Povežite se sa nama

PERISKOP

Teokratski Balkan

Objavljeno prije

na

Vjerski službenici su se na sve strane nemirnog i uzburkanog Balkana pretvorili u otvorene protagoniste desničarskih političkih tendencija. Srljamo u ruke crkvenih manipulatora osjećanjima siromašnih i besperspektivnih građana i cijelih naroda

 

Nekada se zborilo kako je religija opijum za narod.

Nekada se zborilo, a danas je to naša realnost.P utujem mnogoi svuda vidim brojne nove,najčešće velebne bogomolje, kako pravoslavne, tako i katoličke i islamske. Ni jedna religijska zajednica ne zaostaje, s tim što od sredine zavisi razina ukusa i vrlo često manjkavost mjere!?

Možda se to najbolje vidi u BiH,jer neumjesna utakmica ko će biti bliži Bogu dovodi do stravičnih pretjerivanja, nakaznosti, odsustva estetike i elementarnog ukusa.Da bi nadmašio sve muslimanske bogomolje, katolički kler sagradio je iznimno visok i neukusan toranj mostarske franjevačke crkve.

U Sarajevu očekujem da će na svakih stotinjak vjernika islamske vjere biti jedna džamija. U mnogim naglo sagrađenim nema dostatnog broja vjernika i one, nerijetko, zjape prazne.

I sela se utrkuju u izgradnji luksuznih vjerskih objekata.U Bijeljini i okolini pravoslavci se utrkuju u zlaćanim dvorima u kojima bi siromašni puk trebao komunicirati sa nebeskim božanstvima.

Hrvatska i Srbija ne zaostaju na planu izgradnje crkvene infrastrukture.

U Makedoniji su posljednjih decenija vladavine nacionalističke VMRO-DPMNE nikle velebne bogomolje, ali i karikaturalne građevine, koje bi arhitekturom naivnih kulisa trebalo da vrše povjesni revizionizam i mijenjaju historiju.

Ne smetaju bogomolje ako su lijepe, s mjerom i ukusom građene. Pored ovih građevina, da ne pominjem nakaradu od crkve na Rumiji, helikopterom instalirane na taj vrh, smeta nevjerovatna ofanziva crkvenih službenika na društveni život i neprimjeren uticaj na recentni politički život. Vjerski službenici su se na sve strane nemirnog i uzburkanog Balkana pretvorili u otvorene protagoniste desničarskih političkih tendencija.

Dobro se sjećam bh. i jugoslovenskog predraća kada je tadašnji vođa bh. komunista, dr. Nijaz Duraković,vizionarski, navjestiteljski upozorio da će nas pogušiti nadirući tamjan. Uostalom, nije nikakva tajna da su u posljednjim ratovima na tlu nekadašnje nam zajedničke domovine predvodnici mnogih zala bili ljudi koji su pripadali kleru.

I danas mnoge retrogradne procese u našim krajevima i bantu državicama predvode crkvenjaci. Oni su najčešće glavni kadrovici, oni odlučuju kakva će nam biti sutrašnjica, jer današnjicu su već poklopili i osvojili i drže čvrsto u rukama.A aktualni političari su marionete i pioni u rukama religijskih moćnih loža iz kojih se kreira neskriveni balkanski teokratizam.

Dakle, sve više srljamo u ruke crkvenih manipulatora osjećanjima siromašnih i besperspektivnih građana i cijelih naroda.

Bojim se da je primitivizam gajen na našem dijelu Balkanskog poluostrva zajednička ujdurma vladajućih nacionalističkih vlasti i njihovih crkvenih mentora, usmjerivača i pokrovitelja. Jer narod zaluđen religijskom ostrašćenošću, najlakše je manipulirati u svakom smislu.

I pticama na grani je jasno da iza narastajućeg vala ustašoidnosti u Hrvatskoj stoji vrh katoličke crkve. U toj članici Europske unije predaleko se otišlo u vraćanju poraženih ideologija na političku pozornicu. Ustaštvo je pod Tuđmanom izjednačavano s partizanstvom, danas, pak, uglađeni hrvatski Europejci ne prezaju da u javni život vrate avete prošlosti. Sve uz blagoslov Kaptola i najviših vrhova crkvene vlasti. Tako je i moguće mijenjati školske programe, iz obavezne lektire izbacivati knjige poput Dnevnika Ane Frank.

Iz dana u dan Balkan postaje leglo teokratije idealne za satanizaciju radništva i srednje klase koja je gotovo uništena i za procvat neoliberalnog kapitalizma u kojem žive milioni gladnih ljudi,uznekoliko enormno bogatih porodica.

Sve uz blagoslov crkava i džamija.

Sretna neka nam je dvadeset prvovjekovna teokratija!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo