Kako je Grujica Spasović, ambasador Srbije u BiH , u Sarajevu postao naša raja
Upoznao sam tokom svoga ne malo pustolovnog života brojne ambasadore iliti veleposlanike,po hrvatski kazano. Nedavni susret pred sarajevskom popularnom galerijom Paleta inspirisao je ovaj intimni zapis.
Neposredno nakon agresije na državu Bosnu i Hercegovinu tadašnji predsjednik Republike Srbije poslao je u Sarajevo ambasadora imenom Grujica Spasović,dotadašnjeg osnivača i glavnog urednika beogradskog lista Danas.Ni pametnijeg ni mudrijeg poteza Borisa Tadića. Tek što je došao u Sarajevo Grujica Spasović uspostavio je toliko ljudski toplih mostova sa najrazličitijim profilima Sarajlija.
A onaj ko zna mentalitet i ćud autentičnih stanovnika grada podno Trebevića svjestan je da se nova faca iznimno teško prima u ovom prelijepom gradu. Grujica Spasović je svojim šarmom i gospodstvom, svojom neposrednošću i divnim toplim osjećanjem za svakodnevnu druželjubivost, potencijarujući da je autentični Srbijanac, vrlo brzo uklanjao barijere u kontaktima, postajao iz dana u dan sve više Sarajlijom, postajao naš Gruja, raskidao onu opnu Njegove ekselencije, a ostvarivao imponirajuću dozu životnosti i nadasve prirodnosti u sarajevskom svakodnevlju.
Bilo da smo drugovali na sarajevskim ulicama i trgovima, bilo da smo slušali njegovu mudru, veleposlanički duboko oljuđenu riječ na sesijama Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 ili na najobičnijim kafanskim druženjima, sarajevskim, Grujica Spasović je svakim danom, sve više i sve čvršće učvršćivao ljudski tople odnose dviju do jučer suprotstavljenih država. Postajao je među sarajevskim intelektualcima ono što je u Sarajevu najteže postići, postajao je naša raja.
Kada sam poslije više nego uspješnog Spasovićevog mandata predstavljao u Sarajevu njegovu knjigu u kojoj je pokazao borbu za demokratske procese u Srbiji, bio sam ljudski ganut što mi je poklonio povjerenje da promoviram njegovu dragocjenu knjigu.
U domu Spasovićevih u prijatnom ambijentu uz rijeku, opet osjećao sam otmjenost, gospodstvo i rijetku toplinu. Taj novobeogradski dom pamtim kao oazu rijetke harmonije i dominantnog čovjekoljublja.
Ne sreću se često ljudi kojima njegova ekselencija smeta. Grujica Spasović ili naša raja Gruja koji je u jednom po Srbiju tamnom dobu osmislio demokratski prozor u svijet kroz svoj i naš list Danas ostavio je zadužbinski trag praveći više ljudske,a manje kruto diplomatske mostove dviju susjednih država.
Na najboljim tradicijama diplomatije, one na tragu Crnjanskog i Dučića, Grujica Spasović zaorao je duboku brazdu razumjevanja, ljudskosti i čovjekoljublja između Bosne i Hercegovine i Srbije.
Dok ispisujem ove retke priželjkujem da na beogradskim ulicama, u teatru ili u kafani susretnem široki osmijeh veličanstvenog drugoplanog, a tako dejstvenog diplomate sa imponirajućim novinarskim legitimitetom.
Svaki novi susret sa Spasovićem doživljavam kao blagotvornost koja preporađa. Svaki dan kad čitam njegovo čedo Danas razmišljam koliko je mudar državnik bio Boris Tadić šaljući Gruju u Sarajevo.
Gruja, naša raja ostaće u pamćenju sviju nas koji smo ga poznavali. I družili se s njim.
Bosanci imaju specifičan izraz: mi smo sa Grujicom Spasovićem i suprugom mu u njega, gospođom Mirjanom, ljudovali!!!
Neka ostane tako!
Gradimir GOJER