Pod pritiskom javnosti i pripreme za izdavanje u dugoročni zakup ostrva Ade Bojane crnogorska vlast je konačno krenula u pokušaj spašavanja plaža na ulcinjskoj rivijeri. Počelo se upravo od Ade, gdje je plaža gotovo nestala
Oko pola miliona kubika pijeska izvadiće se narednih mjeseci sa ušća rijeke Bojane. Projekat je vrijedan 800.000 eura, a pokrenula ga je Uprava za vode, uz finansijsku podršku Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i Direkcije za javne radove, sa ciljem obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca rijeke, koji je prije dvije godine prvi put u istoriji bio zatvoren. Tada je Ada, na zgražavanje cijelog svijeta, prestala biti ostrvo.
No, još veći problem je nestajanje pjeskovite plaže na tom prekrasnom ostrvu, koji je posljedica smanjenja sedimenata koji dolaze iz Bojane, odnosno rijeke Drim, njezine glavne pritoke, do Ade. Jer, more već decenijama odnosi više pijeska nego što rijeka donosi. Izgradnja nekoliko hidrocentrala na Drimu, manja propusna moć korita rijeke, vađenja pijeska za građevinske poduhvate, uz klimatske promjene, su ključni razlozi erozije. Zato je na pojedinim dijelovima plaža na Adi nestala za posljednjih 35 godina za preko 80 metara, a more prijeti da odnese i bungalove koji se nalaze na Adi.
Tek prošle godine crnogorski zvaničnici su postali svjesni te činjenice kada je direktor JP „Morsko dobro“ Predrag Jelušić izjavio da se “dešava značajan gubitak plažnih površina na prostoru Ade Bojane“.
,,Upravo sada kada imamo priču oko turističke valorizacije ovoga prostora, ovaj značajan nedostatak kupališnog prostora – čak četiri puta više nego prije nekih 20 godina – može i te kako da tangira cijelu aktivnost oko turističke valorizacije ovog dijela Ade Bojane”, kazao je on u decembru u Skupštini Crne Gore.
Zato je u predvečerje najavljenog raspisivanja međunarodnog tendera za izdavanje u dugoročni zakup tog ostrva veličine oko 520 hektara odlučeno da se pijesak koji se vadi na ušću, a ranije i na račvi, koristi za tzv. prihranjivanje plaže.
,,Dvije dobre stvari se sada rade: produbiće se ušće, a materjal koji se vadi proširiće se plažom. Ona će ponovo dobiti lijepu konturu“, kaže ribar sa Bojane Marko Mašanović.
On ističe da je potrebno postaviti lukobrane kako more ponovo ne bi odnijelo sav pijesak koji se nanosi.
Ulcinjanin Ismet Karamanaga ističe da je Vlada Crne Gore konačno razumjela da se morske obale i plaže tretiraju kao nacionalno prirodno nasljeđe i zato svaka zemlja treba sama da brine o tom najvrjednijem resursu koji posjeduje.
,,Imamo, dakle, dvije mogućnosti: ili ćemo pokušati spasiti plaže, što se radi u čitavom svijetu, ili će one jednostavno nestati. Naš turizam bi tada ostao bez najvažnijeg aduta”, kaže ovaj turistički radnik, koji je 80-ih godina prošlog vijeka radio u naturističkom naselju na Adi.
Prema njegovim riječima, projekti revitalizacije prirodnih plaža jesu skupi, ali bez prostranih i širokih plaža nema razvoja turizma. Posebno u ovoj zemlji, gdje, kako pokazuju istraživanja, 80 odsto turista dolazi zbog kupanja u moru.
,,Ako je Španija uspjela da na 400 lokacija revitalizuje svoje prirodne plaže, valjda i Crna Gora može da revitalizuje nekoliko najugroženijih plaža”, dodaje Karamanaga.
Poučan je svakako i primjer Majamija, u SAD, gdje se plaža smanjila za oko 70 metara i turisti su počeli da tu destinaciju zaobilaze. Građani Majamija su zato morali investirati oko stotinu miliona dolara u dovoženje pijeska. Nakon obnavljanja plaže, promet sa 8,5 milijardi dolara godišnje se povećao za četiri puta i dostigao cifru od više od trideset milijardi dolara.
Inače, erozija je zahvatila gotovo sva najpoznatija crnogorska kupališta. Uz plažu na Adi more ,,struže” i ulcinjsku Veliku plažu, Mogren, Sutomore, Petrovac, Sveti Stefan, Pržno, Buljaricu… Nemarnost ljudi veliki je saveznik tom procesu.
Osim monitoringa, nikakve druge mjere od strane državnih organa i institucija do sada nijesu preduzete kako bi se ti negativni trendovi zaustavili. Na to Crnu Goru obavezuje domaća regulativa, kao i potpis na Protokol o integralnom upravljanju obalnim prostorom Sredozemlja. Članom 23 ovog dokumenta se traži da sve zemlje potpisnice učine značajne napore u cilju sprječavanja ili ublažavanja efekata erozije obala. Takođe se zahtijeva da se preduzmu mjere da se održi ili revitalizuje prirodni kapacitet obala, uzimajući u obzir i uticaj podizanja nivoa mora usljed klimatskih promjena.
Ekolog Dželal Hodžić kaže da ovaj problem treba regionalno tretirati i napominje da su crnogorska i albanska vlada u julu prošle godine potpisale Sporazum o upravljanju vodnim resursima, koji se upravo odnosi na ovo područje.
Konstatujući da se Albanija takođe suočava sa sličnim problemom, on navodi da bi ,,ove države trebale da pristupe sistematskoj zaštiti, jer valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža i ljepote koja nestaje pred našim očima“.
Prema riječima dr Save Petkovića, bilo bi neophodno preduzeti obimne radove na uspostavljanju protočnosti na cjelokupnoj dužini rijeke Bojane, od Skadarskog jezera do njenog ušća u Jadransko more. ,,Samo se povećanjem dotoka rječnog nanosa na obalu mora može djelimično zaustaviti proces erozije Ade Bojane“, uvjeren je ovaj renomirani stručnjak koji je jedan od autora projekta kojeg realizuje Uprava za vode.
Inače, ugostitelji i vlasnici ribarskih kućica, vikend kućica i kalimera sa Bojane smatraju da će dio računa za ove radove platiti oni, jer je JP „Morsko dobro“ početkom ove godine utvrdilo novi cjenovnik za oko 600 objekata koji su izgrađeni na državnom zemljištu na tom prostoru.
Iz Udruženja restorana na Bojani su kazali da su novim cjenovnikom naknade uvećane najmanje 50 odsto, te da prilikom donošenja cjenovnika i davanja saglasnosti na isti od strane Vlade Crne Gore, državni organi i institucije uopšte nijesu vodili računa o pravima i interesima vlasnika objekata koje ovo uvećanje dovodi do ruba egzistencije.
Oni su stoga pokrenuli peticiju kojom se traži poništavanje cjenovnika za korišćenje/zakup morskog dobra. Jer, u Ulcinju su i obale rijeke – morsko dobro!?
Mustafa CANKA