Povežite se sa nama

INTERVJU

DAMIAN NENADIĆ, REDITELJ: Društvo je nedovoljno otvoreno

Objavljeno prije

na

Često smo montažerka i ja gledajući materijale, kojih je bilo ukupno 250 sati, plakali

 

Nagradu publike nedavno završenog 10. UnderhillFesta, međunarodnog festivala dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici, dobio je film iz Hrvatske “Dani ludila” Damiana Nenadića s prosječnom ocjenom 4,7. Film je bio u regionalnoj selekciji, a Nenadić i producent filma Oliver Sertić bili su gosti festivala.  U sinopsisu filma stoji da “Dani ludila“ prikazuju nevjerovatnu odiseju dvoje psihički različitih i nepravedno odbačenih ljudi koji uče da prihvate svoju različitost, suočeni sa sljepilom društva koje ih je olako proglasilo beznadnima, a zdravstveni sistem zavisnicima.

Damian Nenadić rođen je u Zagrebu gdje je završio Prirodoslovno-matematički faklultet, smjer biologije nakon kojeg sljedećih šest godina radi u području zaštite prirode. Završio je i filmsko i TV snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Reditelj je nekoliko muzičkih spotova, a aktivno se bavi i umjetničkom fotografijom i drugim medijima izražavanja.

MONITOR: Vaš dokumentarni film o Mladenu i Maji, ljudima s poteškoćama i veoma narušenom mentalnom zdravlju, publika je s oduševljenjem prihvatila u Podgorici i dobili ste nagradu publike 10. UnderhillFesta. S obzirom na to da film nimalo nije zabavan, da oslikava i stanje društva – odnos prema bolesnom čovjeku – da li Vas je ova nagrada iznenadila?

NENADIĆ: Pa moram priznati da nije, s obzirom da živimo u jako burnom vremenu gdje smo sve više izloženi stresu i gdje su psihičke poteškoće sve učestalije. Ne čudi me da je ljudima potreban prostor gdje mogu nešto saznati o takvim problemima i gdje mogu otvoreno razgovarati. Poslije mnogobrojnih projekcija na raznim festivalima ljudi su znali često da mi priđu i započnu razgovor o tematici iz filma. To je samo pokazatelj da je stanje društva u kojem živimo nedovoljno otvoreno prema toj vrsti tema.

MONITOR: Ovo je Vaš prvi film u kojem ste reditelj, pa me zanima kako je sve počelo, kako je zapravo nastao film, s kojim motivom?

NENADIĆ: Ideju za film sam dobio od prijateljice koja je u to vrijeme osnovala nevladinu udrugu čiji je cilj bio propagiranje psihološke raznolikosti. Zanimljivo je bilo to da udrugu čine isključivo korisnici psihijatrijskog sustava koji su se samoorganizirali kako bi pomagali jedni drugima. Njihov moto je: 100% L(j)udi.  Ideja da se na psihičke poteškoće gleda kao raznolikost mi se jako svidjela i učinila kao dobra tema za film. Na početku sam zapravo snimajući research materijal tj. njihove grupe podrške htio napraviti film o toj nevladinoj organizaciji.

MONITOR: “Dani ludila” su neobičan film. Iako ste iskusni snimatelj, kameru ste upravo dali protagonistima da sebe snimaju, a oni su snimke slali Vama. Kako ste pridobili njihovo povjerenje i da li ste tokom procesa vjerovali da ćete imati ovakvu priču?

NENADIĆ: Odlučio sam se za takav pristup kako bi eliminirao prisustvo filmske ekipe u njihovim intimnim prostorima jer me upravo zanimalo kako provode svakodnevicu, s čim se susreću tijekom života, koje probleme imaju. Htio sam dobiti materijal koji je će biti više intiman i emotivan. Na početku sam organizirao mali “tečaj” snimanja kako bi likove upoznao s osnovama korištenja kamere i prilikom tih druženja smo polako razvijali odnos koji i danas traje. Moram priznati da nismo očekivali ovakvu priču i da smo puno puta mijenjali sam narativ filma jer nismo mogli predvidjeti tijek događaja. Prvih godinu dana su Maja i Mladen snimali sve što im je dolazilo na um, a kasnije su kako bi koliko toliko stvorili neki filmski jezik dobivali jednostavne zadatke.

MONITOR:  U filmu ste uspjeli da izbalansirate – toplu, ljudsku priču, a s druge strane veliku osudu zdravstva, društva, vjerskih ustanova…  Moram Vas pitati da li je bilo teško suočavati se sa svim tim njihovim intimnim zabilježenim trenucima?

NENADIĆ: Drago mi je da su Maja i Mladen snimajući svoju priču uspjeli nekako ukazati na sve nepravilnosti unutar našeg sustava zaštite takvih ljudi. I uvelike je materijal koji su snimili prožet u mnogo slojeva i emocijama, ali i evidentnim problemima u hrvatskom društvu. Često smo montažerka – Sandra Bastašić i ja gledajući materijale kojih je bilo ukupno 250 sati, plakali.

MONITOR: Za Maju i Mladena film je bio mnogo više od snimanja. Bili su odgovorni prema sebi, dobili su Vaše povjerenje… Čini se da im je ovaj proces bio iscjeliteljski, mnogo važniji od odlaska kod psihijatara… Uspjeli su da maksimalno smanje terapiju.  Kako su oni reagovali na film kad su ga pogledali?

NENADIĆ: Oboje su plakali, ali su se na nekim dijelovima i smijali. Bili su jako zadovoljni i u biti u filmu je bilo minimalno prepravka nakon testne projekcije s njima. Zajendo su i putovali s nama na nekoliko festival, a i dan danas prate karijeru filma. Moram istaknuti da su izvanredne ovacije publike dobili na Liburnija film festivalu gdje im je publika pljeskala bez prestanka pet minuta.

MONITOR: Šta je za Vas najbitnije sredstvo – metod da bi se neka priča ispričala?

NENADIĆ: Pa poprilično mi je teško na to odgovoriti pošto sam prvenstveno snimatelj pa sam često u situaciji gdje se svojim poslom prilagođavam odlukama redatelja i taj način koristim i različite metode tj. pristupe. Kao autora me zanimaju metode u dokumentarizmu koje uključuju i same objekte snimanja kao tvorce sadržaja tj. parcipativna metoda u nekom širem kontekstu.

MONITOR: Šta nakon “Dana ludila”? Radite li na nekom novom projektu – kao reditelj?

NENADIĆ: Trenutno pripremam dokumentarno igrani hibrid o nasilju nad transgender osobama.

 

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo