju posljednji prosvjedi koji signaliziraju da se svi ipak ne mire s takvom sudbinom. Vrlo jasno je na nedavnim prosvjedima u Zagrebu odaslana poruka da se više ne želi trpjeti obiteljsko nasilje i u tom kontekstu nefunkcioniranje dijelova sustava koji trebaju štiti žene i djecu. Ohrabrujuće je da se u ovom trenutku odvija jedan od jačih medijskih udara na aktualnu vladu premijera Plenkovića, gdje se gotovo kao na traci razotkrivaju korupcijski skandali većeg broja ministara, tako da je premijer prisiljen na rekonstrukciju gotovo cjelokupne vlade da bi se uopće održao na vlasti do kraja mandata.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o hrvatskoj vlasti na čelu sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i premijerom Andrejem Plenkovićem?

JAKOVČIČ:Premijer Plenković odlično se snalazi u Bruxellesu, ali na domaćem terenu gubi kontrolu i u ovom trenutku analitičari odbrojavaju početak njegova kraja na čelu Vlade i HDZ-a. Pola ministara je pred smjenom zbog pritiska javnosti i medija, uslijed teških korupcijskih afera. Nedavni EU izbori za HDZ su završili jako loše, turistička sezona je u podbačaju, tako da slijedi malo duža politička agonija jer od izlaska na izbore neće biti ništa, s obzirom na to da to ne odgovara u ovom trenutku HDZ-u, jer je rejting HDZ-a tako loš da bi ih čak i slabi SDP pobijedio.

Predsjednica , koja vjerujem stoluje posljednje mjesece na funkciji pred predsjedničke izbore u prosincu, je jedna od skandaloznijih pojava u hrvatskoj politici od devedesetih do danas, a nije da se nismo svega nagledali. Njezine šokantne izjave o migrantima ovih dana vrište s naslovnica svjetskih medija. Naime, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nedavno je za švicarski radio izjavila da je „potrebno malo nasilja kada provodite pushback“. Tom je izjavom de facto javno priznala korištenje sile prema migrantima. Njezinim skandalima nema kraja, ona je balkanska verzija Marine Le Pen.

MONITOR: Hrvatska se tvrde analitiari olako odrekla svog antifašizma…

JAKOVČIČ:Vatikan, pa čak i Austrija, s teškim nasljeđem nacističke kolaboracije, u posljednjih nekoliko mjeseci otvoreno su se usprotivili Hrvatskoj u vezi njezinog otvorenog koketiranja s ustaštvom. Hrvatska se kao niti jedno društvo u Europi olako odrekla svog antifašizma predvođenog komunistima, Titom i partizanima. To je nasljeđe devedesetih i jedan od glavnih krivaca za to je Franjo Tuđman, da apsurd bude veći, Titov general i partizan. Mi tjednima na javnom medijskom servisu pratimo vrlo problematične dokumentarne uratke u kojim se negiraju činjenice u vezi NOB-a i istinskog otpora ustašama i fašistima.

O sofisticiranim pokušajima revizionizma govori i podatak da se u Zagrebu planira podignuti spomenik žrtvama Holokausta, na što je reagirala Antifašistička liga RH, čiji sam glavni tajnik. Mi u Ligi smatramo da je najavljeno podizanje spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu licemjerno jer se time prije svega krivnja za pogrom nad Židovima u NDH želi prebaciti na naciste, premda je većina stradala u ustaškim logorima. Stoga smo predložili da se umjesto posvete kako se sada odlukom Grada Zagreba planira obilježiti spomenik, “Spomenik žrtvama Holokausta”, na spomeniku postavi natpis na kojem bi pisalo “Žrtvama ustaškog režima” i to na latinici, te na jezicima i pismima zajednica žrtava, ćirilicom, jidišem i romskim jezikom.

MONITOR: Danas na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju bez koje nema prosperitetne budućnosti…

JAKOVČIČ: Mi na ovim prostorima živimo ne-rat, odnosno negativni mir, znači odsustvo nasilja, ali bez slobode i pravde. Na djelu je nacionalistički govor i tu nema objektivne analize prošlosti. Teško je  očekivati da naša društva doista prispiju u poratno doba. U ovom trenutku veliku šansu za pomirenje na temelju bezuvjetnog prihvaćanja činjenica i patnje drugih, a ne samo naših, ima inicijativa za REKOM, koju godinama guraju organizacije civilnog društva s prostora nekadašnje države.

MONITOR: Revizionisti u našem regionu uspješno rehabilituju ustaške i četničke ideologije, a jača i fašizacija evropskih i naših društava….

JAKOVČIČ: Pučka pravobraniteljica Hrvatske Lora Vidović upozorila je nedavno da relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. Njezin je zaključak kako su pojave negiranja karaktera NDH i razmjera zločina ustaškog režima, isticanja simbola u javnom prostoru ili korištenje sintagmi kojima se prema njemu izražavaju simpatije, u hrvatskom društvu toliko učestale, da su gotovo prešutno prihvaćene. Lora Vidović traži hitno uvođenje obvezatnog obrazovanja iz ljudskih prava u sve nastavne planove i programe, osobito kad je riječ o pravu na jednakost i zabrani diskriminacije.S druge strane, Ministarstvo znanosti i obrazovanja izigralo je proceduru te školama i nastavnicima nametnulo novi prijedlog kurikuluma povijesti, koji određuje nastavu tog predmeta u osnovnim školama i gimnazijama. Zločini u NDH, kao i oni počinjeni u Hrvatskoj 90-ih, u ovom kurikulumu nisu spomenuti, što odaje dojam da su namjerno izostavljeni. U dijelu vezanom za Drugi svjetski rat izbjegava se riječ Holokaust i genocid kada su u pitanju ustaški zločini, a nije navedeno tko je to osmislio te provodio politiku terora.

MONITOR: Čime se trenutno bavi Documenta?

JAKOVČIČ:Documenta od 2009. godine provodi istraživanje Dokumentiranje ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991.-1995. To je naša ključna i najvažnija misija. Glavni cilj istraživanja je zaustavljanje političkih i ideoloških manipulacija žrtvama rata u RH kroz stvaranje dostupnog i provjerljivog poimeničnog popisa svih poginulih i nestalih s njihovim osnovnim identifikacijskim podacima te načinima stradanja. Procjene koje dolaze iz različitih znanstvenih i stručnih izvora govore o 18 do 20 tisuća stradalih državljana RH. Trenutno imamo registrirano 17215 žrtava. Jako se trudimo, gotovo na dnevnoj bazi komuniciramo naše podatke i činjenice do kojih dolazimo s javnošću. Ali još ne uspijevamo snažnije zaustaviti sve te manipulacije, što ne znači da trebamo odustati.

MONITOR: Kako kao novinar ocjenjujete današnju medijsku scenu u Hrvatskoj?

JAKOVČIČ: U ovom trenutku u Hrvatskoj egzistiraju 1163 aktivna sudska predmeta protiv novinara i medija, što jasno govori o snazi pritiska na medije i prilično manjkavom shvaćanju onoga što bi trebala biti uloga novinara i medija u demokratskom društvu.

MONITOR: Devetog jula obilježena je 70. godišnjica Golog otoka, kako  mnogi tvrde najozloglašenijeg zatvora u bivšoj Jugoslaviji…

JAKOVČIČ:I ove godine, kao i ranijih, Documenta je u suradnji s udrugom Goli otok “Ante Zemljar” organizirala komemoraciju, želeći prije svega podsjetiti javnost na golootočke logoraše i sve žrtve političkog nasilja u Hrvatskoj, Jugoslaviji i Istočnoj Europi tijekom razdoblja Informbiroa. U tom komemoriranju smo prilično usamljeni, a odnos Hrvatske spram ovih žrtava ponajprije se ogleda u poraznoj činjenici da se uporno izbjegava osnovati memorijalni centar u spomen na sve one koji su na Golom otoku patili i stradali. Posebno zabrinjava podatak da je 31. svibnja ove godine završio period preventivne zaštite lokaliteta, a da odluka Ministarstva kulture o trajnoj zaštiti lokaliteta još nije donesena. Na otoku se nalaze table s netočnim i nepotpunim podacima o logoru. Danas svjedočimo, kada govorimo o golootočkim žrtvama, drugom dijelu njihove tragedije, koji upravo nastupa raspadom Jugoslavije, gdje nekada prešućene i zatajene žrtve postaju nekonvertibilne današnjim vlastima, što predstavlja jasan znak da smo još necivilizirana zemlja, iako nominalno pripadamo EU koja podrazumijeva razuman odnos prema prošlosti.

Insitucionalni linč

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da je atmosfera linča postala normalna u Hrvatskoj, naročito nakon ulaska u EU?

JAKOVČIČ: Ako predsjednica Republike predstavniku jedne od najbrojnijih nacionalnih manjina šalje u javnom pismu poruku kako bi trebali paziti što govore, misle i pišu, ne samo on i njegovi sunarodnjaci, već i novine čiji je Milorad Pupovac izdavač (Tjednik Novosti), onda imamo institucionalni linč kojeg producira sam vrh vlasti što je, složit ćete se, velik problem za sve građane i cjelokupno društvo. Inače, linč o kojem govorite vrlo je jasno usmjeren ciljano prema manjinama, a tu su Srbi uvijek zgodna i pogodna meta. Politički krugovi povezani s predsjednicom i Katoličkom crkvom nedavno su pokrenuli inicijativu da se saborskim zastupnicima manjina ograniče prava kod glasanja o nekim pitanjima u parlamentu, kao i da se smanji broj manjinskih zastupnika. Također, isti krugovi kroz referendumske inicijative vršili su pritisak da se ne ratificira Istanbulska konvencija koja žene i djecu štiti od nasilja.

Crnogorci najbrojniji golootočani

MONITOR: Sigurno Vam je poznato da je po zvaničnim podacima najviše zatvorenika bilo iz Crne Gore (21,5 odsto) u poređenju sa brojem stanovnika …

JAKOVČIČ: U do sada najvažnijoj i najsveobuhvatnijoj studiji o Golom otoku, nedavno objavljenoj knjizi Martina Previšića “Goli otok”, znanstvena istraživanja potvrđuju najveći udio Crnogoraca među golootočkim logorašima u odnosu na udio u ukupnom broju stanovnika tadašnje Crne Gore. Upravo taj podatak u vezi etničke strukture logoraša Golog otoka i njihovog broja daje odgovor na pitanje zašto golootočke žrtve danas nisu prihvatljive vlastima u Zagrebu. Imate vrlo zanimljiv povijesni revizionistički smjer: od mnogih danas u Hrvatskoj, gdje se uz pomoć Katoličke crkve pokušava komemorirati sve one Hrvate koji su na Golom otoku boravili u sklopu kazneno popravne ustanove kao sitni kriminalci, a namjerno se zaboravlja logoraše unutar logora Goli otok koji je služio UDBA-i za preodgoj političkih zatvorenika.

Najvažnije je danas u službenoj hrvatskoj politici Goli otok prikazati kao sliku i priliku ne samo prvih deset godina Jugoslavije, dijelom totalitarističke i autoritarne, već kao ključne karakteristike cijelog perioda trajanja te države. U toj, prije svega etnocentričkoj perspektivi naravno da ne postoje logoraši iz drugih dijelova bivše države, o članovima partije i vojske Jugoslavije da i ne govorimo, već se traže isključivo Hrvati kao žrtve Jugoslavije, a svi ostali nam nisu konvertibilni.

                            Veseljko KOPRIVICA