Ukidanje osuđujuće presude optuženima za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića govori da je crnogorsko pravosuđe zrelo ne za reforme, nego da se okrene naglavačke. No, od toga, sve su prilike – nema ništa. Medenica i ostali vječiti kadrovi planiraju da traju
Na pomolu je novi ceh građanima Crne Gore zbog propusta pravosuđa. Ovoga puta radi se o procesu u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Ustavni sud ukinuo je presudu Vrhovnog suda kojom su potvrđene osuđujuće presude Ljubu Vujadinoviću, Alenu Kožaru, Saši Boreti i Ljubu Bigoviću, pripadnicima tzv. barske grupe, zbog ubistva inspektora Šćekića. Šćekić je ubijen ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. Danas, nakon gotovo 14 godina od zločina, Ustavni sud je odlučio da se okrene još jedan sudski krug, kao da ih nije bilo dovoljno. Proces je vraćen na ponovno odlučivanje nižim instancama, između ostalog i zbog toga što je suđenje predugo trajalo i što je optuženima ,,povrijeđeno pravo na pravično suđenje”.
Iz Ustavnog suda su pojasnili nezvanično da to ne znači da će optuženi biti oslobođeni krivice, jer se taj sud nije bavio krivicom već povredama Ustava i Konvencije o ljudskim pravima i slobodama. Ono što je sigurno je da se osuđeni već sada mogu obratiti Sudu za ljudska prava u Strazburu radi odštete. Taj sud je, inače, krajem marta utvrdio da je država Ljubu Bigoviću prekršila pravo na zabranu torture, zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru, kao i pravo na slobodu ličnosti, zbog nedostatka opravdanja za pritvor u kome je proveo pet i po godina. Dosuđeno mu je 7.500 eura. Sa novom presudom Ustavnog suda, ceh barskoj grupi bi mogao biti mnogo veći.
Presuda Ustavnog suda poručuje ono što već znamo – da je crnogorsko pravosuđe zrelo ne za reforme, nego da se okrene naglavačke. Bilo da je u slučaju Šćekić u pravu Ustavni ili Vrhovni sud, bez dileme se radi o nedopustivim greškama pravosuđa. Teško, bilo ko može povjerovati i da su nenamjerne. No, umjesto rekonstrukcije, pravosuđe se pokušava zacementirati i u narednih četiri godine. Vesna Medenica i ostali kadrovi planiraju da traju.Vječno.
Vesnu Medenicu je sestra inspektora Šćekića, Slavica, još ranije optužila da je opstruirala pravdu u procesu zbog ubistva njenog brata Slavoljuba, kako bi zaštitila tada premijera Mila Đukanovića. Slavica Šćekić već duže tvrdi da su nalogodavci ubistva njenog brata najmoćniji ljudi u državi – braća Đukanović, višedecenijski premijer i njegov brat Aleksandar.
,,Na sve moguće načine pokušavali su da oslobode ubice mog brata. Tokom suđenja je bilo raznih opstrukcija, presuda je ukidana više puta. Dva puta se pokušavao izmijeniti Zakon o amnestiji, kojim bi se amnestirale ubice moga brata. I sada, opet, novi pokušaj. Ovom ludilu mora se stati na kraj“, napisala je ona nakon presude Ustavnog suda.
Da, mora. Pravosuđe ne samo da je dovelo do toga da se osuđenima za ubistvo policijskog inspektora plaćaju odštete, već nije ni mrdnulo u rasvjetljavanju motiva i pozadine ovog zločina. Iako su se prije nekoliko godina pojavili dokumenti koji su svojevrstan trag u tom smjeru, Specijalno tužilaštvo nije učinilo ništa da ih rasvijetli. Ni glasa o zabilješci inspektora Vukote Kartala, koja im je tada dostavljena. Kartal je radio na slučaju bombaških napada na Splendid prije nego je taj posao od njega preuzeo Šćekić. U toj zabilješci, koju je objavio policijski inspektor Predrag Vučinić, a koja je upućena tadašnjem vrhu MUP-a, tvrdi da je, po njegovom otkriću, nalogodavac bombaških napada na Splendid Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Vučinić je tvrdio da je Šćekić ubijen nakon što su strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Tužilaštvo ćuti. Kao što ćuti o svim zlodjelima Prve familije.
Ako i društvo nastavi ćutke slijegati ramenima, koštaće nas to mnogo više od minusa u budžetu. Do sada, to što je jedan hrabri inspektor izgubio život radeći za državu i pravdu, kao da nikom nije važno osim njegovoj porodici.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ