Crna Gora je dom i aerodrom za preko 300 ptica raznih vrsta. Kudravi pelikan, čaplja kašikara, kratkoprsti kobac, kukumavka samo su neke koje su svoje utočište pronašle ovdje
Širom Crne Gore ređaju se guste šume, planine, polja i livade, kanjoni, polustepe, jezera, doline rijeka, more, voćnjaci i vinogradi, naselja. Crna Gora ima bogat biodiverzitet i ekološka je država. Uprkos tome, jedina je mediteranska zemlja koja nema zaštićeno područje u moru.
Kako bi pristupila Evropskoj uniji, Crna Gora se obavezala da do 2020. godine zaštiti barem 10 posto morske obale. Iz Crnogorskog društva ekologa kažu: ,,Živi svijet u moru je pod sve većim pritiskom razvojne politike na primorju, krivolova, globalnog zagrijavanja i drugih negativnih uticaja koji značajno ugrožavaju prirodnu ravnotežu u moru, samim tim i sve ono što zdravo more pruža čovjeku. Nikada ranije u istoriji čovječanstva zdravlje okeana i mora nije bilo ugroženo kao danas”.
CDE, u saradnji sa nevladinom organizacijom Green Home, Mediteranskim centrom za ekološki monitoring (MedCEM) i Partnerskim fondom za kritično ugrožene ekosisteme, organizovalo je protekle nedjelje studijsku posjetu potencijalnom budućem zaštićenom području u moru, ostrvima Katič i Sveta Nedjelja. Cilj ove posjete je, kažu, stavljanje akcenta na prirodne ljepote, bogatstvo i posebnosti potencijalnog ZPM Katič, ali i promocija posmatranja ptica kao veoma važnog vida dostupne eko-turističke ponude područja Katič. Ovaj, kao ni mnogi drugi vidovi održivog eko-turizma nisu dovoljno zastupljeni u Crnoj Gori.
Raznovrsnost ekoloških uslova u Crnoj Gori privukla je 352 vrste ptica, od gnjezdarica do selica, što čini 65 posto evropske ornitofaune. Samo na području Buljarice zastupljeno je 178 vrsta. Ovdje se nalazi dom brojnih ugroženih vrsta: vjetruški, morskog sokola, kratkoprstog kobca. Ove, ali i vrste koje žive u drugim oblastima Crne Gore ugrožene su zbog devastacije prirodnih staništa, mahom zbog neplanske gradnje, ali i zbog zagađenja plastikom, otpadnih voda i krivolova.
,,Pravilna zaštita morskih područja, odnosno formiranje zona u kojima bi antropogeni uticaji bili strogo kontrolisani, jedini je način da se značajno oslabljeni prirodni kapaciteti morske sredine oporave i obnove, i da živi svijet u njima opet počne da buja kao nekada, kao u pričama naših ribara kojima opisuju svoje djetinjstvo i prve susrete sa živim svijetom u moru. U tom slučaju lokalno stanovništvo i ostali građani Crne Gore, kao i svi oni koji posjete naše primorje, moći će na pametan način dugoročno da koriste i da uživaju u beskrajnim resursima zdravog mora” , ističu iz Crnogorskog društva ekologa.
Bojan Zeković iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kaže da je važno zaštititi ovakva područja i promovisati ih kao predjele koje je moguće posjetiti tokom ali i van turističke sezone. ,,Diverzitet turističke ponude je presudan za sve veći broj turista. Sve češće, ljudi koji dođu sa strane žele da vide nešto više od reda kafića i lokala i hotelskih kompleksa. Žele da pobjegnu od gužve i zato biraju mirnije krajeve. Zbog toga je značajno pružiti im i drugačije aktivnosti, kao što je to na primjer posmatranje ptica u njihovim prirodnim staništima“, kaže Zeković.
Boravak u netaknutoj prirodi, luksuz je za kojim mnogi danas žude. Jedan od učesnika ove studijske posjete bio je i dr Helmut Rošajzen, bivši generalni sekretar Njemačke lige za zaštitu prirode i okoline i strastveni ekolog, koji, sticajem životnih okolnosti, od 2015. godine živi u Crnoj Gori: ,,Crna Gora je nevjerovatna zemlja. Prelijepa, ali sa mnogo problema. Na prirodnom bogatstvu, mnogi bi joj pozavidjeli. Šteta je što vlast ne koristi na pravi način prirodne potencijale, ali i što njeni državljani nemaju dovoljno razvijenu svijest o očuvanju životne sredine“, kaže u razgovoru za Monitor Helmut Rošajzen.
Na pitanje da li se nešto u državi promijenilo sa ekološke tačke gledišta od 2015. godine, on odgovara: ,,Jeste, ali na negativan način. Osjetna je intenzivna urbanizacija. Često čujem vijesti o nelegalnim gradnjama, a i reciklaža ovdje je na izuzetno niskom nivou. Znam da nijedan Njemac nije oduševljen kada vidi otpad od plastike, koji je čest prizor kako na ulicama, tako i u moru. Sve to utiče na živi svijet pod vodom, ali i na kopnu“.
Potencijalno rješenje ovog ekološkog problema, Helmut Rošajzen vidi u razvijanju svijesti i edukaciji lokalaca: ,,Samo postavljanje kontejnera je korisno, ali ne riješava problem. U razvijenim zemljama, na primjer u Japanu gdje se reciklira 95 posto otpada, to čak i ne možete da zateknete u gradovima. Postoji nešto što se zove održivost životne sredine. Korisnije bi bilo uticati na svijest i navike ljudi. Kada budu uvidjeli da je moguće živjeti u skladu sa prirodom i od toga imati korist, život će ovdje biti ugodniji“.
Jelena Popović iz Crnogorskog društva ekologa upozorava kako mnogim pticama, ali i drugim životinjskim vrstama velika opasnost prijeti od krivolova: ,,Dešava se da se čovjek koji živi od poljoprivrede, kad mu neka životinja pričini štetu, odluči na postavljanje otrova, zamki i ostalog, kako bi se odbranio. U svijetu se to riješava tako što država refundira gubitke. Kod nas, nažalost, to nije uvijek slučaj. Zato se mnogi prihvataju sopstvenih metoda zaštite, koje su pogubne po životinjski svijet“.
Primjer kobnog igranja sa zakonima prirode i njene ravnoteže je istrebljenje vukova 30-ih godina prošlog vijeka u nacionalnom parku Jeloustoun u Sjedinjenim Američkim Državama. Nedugo nakon što su vukovi nestali, broj jelena i drugih biljojeda je porastao. Oni su prorijedili vegetaciju i skoro je uništili. Uvidjevši posljedice krivolova američka vlast je 1995. godine ponovo naselila Jeloustoun vukovima. Sa njihovim dolaskom stigle su i ptice koje su povratile svoja prirodna staništa. Dio jelena je stradao, a preostali su počeli da izbjegavaju određene oblasti nacionalnog parka – doline i klisure. Vegetacija se na tim mjestima obnovila.
Sve je u prirodi povezano. Kada se čovjek prema njoj odnosi odgovorno, uvijek je na dobitku.
Andrea JELIĆ