Samir Tuša nije jedini pripadnik romske populacije, koji može da ispriča ličnu priču o vršnjačkom nasiju koje je doživio u školi. To je ujedno priča o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama
,,Kao pripadnik RE populacije prošao sam kroz veoma težak put prihvatanja od strane većinske populacije. Sve je počelo još u osnovnoj školi. Osjećao sam se kao da sam sâm, izdvojen, kao da se razlike među nama ne mogu prevazići”, priča za MonitorSamir Tuša iz Herceg Novog, sada student prve godine Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.
Još kao dječak, učenik osnovne škole, uzalud je, objašnjava, pokušavao da pronađe svoje mjesto među drugovima iz većinske populacije. ,,Oni su imali iskrivljenu sliku o meni, o populaciji kojoj pripadam, a sve zbog roditelja koji im nijesu dozvoljavali da se druže sa pripadnikom RE populacije”.
Stvari su postale, objašnjava, posebno loše u srednjoj školi. Tada je postao žrtva verbalnog i psihičkog nasilja. ,,Imao sam veliki problem zbog jednog učenika iz mog odjeljenja . Širio je razne dezinformacije o meni, samo zbog toga što sam Rom”, priča Samir.
On dalje objašnjava da nije imao podršku drugih učenika iz razreda, ali, ni uprave škole. ,,Učenici sa kojima sam bio u dobrim odnosima nijesu imali hrabrosti da mu skrenu pažnju da to ne radi. Obratio sam se i upravi škole, koja nije imala adekvatnu mjeru zaštite. Rekli su mi da trpim to što mi se dešava dok ne dođe do većeg prekršaja”. Psihička tortura, priča Samir, trajala je pune tri godine, a on je i pored toga uspio da bude odličan i uzoran učenik.
Samir, nažalost, nije jedini pripadnik romske populacije koji može da ispriča sličnu priču. Nije za utjehu ni to što takve priče, o nasilju koje trpe u školi, mogu da ispričaju i mnoga druga djeca u Crnoj Gori, svih nacionalnosti. To je priča o obrazovnom sistemu, ali i sistemu uopšte, koji nema adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje. U takvom ambijentu, jasno je, posebno su ugroženi oni koji pripadaju ionako ranjivim kategorijama.
Po etničko/rasnom kriterijumu u svim zemljama Evrope najviši stepen distance je izražen prema Romima (29,2%). U izvještaju ombudsmana za 2017. godinu navodi se da rezultati dostupnih istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije pokazuju da su Romi u vrhu liste najdiskriminisanijih grupa i u crnogorskom društvu.
,,Marginalizacija i društvena isključenost Roma dominantno je uzrokovana nedostatkom održivih rješenja u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socio-ekonomskog statusa”, konstatuje se i navodi da je preko 80 posto ove populacije nazposleno, da je tek 17 posto završilo osnovno obrazovanje, 5,8 posto srednju školu, dok samo po jedan posto RAE populacije posjeduje diplomu o završenom višem, odnosno visokom obrazovanju.
Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog djeteta, a utvrđeno je Konvencijom o pravima deteta i nizom međunarodnih i regionalnih ugovora u oblasti zaštite ljudskih prava koje je Crna Gora ratifikovala. Iako crnogorsko zakonodavstvo ne poznaje sam pojam vršnjačko nasilje , mnogi propisi i zakoni bave se maloljetničkim nasiljem. Bez obzira na pravni okvir, i činjenicu da je program Škole bez nasilja do sada sproveden u 45 crnogorskih škola, problem vršnjačkog nasilja se i dalje ne tretira na pravi način.
To smatraju i oni koji redovno prate ovu oblast. Kristina Mihailović , izvršna direktorica Udruženja roditelja, na pitanje da li obrazovni sistem adekvatno tretira pitanje vršnjačkog nasilja i da li nadležne institucije dovoljno rade na prevenciji vršnjačkog nasilja odgovara: „Trenutno, ne“.
„Trenutno se ne možemo pohvaliti time da se i ono malo propisa koji se bave ovom tematikom primijenjuju. Zbog toga se mora urediti oblast odgovornosti, jer je sada gotovo nema“, kaže ona. Ukazuje i da nikada nije bilo toliko nasilja kao sada. ,,Nikad ga više nije bilo, a kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju, zaboravljamo i vrlo olako ih optužimo kao isključive krivce. Nikako da shvatimo da se oni samo ponašaju u skladu sa onim što je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica”.
Ona objašnjava da im se roditelji obraćaju iz različitih razloga. „Od toga da su djeca koja trpe nasilje morala da se presele u drugu školu jer je to bio jedini način da se spasu, do toga da su godinama prolazili kroz pakao a da su svi oko njih tvrdili da ništa ne mogu da urade”, priča. ,,Nerijetko se desi da imamo situaciju da nas iz jedne škole kontaktira više roditelja, djece različitih uzrasta, jer jedno dijete ili grupica maltretira sve redom i konstatuje se da mu/im se ne može ništa”.
Da je vršnjačko nasilje u Crnoj Gori problem koji se ne rješava adekvatno, te da na njega posebno nemaju odgovor škole i obrazovni sistem, koje najčešće tek prebacuju učenike iz odjeljenja u odjeljene, kao da to rješava problem, konstatovao je i ombudsman u Izvještaju o radu iz 2017. godine.
,,Zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje”, konstatuje se u tom dokumentu. ,,Praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja”, takođe se konstatuje u Izvještaju.
U istom dokumentu se navodi i da je u toj godini ombudsman utvrdio tri slučaja govora mržnje, od kojih su dva bila upućena pripadnicima romske populacije.
Kao poseban problem, Kristina Mihajlović navodi i to što nema adekvatne evidencije o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, pa samim tim ni onim slučajevima koji se tiču nasilja nad romskom populacijom. Iz Ministarstva prosvjete su najavili promjene u tom smjeru, ali za sada nema rezultata u praksi.
U Osnovnoj školi ,,Božidar Vuković Podgoričanin“, koja se nalazi u podgoričkom naselju Konik, koje naseljava uglavnom romska populacija, kažu da oni vode evidenciju, i da je tokom ove školske godine registrovano – 14 slučajeva vršnjačkog nasilja.
,,U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Kada govorimo o djeci iz romske i egipćanske zajednice, imamo slučajeve gdje su oni i žrtve, ali i počionioci vršnjačkog nasilja. Škola prema svoj djeci postupa jednako, bez obizira na etničku ili vjersku pripadnost”, tvrde u Pedagoškoj službi te škole. ,,Kada se desi neki slučaj vršnjačkog nasilja, preduzimaju se iste mjere prema svoj djeci. Pozivaju se roditelji na razgovor sa upravom i radi se individualno sa djetetom koje je počinilac vršnjačkog nasilja. Razredni starješina iznosi slučaj na sjednici Odjeljenskog vijeća i informiše roditelje. Kada se utvrdi nasilje, učenik daje izjavu, Odjeljensko vijeće donosi odluku o izricanju vaspitne mjere. Postupak mogu pokrenuti svi zaposleni u školi, roditelji i djeca”, navode oni.
U najnovijem Izvještaju ombudsmana za prošlu godinu, ukazuje se na činjenicu da sve manje djece prijavljuje nasilje, te da to najčešće rade njihovi roditelji.
,,Zbog vršnjačkog nasilja, u većini slučajeva, obraćali su se roditelji djece, a ne djeca. Ovo nas dovodi do pitanja: da li su djeca postala tolerantnija na različite oblike nasilničkog ponašanja i komunikacije, da li imaju povjerenja u službe pomoći i podrške ili pokušavaju da svoj ‘problem’ riješe sama”, konstatuje se u tom dokumentu i ukazuje da je neprepoznavanje nasilja od strane djece posebno izraženo u virtuelnom svijetu.
Možda virtuelni svijet utiče na (ne)percipiranje nasilja, ali je očito da u realnom svijetu, u školi koja treba da bude sigurno okruženje, ona djeca koja poput Samira Tahirija zatraže pomoć, nerijetko dobiju odgovor – trpi.
Serdjan BAFTIJARI
PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potpisao je prošle sedmice suspenziju četvorici bivših policijskih starješina sa sjevera Crne Gore zbog povreda službene dužnosti i veza sa kriminalom. I dok se nastavlja čišćenje u policiji, neki od starješina najavljuju krivične prijave, tvrdeći da se smjene sprovode mimo zakona
Poruke sa kriptovane aplikacije „SKY“ i hapšenja brojnih pripadnika policije pokazuju koliko je Crnoj Gori potrebna reforma sektora bezbjednosti. U posljednjem periodu sprovedene su brojne smjene u policiji. No, dio smijenjenih policajca i starješina tvrdi da se smjene ne sprovode u skladu sa zakonom.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović sproveli su veliku čistku rukovodećih kadrova u službi bezbjednosti. Ministar je prošle godine naredio kontrolu životnog stila i imovine zaposlenih u Upravi policije, a razrješenja i disciplinski postupci navodno su posljedica tih kontrola.
Posljednje smjene dogodile su se prošle sedmice po odluci Šaranovića, a suspendovani su doskorašnji načelnik beranske policije Predrag Kukalj, bivši šef kriminalističke policije u Rožajama Sead Husović i bivši komandiri bjelopoljske policije Danko Gogić i Almir Ćatović. Prema pisanju medija, to je samo dio spiska službenika Uprave policije čije postupanje se provjerava. Svi policajci bili su prethodno pominjani u medijima.
Zbog navodnog primanja mita Kukalj je hapšen prije gotovo deceniju i po u akciji “Signal”, tokom koje su lisice na ruke stavljene 21 policajcu, cariniku i preduzetniku, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kasnije je i vraćen na posao. U vrijeme kada je lišen slobode bio je rukovodilac Ispostave granične policije u Beranama. Tadašnji poslanik Nebojša Medojević još 2011. godine tvrdio je da je Kukalj tokom obavljanja funkcije rukovodioca IGP Berane stekao ogromnu imovinu, “koja je u neskladu sa legitimnim i legalnim prihodima”. Njega su bivši granični policajci Rešad Kalač i Hamdo Murić pominjali 2011. godine, zahtijevajući da se preispita šverc cigareta i nafte koji se, kako su tvrdili, “odvijao za vrijeme Kukaljevog mandata”.
Seadu Husoviću je 2013. godine u Rožajama zapaljena garaža, a vatra je tada progutala i njegov “audi A6”. U tom momentu on je bio inspektor za borbu protiv droge. Danko Gogić je 2019. godine dobio “posebno priznanje” od tadašnjeg predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića – nagrađen je kao jedan od najboljih policajaca. Godinu kasnije sveštenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkvene opštine Bijelo Polje optužilo ga je da je, kršeći Ustav i zakone koji garantuju građanima slobodu kretanja, bez ikakvog razloga i pravnog osnova zabranio kretanje kolone vozila od Berane do Bijelog Polja u čast praznika i slave tog grada. Almira Ćatovića je prije deceniju, tokom velikih protesta tadašnjeg Demokratskog fronta, taj politički savez optuživao da je maltretirao građane Bijelog Polja i bahato se ponašao na punktu Ribarevine, prilikom odlaska na proteste i povratka sa njihovih protesta u Podgorici…
Šaranović je saopštio da su policajci suspendovani po različitim osnovama, kao što su krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, primanje mita, kao i zbog pokrenutih disiplinskih postupaka zbog teže povrede službene dužnosti. U saopštenju se dodaje da MUP i Uprava policije mogu ostvariti zacrtane prioritete ukoliko tome prethodi ostvarenje ključnog prioriteta, da postanu institucija od najvećeg povjerenja javnosti.
“Decenijska infiltracija kriminala u policijske redove, kao najteže nasljeđe iz prošlosti, otvorila je prostor za rast svih oblika kriminala, a naročito bezbrižno djelovanje organizovanih kriminalnih grupa. Koliki je bio stepen kriminalizacije policije najbolje govori okolnost da u kriminalnim aktivnostima nijesu prednjačili policijski službenici sa nižim policijskim ovlašćenjima, već bivši direktori policije, bivši pomoćnici direktora i desetine visokih policijskih starješina”, kazao je Šaranović.
Odlučan da, kako tvrdi, organizovanom kriminalu stane na kraj, Šaranović je još početkom godine najavio da će suspendovati 70 policijskih službenika. Nakon tragedije koja se 1. januara dogodila na Cetinju istog mjeseca je javnost obaviještena o suspenziji 19, pa još četvoro. Krajem januara su pokrenuti i disciplinjski postupci protiv sedam policajaca i troje starješina sa sjevera, zbog sumnje da nijesu preduzeli sve mjere i radnje u slučaju Alije Balijagića, osumnjičenog za dvostruko ubistvo u bjelopoljskom naselju Sokolac.
Bjelopoljsko Osnovno tužilaštvo formiralo je predmet protiv šest službenika tamošnje policije.Prošlog mjeseca su suspedovani i supruga bivšeg direktora policije Veselina Veljovića, Tamara Veljović i policajac Veselin Bošković.
Televizija Vijesti objavila je nedavno da su se tom mediju obratila četvorica suspendovanih policajaca koji tvrde da nemaju veze sa kriminalom, niti imaju imovinu koja se ne može objasniti. Tvrde da se protiv njih vodio disciplinski postupak na osnovu mišljenja komisije za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji, koja je u međuvremenu rasformirana. Istakli su i da im nije objašnjeno zbog čega je konkretno sproveden disciplinski postupak i poručili da se protiv njih vodi politički progon, a da oni kao dugogodišnji profesionalci sa politikom nemaju veze.
Krivičnu prijavu zbog smjena najavili su devetorica dugogodišnjih starješina. Targetirane starješine, protiv kojih su pokrenuti disciplinski postupci, ocjenjuju da je sve urađeno protivno Zakonu o unutrašnjim poslovima, Pravilniku o utvrđivanju diciplinske odgovornosti i Zakonu o upravnom postupku. Istovremeno, tvrde i da je sve urađeno bez prethodnog upoznavanja službenika i bez uzimanja izjave na zapisnik kao obavezujuće dokazne radnje. Među njima su i četvorica nedavno suspendovanih starješina.
Advokat Mihailo Volkov zastupa neke od smijenjenih u disciplinskim postupcima koji se vode protiv njih. On ukazuje da Zakon o unutrašnjim poslovima izričito propisuje da se u slučaju pokrenutog disciplinskog postupka, policijski službenik može udaljiti s rada, ali da je neophodno obrazložiti takvu odluku.
„Svako rješenje koje sam pročitao o suspenziji, apsolutno mu nedostaje taj segment – davanja stručnih razloga, a podjsetiću one koji bi to trebalo da znaju da Zakon o upravnom postupku, član 22. stav 7, jasno kaže da obrazloženje rješenja mora da ima i svoje razloge za tu odluku“, pojašnjava Volkov.
Iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore ranije su saopštili da niko ne može biti sankcionisan na bilo koji način bez jasnih i provjerljivih dokaza. Sa druge strane, ističu da u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) ne može da radi niko za koga se dokaže da je nedostojan ove profesije.
„Pružamo apsolutnu podršku svakom pojedincu ili instituciji koji žele da očiste službu od onih kojima ona služi samo kao kišobran za vršenje kriminalnih aktivnosti. Saradnja sa kriminalcima u bilo kom obliku mora biti najstrože kažnjavana i mi kao sindikat ohrabrujemo nadležne institucije da pooštre kaznenu politiku u tom dijelu. Mora se postaviti jasna granica i mora se vrlo precizno znati što nekome donosi opredjeljenje za jednu ili drugu stranu zakona“, saopštili su ranije iz nezavisnog sindikata policije.
Za ubistvo Zumrite Nerde Viši sud u Podgorici osudio je Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora, karakterišući to kao teško nasilje u porodici sa smrtnim ishodom. Apelacioni sud Crne Gore je u srijedu preinačio tu presudu na kaznu zatvora od 40 godina zbog teškog ubistva
Apelacioni sud Crne Gore je u srijedu preinačio presudu Višeg suda u Podgorici i optuženog Dalibora Nikolića oglasio krivim za krivično djelo teško ubistvo Zumrite Nerde i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Nikolić je presudom Višeg suda bio osuđen na 12 godina zatvora.
Odluka je donijeta i javno objavljena nakon održanog pretresa pred Apelacionim sudom u postupku odlučivanja o žalbi Višeg državnog tužilaštva izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Podgorici.
Baranka Zumrita Nerda imala je 27 godina i troje djece kada ju je, u januaru 2022. godine, nevjenčani suprug pretukao do smrti.Poslije osam sati batinjanja Zumrita je ležala u krevetu i nije se odazvala na nekoliko poziva Nikolića da im skuva kafu. U jednom trenutku je, ipak, došla do kuhinje što je razbjesnjelo Nikolića. Nakon što se nije sklonila, Nikolić je suprugu udario pesnicom ispod desnog oka.Nerda je, kako se navodi, od ovog udarca izgubila svijest zbog izliva krvi u mozak i pala na tlo.
,,Došlo je do posljedičnog naglog prekomjernog savijanja glave unazad i kidanja mostnih vena, a potom nakupljanja krvi u prostor između tvrde i meke moždane ovojnice i pritiska izlivenom krvlju na mozak”, precizirano je u optužnici.
Od posljedica prebijanja umrla je 22. januara u Kliničkom centru Crne Gore. U optužnici se navodi da je Nerda primila više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom, a ljekari su joj u bolnici konstatovali pet teških tjelesnih povreda i 11 lakših, među kojima su i prelomi kostiju na rukama i na nozi.
Nikolića je sudija Višeg suda Veljko Radovanović u decembru 2023. osudio na maksimalnih 12 godina, kvalifikujući slučaj kao nasilje u porodici sa smrtnom posljedicom, ali je Apelacioni sud ukinuo tu odluku. Nakon toga je, u ponovljenom postupku, sudija Višeg suda Jovan Jovanović, u oktobru prošle godine, donio identičnu presudu, ali je Više tužilaštvo insistiralo da se radi o teškom ubistvu, pa je Apelacioni sud sada morao da da konačnu riječ.
,,Ovo je jedina zakonita i pravična odluka koju je Apelacioni sud mogao da donese u ovom predmetu”, kazala je Jovana Pavlović, advokatica porodice pokojne Nerde: ,,Iza tog nasilja, prije smrtnog udarca, prethodilo je nasilje koje je trajalo osam sati. Ne možemo da zaboravimo činjenicu da je cijelo vrijeme bilo prisutno troje maloljetne djece koja su sada ostala i bez majke”, rekla je advokatica Pavlović.
Apelacioni sud je osudio Nikolića po dva osnova za teško ubistvo, jer je ubio ženu u drugom mjesecu trudnoće i to na svirep način. Nikolić sada ima pravo žalbe najvišem sudu u zemlji.
,,Odbrana će da iskoristi svoje zakonsko pravo i uložiće žalbu na ovu presudu. Ovo je bio jedan granični slučaj, samo što je razlika raspona u odlukama velika. Odbrana i dalje stoji na stanovištvu da je to nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici”, kazao je Nikolićev advokat Andrej Adžić.
Nakon presuda kojima je osuđivan na po 12 godina, iz Centra za ženska prava su protestovali, pitajući koliko dugo neko treba da surovo zlostavlja da bi sud prepoznao namjeru. Iz ove organizacije pozdravili su presudu Apelacionog suda.
,,Ova, u poslednjih mjesec dana treća po redu presuda za femicid kojom se izriče najduža zakonom propisana kazna zatvora, predstavlja značajan korak ka pravdi za žrtve porodičnog nasilja i šalje jasnu poruku da takvi zločini neće biti tolerisani. Ona je važan korak ka unaprjedjenju sudske prakse koju godinama unazad karakteriše blaga kaznena politika u slučajevima rodno zasnovanog nasilja. Pozdravljamo posvećenost pravdi koju je Više državno tužilaštvo pokazalo u ovom predmetu”, navodi se u saopštenju.
Istakli su i da je neophodno nastaviti rad na unaprjeđenju sistema koji će osigurati adekvatnu prevenciju nasilja i zaštitu svih žrtava, bez obzira na njihovu etničku i socijalnu pripadnost, naročito Romkinja koje predstavljaju najranjiviju društvenu grupu. ,,Posebno ističemo važnost pružanja podrške djeci preminule Zumrite Nerde, koja su ostala bez majke, na čije ranije prijave nadležne institucije nisu adekvatno reagovale. Smatramo da je država Crna Gora dužna da ih obešteti i omogući im odgovarajuće uslove za život i obrazovanje”, piše u saopštenju Centra za ženska prava.
Kazali su da će nastaviti da se zalažu za pristup pravdi, da prate slučajeve nasilja nad ženama i obezbjeđuju besplatno pravno zastupanje žrtvama i porodicama žrtava femicida, kao što su, kako su kazali, činili u ovom slučaju i u predmetu u kojem je Ilir Đokaj osudjen na 40 godina za teško ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije.
Vrhovni sud Crne Gore nedavno je odbio kao neosnovanu žalbu branioca optuženog Ilira Đokaja i potvrdio presudu Apelacionog suda Crne Gore od 28. novembra 2024.Đokaj je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela teško ubistvo oštečene Šejle Bakije, u sticaju sa krivičnim djelom ubistvo u pokušaju u odnosu na oštećenog Šabana Bakiju i krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
Najavljeno je da će do kraja godine poslanici u Skupštini, trebalo bi da, izglasaju izmjene Krivičnog zakonika. ,,Zaprijećena kazna za počinioce femicida po izmjenama Krivičnog zakonika biće od minumum 10 do maksimalnih 40 godina”, izjavio je ministar pravde Bojan Božović.
U Crnoj Gori je 19 žena ubijeno posljednjih pet godina, a ova ubistva su opisana kao femicid jer su žrtve ubijene samo zbog toga što su žene, što bi bio najjednostavniji opis ovog zločina, koji će se uskoro naći i u Krivičnom zakoniku Crne Gore.Od 19 žrtava, četiri su prije tragičnog događaja prijavljivale nasilje, ali kako sistem nije pravovremeno reagovao, nijesu dobile adekvatnu zaštitu što je na kraju rezultiralo tragičnim ishodom.
Nestanak droge otkriven je kada su članovi Komisije za sprovođenje uništenja pravosnažno oduzete droge u tom sudu testirali drogu predviđenu za uništenje. Testiranjem je utvrđeno da kilogram supstance, koja je bila planirala za uništenje – nije kokain
Samo 18 mjeseci nakon što je otkiveno da su tada nepoznate osobe prokopale 30 metada dugačak tunel do depoa podgoričkog Višeg suda, osvanula je vijest da je iz depoa bjelopoljskog Višeg suda nestao kilogram kokaina koji je oduzet prije 17 godina.
Podgoričke Vijesti, pozivajući se na svoje dobro obaviještene izvore, objavile su da je nestanak droge otkriven kada su članovi Komisije za sprovođenje uništenja pravosnažno oduzete droge u tom sudu testirali drogu predviđenu za uništenje. Tim je testiranjem utvrđeno da kilogram supstance, koja je bila planirala za uništenje – nije kokain. Analiza je pokazala da bijeli prah zapravo ne reaguje na brze testove za drogu, što je preliminarno navodilo na zaključak da uopšte nije riječ o opijatu.
Iako je riječ o preliminarnim rezultatima, već se sada s razlogom postavljaju mnoga pitanja – da li je i ako jeste ko i kada uzeo kokain i podmetnuo praškastu materiju za sada neutvrđenog sastava, da li je bilo vjerodostojno prvo vještačenje oduzete praškaste materije i ako nije da li to znači da su optuženi od kojih je 2008.godine oduzet kilogram bijele materije, odrobijali višegodišnje kazne vjerujući da su zaista u rukama imali opijat čijom prodajom su htjeli da zarade novac. Sve će svakako biti jasnije nakon što se urade dodatna vještačenja i ponovo otvore sudski spisi stari više od 17 godina.
Povodom otkrića da se u bjelopoljskom depou ne nalazi kokain, oglasili su se iz tog suda. Objašnjavaju da su 23. marta ove godine, tokom kontrolisanja oduzetih supstanci po pravosnažnim presudama radi njihovog uništavanja i spaljivanja, članovi Međuresorne komisije za sprovođenje uništenja iz Višeg suda u Bijelom Polju i Višeg suda u Podgorici, izvršili neposrednu kontrolu izdvojene droge za uništenje u ovom sudu “kojom prilikom su uočili određene nepravilnosti, i to u vidu nepokazivanja očekivanog obojenja supstance oduzete u navedenom predmetu, prilikom preliminarnog testiranja”.
O tome ih je, kako su kazali iz tog suda, Komisija obavijestila 28. marta 2025. godine, kada im je dostavila zapisnik. .
“Uslijed navedenog, dokazni materijal iz navedenog predmeta je izdvojen i neće ići na uništenje, već će se, u cilju rasvjetljavanja konkretne situacije i definitivnog utvrđivanja svojstava supstance zaplijenjene 26. 4. 2008. godine, koja prilikom preliminarnog testiranja nije pokazala očekivano obojenje, obavijestiti nadležni organ”, kazali su iz bjelopoljskog Višeg suda.
Oni su o nesvakidašnjem događaju obavijestili Više državno tužilaštvo u tom gradu koje je odmah otvorilo slučaj. Iz crnogorske policije se nijesu javno oglašavali.
Kilogram sporne materije potiče iz slučaja protiv R. M. i E. M. koji su pravosnažno oglašeni krivim u oktobru 2010. godine za krivično djelo – zločinačko udruživanje i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđeni na osam godina i osam mjeseci, odnosno na sedam godina i osam mjeseci zatvora.
Presudom Apelacionog suda od 8. novembra 2011. godine, prvostepena odluka je preinačena u dijelu dosuđenih kazni, pa su optuženi osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to optuženi M. R. u trajanju od šest godina i šest mjeseci, a optuženi M. E. pet godina i šest mjeseci. U odluci koja je dostupna na sajtu Apelacionog suda Crne Gore detaljno je obrazložena osuđujuća presuda.
„Iz transkripata razgovora koji su vodili optuženi među sobom, rezultata do kojih se došlo putem mjera tajnog nadzora kao i svih drugih pisano provedenih dokaza proizilazi da su optuženi zajedno sa njemačkim državljaninom Igorom Beideckom kao pripadnici grupe koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, neovlašćeno radi prodaje zajedničkim novcem kupili u Ekvadoru kokain neto mase 13.943,50 grama na način što su u okviru plana za vršenje takvih krivičnih djela ,u skladu sa unapijred podijeljenim ulogama, na ime E.M. osnovali firmu DOO “E… k…”, nakon čega je optuženi M.R. dokumentaciju o upisu tog preduzeća predao u Nj… I.B. a ovaj u više navrata poslao iznose novca M.E. radi uplate u Crnoj Gori, navodno za uvoz voćne pulpe i tako ugovorili kupovinu naznačene količine kokaina“, navodi se u odluci koja je dostupna na sajtu Apelacionog suda Crne Gore.
Depoi lake mete
Sudski depoi slaba su tačka crnogorskih sudova. Podsjetimo, u septembru 2023.godine grupa crnogorskih i srpskih državljana prokopala je 30 metara dugačak tunel do depoa Višeg suda u Podgorici. Mediji su tada objavili i da je iz sudskog trezora nestao kokain, ali je vrlo brzo stigao demant iz te institucije u kojem su naveli da više od tone kokaina, zaplijenjenog u Zeti, nije bilo deponovano u podrumu suda, već da je ta droga čuvana u kancelariji na spratu.
Prema njihovim riječima, provalnici nijesu bili ni blizu kokaina. Svoje tvrdnje potkrijepili su i rezultatima višemjesečnog popisa oduzetih stvari koji su uradili tek nakon izbijanja nezabilježene afere. Tim popisom je navodno utvrđeno da nedostaje neznatna količina marihune, nekoliko desetina grama, 11 mobilnih telefona i 19 komada oružja, a prema nezvaničnim informacijama radi se uglavnom o pištoljima novije proizvodnje.
Istraga je pokazala i da motiv šestočlane grupe u ovom kriminalnom poduhvatu nije bio kontaminacija dokaza u istrazi ubistva Duška Jovanovića, kao i u predmetima koji se vode protiv pripadnika kavačkog klana, kako su to tvrdili pojedini političari nakon razotkrivanja afere.
Konačno, višemjesečna istraga nije dala odgovore na ključna pitanja ko je nalogodavac podzemnih radova i koji je bio motiv. Možda javnost sazna djelić istine već 17.aprila, za kada je zakazan početak suđenja optuženima za prokopavanje tunela.
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice