Stav profesora Mitrića da izbor predsjednika Vrhovnog suda treći put uzastopno ugrožava pravni poredak i pravni sistem Crne Gore prenijeli su svi vladini i provladini mediji i time otvorili pitanje: ko je tu koga izabrao i ko iza koga stoji. Na dnevni red ponovo je došla priča o klanovima u DPS-u
Samo nekoliko dana prije nego što je treći put izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Vesna Medenica je donijela Načelni pravni stav da sudovi ne mogu ocjenjivati odluke Skupštine o izboru i smjenama funkcionera. To znači da ako skupštinska većina, po ugledu na onog rimskog imperatora, odluči da pravog konja proglasi za poslanika – niko neće imati pravo da se žali sudu. I ko da je onda ne izabere po treći put, uprkos cviležu koji je pažljivo uho moglo čuti iz Ustava, Ustavnog zakona i sličnih knjiga?
Uostalom, što se ona ne bi uklopila u fine slike crnogorske demokratije: jedan čovjek je već je bio predsjednik države tri puta, drugi je sedam puta bio premijer i sad mu teče drugi predsjednički mandat. Dva dosadašnja mandata predsjednice Vrhovnog suda trajala su, umjesto deset, dvanaest godina, ali to kompoziciju čini još zanimljivijom. Ljudi smo, ustavopisci su bili zaboravili da ograniče mandat predsjedniku Vrhovnog suda.
Ako se zanemari sitan fakat skakanja trupačke u Ustav, sve je oko izbora Medenice odrađeno po redu i po propisima. Bio konkurs, završio se konkurs, prijavila se samo važeća predsjednica. Sastao se Vrhovni sud i na Opštoj sjednici odlučio jednoglasno da je jedina kandidatkinja toliko jedinstvena da treba bez zadrške predložiti Sudskom savjetu da je izabere za predsjednicu najvišeg suda u zemlji.
Onda se sastao i Sudski savjet. Posao mu je, bio i da obavi intervju sa kandidatkinjom. Obavljeno.
Bilo je tu i zanimljivosti. Na pitanje o jednoglasnoj podršci koju je dobila od 18 sudija Vrhovnog suda Medenica je kazala: “Da je bio jedan glas protiv u tajnom glasanju, razmislila bih da li da ostanem u ovoj proceduri za izbor”.
Jednoglasnost je Akcija za ljudska prava vidjela nešto drugačije: “Poražavajuća je i pogubna za povjerenje u taj sud činjenica da se sudije Vrhovnog suda nijesu udostojile da obrazlože javnosti zašto smatraju da bi treći izbor Medenice bio u skladu s Ustavom”. Podsjećajući da je više istaknutih pravnika i profesora javno upozorilo da bi treći izbor bio očigledno neustavan, ocijenili su: “Zabrinjavajuće je što takva javna polemika nije izazvala sudije Vrhovnog suda da se o tom problemu izjasne, već su se opredijelili za to da u svom predlogu i saopštenju Ustav ni na koji način ne pomenu”.
Ni osvrnuli se nijesu. Medenica je lijepo rekla da su “oni koji nijesu mogli da je slijede napustili sudijsku profesiju”. Doduše, tu rečenicu je izgovorila hvaleći se boljom efikasnošću sudstva, ali – zanimljiv je to izbor riječi. Gordo zvuči kad je neko sudija Vrhovnog suda, ali “sa očiglednih razloga”, što bi rekla sutkinja Suzana Mugoša, kod nas su časni suci oni koji uživaju u jednoglasnosti.
Zanimljiv je bio i odgovor Medenice na pitanje šta ju je motivisalo da se javi na konkurs: “U pregovorima sam da se rade dvije zgrade, zgrada u Bijelom Polju, i sudova smještenih na teritoriji Podgorice. Takođe, izazov su poglavlja 23 i 24, da te pregovore zaokružimo…”. Zaokruživanje teče tako što Evropska komisjia stalno govori da nam je “napredak ograničen”, a ove godine je precizirano da “odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju na visokom nivou i dalje ostaje isuviše ograničen”.
Još se malo tu ćaskalo, a onda je Sudski savjet izabrao Vesnu Medenicu za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore. Jednoglasno, svih devet članova.
Tako su odbačena mišljenja stručnjaka da Medenica nije mogla biti izabrana jer Ustav propisuje da ista osoba najviše dva puta može biti birana za predsjednika Vrhovnog suda. Iz Sudskog savjeta su ranije protumačili da se ta odredba ne može primjenjivati retroaktivno, odnosno da je ona propisana Amandmanom na Ustav iz 2013. godine, te se time prvi mandat Vesne Medenice ne računa.
“To što Sudski savjet tumači kako tumači u potpunoj je suprotnosti sa članom 2 Ustavnog zakona za primjenu Ustava iz 2007. godine, u kom je precizno napisano da oni koji su bili na funkciji u bivšoj zajedničkoj državi Crne Gore i Srbije nastavljaju da rade i prave kontinuitet sa novim mandatom. Ovaj član je decidan i jasan…”, rekao je profesor međunarodnog privatnog prava u penziji i bivši predsjednik Ustavnog suda dr Blagota Mitrić.
Mitrić je ranije kazao da je je pravno obavezujući argument i član 9 Ustava koji daje primat međunarodnom pravu u odnosu na domaće zakonodavstvo. “Postoje univerzalna opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava kojim se trajanje mandata državnih funkcionera određuje na dva mandata sa određenim brojem godina, najčešće 4 ili 5, ali akcenat se stavlja na to da može biti najviše dva puta u karijeri ili najviše dva puta uzastopno”.
Mitrić smatra da je”olakšavajuća” okolnost što se niko osim Medenice nije javio na oglas. “Ipak, od najvišeg suda u državi, kako ga Ustav definiše, birati predsjednika Vrhovnog suda treći put uzastopno, osim što je neustavno, ugrožava pravni poredak i pravni sistem Crne Gore.”
Iako i sam nerijetko zna da pravo provuče kroz iglene uši u korist vlasti, profesoru Mitriću malo ko osporava stručnost, međutim, kvaka je u nečemu drugom. Mitrićeve stavove u cjelini i cjelosti prenijeli su svi režimski mediji i time otvorili pitanje: ko je tu koga izabrao i ko iza koga stoji. Na dnevni red ponovo je došla priča o klanovima u DPS-u. Tu bi ispalo da je Medenicu progurao mojkovački klan za čijeg vođu važi premijer, dok se onom drugom klanu, u kojem je šef predsjednik, to baš i ne sviđa. Ta priča ima falinku: svaka čast premijeru, ali da je predsjednik stvarno protiv nečega, to se ne bi ni desilo. Prije će biti riječ o odmjeravanju snaga na nekom nižem nivou ili, eventualno, strateškim pripremama za neke buduće prilike.
Kako god, eto nama Vesne Medenice u punom sjaju za narednih pet godina. Kakav sjaj – ona šljašti. Pošto šiške i sudije čvrsto drži pod kontrolom, pripreme za građevinske radove teku po planu, najavila je i da će riješiti staru boljku: medije. Povećaće kaže, transparentnost pravosuđa i uskoro imati i svoj pres centar: “Tačno je da mediji utiču na demokratiju, ali i mi moramo da prodremo do svakog građanina prije nego se izvitoperi svaka odluka, pa posle uzalud demantiji”.
Jednom je, za mandata Vesne Medenice, bilo predloženo da javno komentarisanje sudskih odluka, prije donošenja pravosnažnih, treba proglasiti krivičnim djelom. “Sudije imaju grešaka, ali te greške ne mogu da komentarišu novine, novinari, ‘nekopetentni’ advokati i kvazipravnici. Te greške može da komentariše samo sud i sudske instance”, objašnjavala je Medenica.
I kad je sud, dvije decenije nakon deportacije bosanskih izbjeglica ustanovio da nije bilo ratnog zločina jer nije bilo rata, i kad u presudi kriminalcima koji su ubili policijskog inspektora sud pozaboravljao imena optuženih i pobrkao krivična djela – po mišljenju Medenice trebalo je ćutati.
Iako se diči raznim “pospremanjima” po sudovima, Monitor je davno pisao o tome da joj nijesu strani postupci koji nijesu po propisima. Državna revizorska institucija utvrdila je, na primjer, da su u sudstvu tokom 2010. preusmjeravali novac sa jedne stavke na drugu, kako zatreba. Šetalo se između 11 i 39 odsto para, zakon dopušta deset procenata. Revizori su ustanovili i štedljivost predsjednice Vrhovnog suda. Auto od 26.500 eura kupila je po sistemu staro za novo i tako uštedjela osam hiljada. Tričavih 18.450 eura za auto potrošeno je od novca koji je Vlada Kraljevine Norveške donirala u okviru projekta “Regionalna saradnja u okviru podrške nezavisnom i efikasnom pravosuđu u Crnoj Gori“.
Postoji i dugačka storija sa radnim naslovom – Kako skućiti Medenicu. Od 1999. godine država je do sada tri puta rješavala stambeno pitanje predsjednice Vrhovnog suda. Krajem prošle godine, piše Dan, dobila je od Vlade stambeni kredit od 40.000 eura po povlašćenim uslovima, koji je otplatila odjednom – ali petostruko niži iznos od 6.800 eura. Kako je pisao Monitor, Medenica je 1999. godine od države dobila stan od 80 kvadrata u zgradi Vektra, potom je 2005. dobila 20.000 eura za rješavanje stambenog pitanja. U njenom imovinskom kartonu piše da ima kuću od 146 kvadrata u Podgorici, koju je dobila kao nasljeđe.
Sve joj prosto – i klanovi i stanovi i neustavni mandati – kad bi bar padeže naučila. I da riječ “kompetentno” ima “m”. Predsjednica Vrhovnog suda u tri mandata, ej.
Kad pravo na javno suđenje ne važi
Nekad o porodičnim tragedijama treba ćutati, ali nije u redu ćutati ako postoji ozbiljna sumnja da su makar i teškom ubici povrijeđena ljudska prava. Ostalo je upamćeno da su tokom mandata Vesne Medenice, neobična pravila važila tokom suđenja Igoru Raičeviću koji je ubio njenog zeta i sopstvenu suprugu Mariju Raičević, jer su bili u tajnoj ljubavnoj vezi.
Suđenje je proglašeno zatvorenim za javnost, potom otvoreno i onda ponovo zatvoreno uz obrazloženje da se time štite interesi porodica oštećenih kao i maloljetne djece stradalih. Raičević, osuđen na 40 godina, žalio se da mu je povrijeđeno pravo na javno suđenje, a njegov advokat je objašnjavao da u svakom krivičnom postupku ili okrivljeni ili oštećeni imaju maloljetnu djecu.
Elitna ženidba sina
U jesen 2013. predsjednica Vrhovnog suda je ženila sina. Miloš Medenica se vjenčao sa Tijanom Burić, sestričinom većinskog vlasnika crnogorske Lutrije Sava-Džigija Grbovića, a kuma im je bila Andrea Mićunović, ćerka poznatog nikšićkog biznismena Branislava Mićunovića.
Slavlje je, kako je pisalo, upriličeno u hotelu “Palas” u Petrovcu, a sudbonosno “da” mladenci su izrekli pred oko više od 400 zvanica, među kojima su bili tadašnji premijer Milo Đukanović, kao i minstar pravde i potpredsednik Vlade Duško Marković.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice