Povežite se sa nama

OKO NAS

 SJEVER BEZ ASFALTNIH BAZA: Tajkunske igre

Objavljeno prije

na

Jedina preostala asfaltna baza na sjeveru Crne Gore, Integral inženjering u Beranama, ući će ovih dana u sedmu godinu stečaja, a eventualnog ponovnog otvaranja tako značajnog pogona, osim u nekim nezvaničnim najavama, nema ni na vidiku. Skupocjena oprema prepuštena je zubu vremena, dok se asfalt, kao vrlo tražena roba, za potrebe ovog dijela države dovozi iz centralnog regiona ili uvozi

 

Stečaj u Integral inženjeringu  uveden je u martu 2013. godine, čime je blizu sto radnika ove nekada uspješne firme, upućeno na biro rada, i na taj način nanesena šteta ne samo Beranama nego i sjeveru Crne Gore.

,,Tužno je gledati kako imovina nekad moćnog Integral inženjeringa propada.  Nevjerovatno da nije pronađeno odgovarajuće rješenje za oživljavanje preduzeća”, kažu bivši radnici.

Od uvođenja stečaja do danas prodaja imovine Integral inženjeringa oglašavana je više puta. Prvo  po procijenjenoj vrijednosti od 505.000 eura, a zatim po umanjenoj cijeni od 415.000 eura.

 

Stečajni upravnik Miodrag Radifković ranije je isticao da bi dalje oglašavanje  prodaje stvaralo dodatne troškove, te da treba pokušati pronaći eventualnog  kupca za takozvanu direktnu ponudu.

Radifković je naglašavao da je u toku proces pregovora potencijalnog kupca s Hypo-Alpe-Adria Bank Podgorica, bez čijeg se učešća ne može preuzeti nijedan korak u postupku prodaje, jer se imovina Integral inženjeringa nalazi pod hipotekom.

I lokalna uprava je pokušavala da se uključi u pronalaženje stranih investotora, ali  to se još nije desilo zbog neriješenih imovinskih odnosa.

Bivši radnici  tvrde da je asfaltna baza u Donjoj Ržanici smetala građevinskim firmama koje vode i kontrolišu ljudi iz podgoričkih centara moći, odnosno tajkunskih preduzeća.

Integral inženjering je od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. Očigledno je da je ova firma smetala građevinskim tajkunima, jer kako drugačije tumačiti njeno zatvaranje i dovođenje drugih kompanija da izvode radove u Beranama koje je sasvim uspješno mogao da odrađuje Integral inženjering”, tvrde bivši radnici.

Zatvaranje preduzeća izazvalo je posebno nezadovoljstvo kod mještana Donje Ržanice, jer je najviše uposlenih bilo s područja ove beranske mjesne zajednice.

,,Radovali smo se kad je u našem mjestu otvorena asfaltna baza, jer se tamo zaposlilo dosta ljudi iz Donje Ržanice. Smatrali smo da će to bitno uticati na brži razvoj ne samo naše mjesne zajednice nego i čitave opštine. Voljeli bismo da se što prije ponovo aktiviraju i kapaciteti ovog preduzeća”, kaže jedan od bivših radnika.

On smatra da bi se pronalaskom poštenog kupca preduzeće moglo ponovo aktivirati. ,,Imovina firme je procjenjivana na oko 1,3  miliona eura, da bi se na kraju nudila za svega 300.000 eura, što  govori da je neko u cijeloj priči želio da ostvari ličnu korist. Tražimo da se preispita sve što je  prethodilo zatvaranju preduzeća. Sumnjamo da su u Integral inženjeringu sprovođene brojne nezakonite radnje koje su dovele do ovakvog ishoda”, kaže on.

Da se preispitaju sva dešavanja u preduzeću Integral inženjering zatražili su ranije od policije i tužilaštva iz lokalnog odbora  Socijaldemokratske partije.

,,Zna se da je Integral inženjering od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. To je preduzeće asfaltiralo i na stotine kilometara lokalnih puteva na sjeveru Crne Gore. Jasno je  da je ova firma nekome smetala”, kažu u SDP Berane.

Za njih je posebno interesantno pitanje kako je ova kompanija u to vrijeme sklapala poslove s Opštinom Berane. Da posla nisu bila čista, govori i činjenica da je stečajni upravnik Radifković bio pozvan kao svjedok prilikom hapšenja beranskih funkcionera iz redova Demokratske partije socijalista.

Kako se pretpostavljalo, to je najvjerovatnije bilo zbog poslova s takozvanim cesijama i činjenicom da je novom, opozicionom opštinskom rukovodstvu  stigao račun od oko stotinu hiljada eura iz Integrala u stečaju koji nije potpisao stečajni upravnik.

Korporacija Integral inženjering iz rodnog grada predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, u Berane je stigla prije nešto više od deset godina. Integral je tada od sarajevskog preduća GP Put kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura. GP Put Sarajevo,  bio je vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ.

Nešto ranije ugašene su asfaltne baze u Štitaricama i Podima, što je svakako imalo veze sa forsiranjem Integrala i još nekih novih kompanija koje su se pojavile u Crnoj Gori, a koje su bile vrlo bliske sa crnogorskim vlastima.

Zatvaranje asfaltnih baza na sjeveru počelo je od baze u mjestu Poda, pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje. Ta baza bila je razvojna šansa za to malo mjesto. Od kada je baza zatvorena, kao da je stao i život u ovom selu.

Ova baza bila je u vlasništvu Crnagoraputa, a radnici koji su ostali bez posla svojevremeno su optužili poslodavca, da je  krajnje neodgovorno i problematično zatvorio bazu i prepustilo je lopovima.

Iz baze je vrlo brzo nestalo sve što je bilo vrijedno, a njen krug od osamnaest hektara, temeljno je ,,počišćen“.

Poslovodstvo Crnagoraputa nikada nije razdužilo rukovodioce ove asfaltne baze. Dali su otkaze svima odreda, mada je u tom trenutku u bazi bilo dvadeset i pet tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata i vrijedna oprema. Desilo se  očekivano – preko noći je nestalo sve što vrijedi.

„Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu? Koliko elektromotora i mašina? Niko zbog toga nikada nije odgovarao“, kaže jedan od bivših radnika.

Koliko je situacija oko Poda bila apsurdna govori i podatak da je samo nekoliko mjeseci prije zatvaranja urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura.

„To ukazuje na činjenicu da je odluka o zatvaranju bila neplanirana. Kada je kompanija privatizovana obećavali su da ni jedan pogon neće zatvarati. Štrabag je, ipak,  zatvorio ne samo ovu bazu, već i onu na Žabljaku, pa i u Štitarici kod Mojkovca, gdje je ostao da radi samo kamenolom“, podsjećaju bivši radnici.

Da nije bez osnova sumnja da je zatvaranje asfaltnih baza Crnagoraputa na sjeveru bio, u stvari,  dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći, govore i neki drugi pokazatelji.

Samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, Integral inženjering kupio je, naime, bazu i u Beranama. Počeo je da opada posao za asfaltnu bazu Poda koja je do tada radila i u sred zime, a onda preko noći postala „nerentabilna“.

Asfaltna baza Poda izgrađena je krajem sedamdesetih godina. Tehnologija je bila slovenačka i u to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona na sat visokokvalitetnog asfalta.

Imala je svu opremu za ekološku zaštutu okoline koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala više od stotinu radnika. Baza Poda imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležaja za terenske radnike, kuhinju i restoran.

Radila je uspješno sve do privatizacije Crnagoraputa i pojave na tržištu novih preduzeća – Integreal inženjeringa, Tehnoputa, Užiceputeva i na kraju – Bemaksa.

Integral inženjering osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu,  ubrajan je u petnaest firmi za koje su bosanski mediji tvrdili da su pod kontrolom Dodika i da su s njim povezane.

Integral inženjering, pod istim imenom, osnovao je u Podgorici kćerku kompaniju  2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica, i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi.

Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore Integral je istisnuo mnoge druge kompanije.

Onda se pojavio Bemaks i istisnuo Integral. Od tada je Integral inženjering počeo polako da posustaje s poslovima u Crnoj Gori. I lagano, medijski nezapaženo, skliznuo u stečaj. I čitav sjever asfalt sada doprema iz centralnih, tajkunskih baza, ili iz susjednih gradova u Srbiji. Pored četiri baze koje je imao do prije deset godina.

 

Tufik SOFTIĆ                                      

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo