Povežite se sa nama

OKO NAS

KRENULO ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U PODMORJU: Nerentabiolno, preopasno, avantruristički

Objavljeno prije

na

„Ovo je avantura Vlade Crne Gore. Građane o tome niko ništa nije pitao. Mi gotovo svi na Primorju zavisimo od turizma. Ovo je kockanje”, kaže čelnik Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović.

Njegova sugrađanka, ekološka aktivistkinja Zenepa Lika je uvjerena da je riječ o suludom potezu. ,,Svi u Vladi znaju da su građani listom protiv istraživanja nafte i gasa u akvatorijumu Jadrana. Nijesmo mi Norveška, na koju vole da se pozivaju naši zvaničnici. Nemamo ni resursa ni stručnjaka koji bi efikasno mogli odgovoriti na incidente”, kaže Lika.

Prema njezinim riječima, seizmičkim istraživanjima, za koja se koriste takozvani vazdušni topovi, nanosi se ne samo ogromna šteta morskoj flori i fauni, već se ulazi i u zonu izrazitih seizmičkih rizika. Kako navodi Lika, ispitivanja se izvode u blokovima u kojiima je 1979. godine bio epicentar zemljotresa koji je nanio strahovita razaranja širom Crnogorskog primorja.

Hrvatski institut Plavi svijet je još 2013. i 2014. upozoravao javnost na do tada nezapamćeni obim seizmičkih aktivnosti koje su se u hrvatskom dijelu Jadrana odvijale tokom gotovo četiri mjeseca seizmičkih istraživanja.

Ona takođe uzrokuju značajnu buku do 240 decibela i time direktno štete podvodnom ekosistemu. Elementarni dio istraživanja podrazumijeva ispaljivanje vazduha pod visokim pritiskom iz topova koji proizvode snažne eksplozije svakih desetak sekundi, 24 sata dnevno!? Udarom vazduha na čvrstu površinu morskog dna istraživački instrumenti mogu očitati sastav i gustinu tla, tj. odrediti potencijalne lokacije nafte i gasa.

Pošto zvuk u moru putuje daleko, konstantne eksplozije mogu uzrokovati uznemiravanje životinja na širem području južnog Jadrana, a koje je od strane Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) označeno kao važno područje za morske sisare, te za dubokomorske vrste delfina.

,,Nesumnjivo je da ćemo dugo osjećati posljedice ovih zvučnih bombi”, kaže ribar Savo Medigović i napominje da su slična istraživanja u Jadranu vršena početkom ovog milenijuma, a da deset godina nakon toga praktično nije bilo nikakvog ulova.

Poslanica Demokratskog fronta, Ulcinjanka dr Ljiljana Đurašković, kaže za Monitor da ne može da zamisli nijednu osobu koja će jesti ribu iz Jadrana ili se kupati u našem moru, a koja zna da je dosije jedne od kompanija u italijansko-ruskom konzorcijumu Eni-Novatek, koji je dobio dozvolu za vršenje seizmičkih istraživanja i kasniju eksploataciju nafte, daleko od čistog. ,,Samo u Nigeriji, u kojoj su naftne kompanije zakonom u obavezi da svaki izliv nafte saniraju u 24 sata od izbijanja nezgode, italijanska kompanija Eni prijavila je 820 izliva od 2014. do početka ove godine, a u jednom slučaju bilo im je potrebno čak 430 dana da dođu, izvrše uviđaj da bi procijenili štetu i utvrdili mjere sanacije. Dakle, 430 dana umjesto 24 časa. U slučaju da se postave platforme i dođe do izlivanja nafte u barskom podmorju, nafti će trebati oko 20 minuta da dođe do obale”, navodi ona.

No, malo će sva ta upozorenja uticati na odluke crnogorskih vlasti, ako se uzme u obzir izjava premijera Duška Markovića data nakon posjete istraživačkom brodu Polar Empress da ova istraživanja predstavljaju „početak nove ere industrijske proizvodnje u Crnoj Gori”.

Tajming kada ona kreću nije obećavajući za naftnu industriju. Cijena nafte je na svjetskim berzama već dva mjeseca u nezaustavljivom padu. Američki predsjednik Donald Tramp je u srijedu slavodobitno saopštio da je cijena barela nafte manja za trećinu: nedavno je bila 82, a sada je tek 56 dolara.

U Evropi drastično opada proizvodnja vozila koja koriste dizel, a svijet se sve više okreće obnovljivim izvorima energije. To je međunarodna obaveza Crne Gore, jer je ona jedna od 196 zemalja koje su u Parizu u decembru 2015. godine potpisale sporazum koji podrazumijeva zaustavljanje novih projekata eksploatacije fosilnih goriva te snažno okretanje obnovljivim izvorima energije za koje upravo na Jadranu imamo fantastične uslove.

Najavljeno je da će do kraja ovog mjeseca biti u pogonu vjetroelektrane na planini Možura, čija je ukupna vrijednost oko 90 miliona eura. Nakon završetka tendera, izvjesno je da će na Briskoj gori kod Ulcinja za tri godine biti izgrađena solarna elektrana u koju će biti investirano 179 miliona eura.

Takođe, ovim područjem prolaziće trasa koridora Jadranskog gasovoda koja ide kroz Crnu Goru, a čija će gradnja kroz našu zemlju koštati oko 100 miliona eura. Tom trasom će prirodni gas iz Azerbejdžana preko Turske i Grčke, zatim Albanije i Jadranskog mora biti transportovan do južne Italije i dalje ka zapadnoj Evropi. Dakle, ukupna vrijednost samo ova tri projekta je oko 370 miliona.

I onda naša Vlada na sva zvona saopštava javnosti da koncesionari koji traže naftu i gas u našem podmorju već plaćaju državi 1,5 miliona eura godišnje.

Ranije je objavljeno da bi, u najoptimističnijem scenariju, od ovog posla država mogla da zarađuje 80 miliona eura godišnje. Samo ove godine Crna Gora je zvanično od turizma ostvarila 12 puta više!

,,Ako crnogorska Vlada stavlja naglasak na ekonomiju, finansije i ekologiju već su ove brojke dovoljne da se bušenju Jadrana kratko i jasno kaže – zbogom zauvijek! Ovaj posao je preopasan, prerizičan i nerentabilan za Ulcinj, Crnu Goru i naše građane”, kaže odbornik Građanskog pokreta URA u ulcinjskom parlamentu Ilir Harasani.

Hrvatska, zemlja u kojoj je formirana INA, izuzetno respektabilna naftna kompanija u svjetskim razmjerama, uvela je moratorijum na istraživanja nafte u vlastitom podmorju. Za tim energentom će se tragati samo na kopnu.

Kako naglašava operativni direktor istraživanja i proizvodnje u INI Tvrtko Perković, proteklih godina cijena nafte na svjetskim tržištima nije bila isplativa za pokretanje skupih istraživačkih projekata na moru i najveće svjetske kompanije odustajale su od njih. ,,Iako se sada oporavlja, globalno još nije došlo do značajnijeg povratka tim projektima, pa smo zasad, ipak, više usredotočeni na prilike na kopnu”, kaže on.

Dosadašnja istraživanja su pokazala da velikih zaliha nafte u Jadranu nema. Naravno, niko, pa i oni koji sjede u crnogorskoj Vladi, nemaju iluzija da bi čak i pronalazak ogromnih količina nafte, preporodio državu i doveo do blagostanja građana. Istovremeno, ako izgubimo samo malo na imidžu kao turistička zemlja zbog naftnih bušotina, šteta će biti višestruko veća od bilo kog iznosa koji se može dobiti od nafte.

Zato je velika avantura na moru već počela. Nikakvih garancija od eventualnih incidenata nema, a veoma su male šanse za uspjeh.

Ne postoje slučajevi u kojima je bušenje podmorja prošlo bez štetnih posljedica. Posebno ne kada se ono vrši snažnim vazdušnim topovima, kao što se to sada radi u našem Jadranu.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo