Povežite se sa nama

MONITORING

POSKUPLJENJE STRUJE: Tri boje – crno

Objavljeno prije

na

Plava tarifa neprihvatljiva je za obične građane, koji potrošnju ne mogu nikako da “uguraju” u 300 kWh.  Crvena tarifa nije za one koji se trude da potroše sto manje “skupe” struje.  Prihvatljivost zelenog modela zavisi od toga koliko vam je prihvatljivo uništavanje seoskih rijeka da bi povlašteni biznismeni punili džepove

 

Nije moguće utvrditi šta je veći bezobrazluk – poskupljenje struje ili način na koji Elektroprivreda i Regulatorna agencija za energetiku objašnjavaju da je skuplja struja bila neminovnost. Dok se oko toga vodi mrtva trka, jasno je da je ispred svih po bezobzirnosti Ministarstvo ekonomije čija je čelnica objasnila da je Vlada “učinila sve” da uvećanje cijene za “neke kategorije potrošača, ne utiče na smanjenje životnog standarda”.

Ljubazno, sve po tačkama zakona, Elektroprivreda nas je obavijestila da je “u svojstvu snabdjevača krajnjih kupaca”, utvrdila i na svom portalu objavila Odluku o utvrdjivanju cijena električne energije za kupce priključene na elektrodistibutivni sistem koja će važiti od 1. marta 2019.

Pohvalili su se da, “u namjeri da svoju uslugu unaprijede i prilagodie potrebama potrošača”, uvode “pravo kupca na odabir jednog od ponuđenih tarifnih modela snabdijevanja”. Stimulišu, kažu, energetsku efikasnost i smanjuju budžetsko opterećenje kupaca.

Te su nam tako predstavili tarifne modele: plavi, crveni i zeleni.

I ako dvadeset puta pročitate šta koji model podrazumijeva, male su šanse da ćete razumjeti o čemu se radi. Šanse da ćete svoje domaćinstvo uspjeti da uklopite u neki od modela su – gotovo nikakve.

Plavi model podrazumijeva podjelu tarifnih elementa tokom dana na višu i nižu tarifu u zavisnosti od visine potrošnje. Na taj način, kupcu koji odabere plavi model snabdijevanja, prvih 150 kWh u višoj i 150 kWh u nižoj tarifi cijena će biti jeftinija dva odsto nego do sada. Po evidenciji EPCG trenutno više od 60 odsto mjernih mjesta ima potrošnju manju od 300 kWh mjesečno. Ukoliko je potrošnja veća od predviđenih ograničenja svaki dodatni kWh plaća se po uvećanoj cijeni.

Ne zna se po koliko uvećanoj cijeni.

Neko je već primijetio da plava tarifa savršeno odgovara onima koji imaju više kuća i stanova. Pošto, realno, ne mogu istovremeno da budu na dva mjesta i time troše struju.

Ako se, međutim, tamo negdje po sjeveru šanse da četvoročlano domaćinstvo potroši manje od 300 kilovata gotovo da ne postoje. Osim ako umjesto bojlera ne koriste kazan, umjesto usisivača – metlu i umjesto mašine za pranje veša – korito. Kad se  razmisli – fen, kompjuter, mašina za suđe – sve je to čisti luksuz. Zahvaljujući klimatskim uslovima u tim krajevima, frižider zimi im, logično, ne treba; a đe bi to, zaboga, oni išli pa da moraju da peglaju robu. Eto tako. Upale sijalicu i televizor i preko zemaljkskog signala, da ne bi trošili struju za kablovsku, gledaju na Pinku i javnom servisu kako nam zemlja napreduje.

Crveni model podrazumijeva istu tarifu svakog dana u sedmici 24 sata, bez obzira na visinu potrošnje električne energije. Tarifa ovog modela je niža u odnosu na Osnovni model ukoliko se radi o dominantnoj potrošnji više tarife električne energije u toku dana, to jest ukoliko kupac minimalno koristi nižu tarifu.

To praktično znači da je Elektroprivreda riješila da doskoči onima koji su godinama način života prilagođavali “jeftinoj” i “skupoj” struju. Pa su prali veš ili suđe noću ili nedjeljom, peglali takođe. Nećete majci, reče Elektroprivreda. Amin, odgovori regulator, kojeg država plaća da reguliše državnu Elektroprivredu od državnih, to jest para poreskih obveznika.

Oh, da, tu je i zeleni model. On podrazumijeva cijenu električne energije iz Osnovnog modela dodatno uvećanu za 0,2 centa po kWh uz garanciju isporuke cjelokupne električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora.  “Iskustva iz EU i regiona govore da se za ovaj paket najčešće opredjeljuju društveno odgovorni pojedinci i privredni subjekti”.  Stvarno nikad sreće u ovu Crnu Goru. Umjesto da kao ljudi i Evropljani budemo ekološki osviješteni i da nas struja iz mini-hidroelektrana grije kao sunce našeg neba, nama se ukazuje lik Blaža Đukanovića. Momka kojem je tata bio predsjednik vlade kad je dobio dozvolu za gradnju male elektrane. Iza njega idu ostali predsjednikovi ljudi koji sijaju od ekološke energije i para koje praveći je mlate, dok se za njima vuče magla mrtvih rijeka.

“Nova cijena u odredjenim tarifama u prosjeku je uvećana šest odsto”, saopštila je Elektroprivreda.

Ukoliko kupac ne odabere ni jedan od ponuđenih tarifnih modela automatski se utrošak električne energije obračunava po Osnovnom tarifnom modelu. S obzirom na to da energija predstavlja oko 45 odsto obračuna to znači da će kod Osnovnog modela ukupni račun biti uvećan “samo” 2,7 odsto.

Prosječan januarski račun za struju iznosio je 42 eura. Domaćinstvo koje troši oko 300 kilovata, dobije račun od oko 30 eura. Ako krenete u istraživanje metodologijom raspitivanja po komšiluku, među rođacima i poznanicima, brzo će vam biti jasno da su oni koji plaćaju struju manje od 30 eura mjesečno ozbiljan izuzetak. Da se ponovi: Elektroprivreda tvrdi da ih je 60 odsto. To znači da je plava tarifa za obične građane, koji potrošnu ne mogu nikako da “uguraju” u 300 kWh – neprihvatljiva. Posebno zato što se ne zna koliko treba da plate ako prekardaše.

Crvena tarifa nije za one koji se trude da potroše sto manje “skupe” struje. To su, ponovo, obični građani, u nastojanju da ssastave kraj s krajem. Prihvatljivost zelenog modela već je nactrana. Zavisi od toga koliko vam je prihvatljivo uništavanje seoskih rijeka da bi povlašteni biznismeni punili džepove.

Uvođenjem ovih modela Elektroprivreda, kako je saopšteno, “pokušava da uspostavi balans između visokih tržišnih cijena i socio-ekonomske situacije, čime će potrošačima omogućiti izbor u cilju racionalnijeg korišćenja električne energije”. Impresivno.

Prema podacima Elektroprivrede u januaru je račun preko 150 eura dobilo 2,29 odsto potrošača odnosno 7,63 hiljade domaćinstava, dok je potrošnja od 100 do 150 eura očitana kod 4,83 odsto potrošača ili 16,12 hiljada domaćinstava.

U Podgorici  živi trećina Crne Gore, tu je  prema popisu 2011. bilo oko 57.000 domaćinstava. Iako je broj domaćinstava u kojima se ljudi griju na drva drastično povećao posljednjih godina, nije moguće da se barem trećina Podgorice ne grije na struju. To bi značilo da su sva domaćinstva koja plaćaju struju preko sto eura u Podgorici što takođe ne može da bude tačno. Grijanje na struju najčešće podrazumijeva ralune koji prelaze stotinu eura i, onima koji ne otplaćuju kredite najčešće su najveća stavka u kućnom budžetu naročito u zimskim mjesecima.

Slatki su podaci: ako vam je račun za struju 130 eura i redovno plaćate struju Elektroprivreda vas učlanjuje u “Zlatni tim” i daje vam popust od 13 odsto na “aktivnu energiju”. To znači da vam je račun manji za šest eura.

Nepopularnu odluku o povećanju cijene električne energije donijeli smo nakon brojnih analiza, a glavni razlog su cijene električne energije na međunarodnim berzama, kazao je izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore Igor Noveljić. Krajem prošle godine objavljeno je da je Elektroprivreda od početka 2018. godine ostvarila dobit veću od 50 miliona eura. Međunarodnim cijenama struje uprkos.

Poskupljenje struje jedna je od veoma rijetkih stvari koja je u Crnoj Gori ujedinila radnike i poslodavce.

“Ovo poskupljenje će, samo po sebi, izazvati dalekosežne posljedice i usljed toga što će direktno ili indirektno uticati na povećanje cijena ostalih roba i usluga”, ocijenili su u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

“Ima li kraja povećanju cijene električne energije u Crnoj Gori? Ta biznis barijera ne samo što opstaje, nego postaje sve značajnija prepreka za razvoj biznisa u Crnoj Gori”, saopštili su iz Montenegro biznis alijanse.

Poslanik SDP je Raško Konjević pitao je u otvorenom pismu  ministarku ekonomije Dragicu Sekulić zašto kompanije Vektra grupacije mogu nekažnjeno da duguju desetine miliona eura za poreze dok se građanima uvećavju računi za električnu energiju i stvaraju uslovi za još jedan inflatorni udar koji će ponovo obezvrijediti njihove plate i penzije.

U međuvremenu je najavljeno da će u Skupštini biti održano kontrolno saslušanje povodom poskupljenja struje, te je ministarka najavila da će na sva pitanja odgovoriti u okviru rada parlamenta. “Sigurna sam da ćete tada i sami uvidjeti da je ova Vlada učinila sve da uvećanje cijene za neke kategorije potrošaca, ne utiče na smanjenje životnog standarda posebno imajući u vidu socijalno osjetljive kategorije”, piše u odgovoru ministarke Sekulić. “Ima li ovdje iko normalan”, što reče predsjednik Crne Gore Milo Đukanović..

Građanski pokret URA, smjestio je, možebiti, poskupljenje struje tamo gdje mu je mjesto. Kazali su: “Ovakvo stanje više nije podnošljivo i građani treba masovno da dignu glas protiv prve familije i njihovih srodnika kojima tri decenije pune džepove a svoje kontinuirano prazne. Subota je prva prilika za to”.

Pa – kako ko voli.

 

Miloš  BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo