Nakon 37 godina, Botanička bašta u Dulovinama postala je vlasništvo države, odnosno Javnog preduzeća Nacionalni parkovi. Botaničar Danijel Vincek i njegova supruga Zora poklonili su to „parče botaničkog raja“, uvjereni da će nadležni uspjeti da ga očuvaju i naprave važnim segmentom turističe ponude sjevera
Kolašinskom Botaničkom baštom ubuduće će upravljati država, to jest Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore. Prirodnjak Danijel Vincek to prirodno dobro i dragulj turističke ponude sjevera riješio je da pokloni državi još prije nekoliko godina. Međutim, sve do sada traženi su administrativni načini kako da država na zakonit način prihvati taj poseban poklon. Odobrenje za to dala je Vlada minulog mjeseca, s obrazloženjem da vrt ima nacionalni i međunarodni ugled.
Botanička bašta postoji od 1981. a zakonom je zaštićena od 1994. godine. Nalazi se u selu Dulovine, udaljenom nekoliko kilometara od grada, a na površini je od 646 kvadratna metra. Na nadmorskoj visini od 1.018 metara ima oko 400 vrsta biljaka, većinom endemskih, a oko 80 odsto su ljekovite. Tokom jedne sezone posjeti je više od 2.500 turista i zaljubljenika u floru. Većina njih u Kolašin dolazi upravo zbog činjenice što na jednom mjestu može vidjeti biljno bogastvo Crne Gore. Uz manje-više neznatnu pomoć države i opštine, Vincek je svima minulih godina bio dobar domaćin i edukator.
U jednom trenutku, kako kaže, postalo je očigledno da njegov životni projekat „zahtijeva nadgradnju, proširenje i ulaganja“ pa se nada odgvornom odnosu nadležnih. Sa svojom životnom saputnicom objašnjavao je više puta da je „bašta živi organizam i projekat, koji treba da okupi inteligenciju i talente, ali i zainteresovanost“.
Vincek je ostvario saradnju i s berlinskom botaničkom baštom, a tokom više od tri decenije biljke su u „parče botaničkog raja“ u Dulovinama unošene s Bjelasice, Sinjavine, Durmitora, Komova, Moračkih planina, Prokletija, Lovćena, Rumije i Orjena… Tokom godina brižljivo je formirana i baza podataka koja prati morfologiju i fenofaze pojedinih biljaka. Vincek ima i bogatu kućnu biblioteku i zbirku fotografija, što upotpunjava ono što se vidi u vrtu.
Vincekovi su, pored bašte, državi poklonili i vikendicu s dvorištem i livadom, pokretne stvari i biblioteku. Sve to procijenjeno je na oko 46.000 eura. Vlada smatra da „postoji apsolutna opravdanost da JP Nacionalni parkovi bude upravljač tog zaštićenog područja“. Razlog za to je „očuvanja bašte i realne potrebe postojanja jednog specijalizovanog botaničkog objekta koji bi objedinio kulturnu, naučnu i edukativnu djelatnost vezanu za prirodne vrijednosti Crne Gore“, navedeno je u obrazloženju Vlade.
JP Nacionalni parkovi procijenili su da će ih održavanje Vincekovog životnog projekta koštati blizu 70.000 prve i po blizu 48.000 eura svake neredne godine.
Vincekovi su s druge strane zahvalili Vladi zbog toga što je našla način da riješi finansijski i reguliše pravni status bašte. To su nedavno napisali i u pismu premijeru. Njihovu ideju od prije nekoliko godina dočekale su administrativne barijere, a upravo je premijer, po njihovom mišljenju, „zbog posebnog senziblitite prema sjeveru Crne Gore podstakao administraciju na ažurniji odnos i nalaženje zakonitog rješenja“.
Bračni par prirodnjaka smatra da je država time njima uakazala povjerenje i obećavaju buduću edukativnu pomoć. Vincek je uvijek bio izuzetno skroman kada je govorio o svom naučnom radu i doprinosu turističkoj i svakoj drugoj afirmaciji Kolašina.
Osim rada na Botaničkoj bašti, Vincek je sa svojom suprugom u više navrata lokalnim vlastima saopštavao svoje ideje, koje bi na više načina koristile Kolašinu. Međutim, niko do sada nije imao sluha za njih. Nikad nijesu ozbiljno razmotreni planovi za uzgoj „kultivara”, višegodišnjih i sezonskih ukrasnih biljaka, iako Crna Gora troši mnogo novca na njihov uvoz.
„Prema našim podacima u Kolašin se sedmično uveze ‘kultivara’ u vrijednosti od preko 12.000 eura. To je frapantan podatak, koji jasno signalizira na što bi se trebalo orijentisati. Predlagala sam da se jedan od rasadnika Uprave za šume, koji se nalazi u Trebaljevu, namijeni upravo takvoj proizvodnji. Jasno je koliko bi to koristi donijelo”, objašnjavao je uzalud bračni par Vincek.
Nikad nije realizovan ni njihov predlog projekta „Kolašin grad u cvijeću“. Ideja je bila da se na svim površinama u gradu pogodnim za to zasadi cvijeće, a to bi trebalo da učine i građani u svojim dvorištima i baštama.
Na taj način je jedan njemački gradić za svega par godina postao turistička atrakcija. Projekat nije zahtijevao velika ulaganja, ali treba motivisati ljude, promijeniti način razmišljanja, odnos prema okolini, stepen posvećenosti…
Iako je sada već vremešni prirodnjak zadovoljan načinom na koji mu je „država izašla u susret“ kada je prihvatila brigu o njegovom jedinstvenom vrtu, mnogi smatraju da Vinceku ni izbliza nije uzvraćeno u odnosu na ono koliko je on zadužio Kolašin i Crnu Goru.
Iako je dobio nekoliko nagrada za vrijeme svoje karijere u prirodi, Vincek je Crnoj Gori dao mnogo više nego što je dobio od nje. U knjizi o botaničaru, u čiju je čast biljka virak ili vilina rosa, dobila je ime Alhhemill vincekii, Radmila Cerović je napisala: „Za ovakav projekat nije se našlo pomoći niti razumijevanja u tom vremenu. Posebno opština kao domaćin nije tu prepoznala nikakvu korist za sebe. U tome trenutku kada je ova bašta nastajala, moglo se naći dosta slobodnih prostora, kako bi Kolašinci rekli ,,oderina”, koje nijesu ni za što služile. Ali između ostalog, gospodin Danijel nije bio ni od jednog rovačkog ili moračkog bratstva. Preostalo mu je da u ovoj projekat krene ličnim snagama, uz dosta odricanja i štednje u svom malom domaćinstvu…”
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice