„Ovo je avantura Vlade Crne Gore. Građane o tome niko ništa nije pitao. Mi gotovo svi na Primorju zavisimo od turizma. Ovo je kockanje”, kaže čelnik Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović.

Njegova sugrađanka, ekološka aktivistkinja Zenepa Lika je uvjerena da je riječ o suludom potezu. ,,Svi u Vladi znaju da su građani listom protiv istraživanja nafte i gasa u akvatorijumu Jadrana. Nijesmo mi Norveška, na koju vole da se pozivaju naši zvaničnici. Nemamo ni resursa ni stručnjaka koji bi efikasno mogli odgovoriti na incidente”, kaže Lika.

Prema njezinim riječima, seizmičkim istraživanjima, za koja se koriste takozvani vazdušni topovi, nanosi se ne samo ogromna šteta morskoj flori i fauni, već se ulazi i u zonu izrazitih seizmičkih rizika. Kako navodi Lika, ispitivanja se izvode u blokovima u kojiima je 1979. godine bio epicentar zemljotresa koji je nanio strahovita razaranja širom Crnogorskog primorja.

Hrvatski institut Plavi svijet je još 2013. i 2014. upozoravao javnost na do tada nezapamćeni obim seizmičkih aktivnosti koje su se u hrvatskom dijelu Jadrana odvijale tokom gotovo četiri mjeseca seizmičkih istraživanja.

Ona takođe uzrokuju značajnu buku do 240 decibela i time direktno štete podvodnom ekosistemu. Elementarni dio istraživanja podrazumijeva ispaljivanje vazduha pod visokim pritiskom iz topova koji proizvode snažne eksplozije svakih desetak sekundi, 24 sata dnevno!? Udarom vazduha na čvrstu površinu morskog dna istraživački instrumenti mogu očitati sastav i gustinu tla, tj. odrediti potencijalne lokacije nafte i gasa.

Pošto zvuk u moru putuje daleko, konstantne eksplozije mogu uzrokovati uznemiravanje životinja na širem području južnog Jadrana, a koje je od strane Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) označeno kao važno područje za morske sisare, te za dubokomorske vrste delfina.

,,Nesumnjivo je da ćemo dugo osjećati posljedice ovih zvučnih bombi”, kaže ribar Savo Medigović i napominje da su slična istraživanja u Jadranu vršena početkom ovog milenijuma, a da deset godina nakon toga praktično nije bilo nikakvog ulova.

Poslanica Demokratskog fronta, Ulcinjanka dr Ljiljana Đurašković, kaže za Monitor da ne može da zamisli nijednu osobu koja će jesti ribu iz Jadrana ili se kupati u našem moru, a koja zna da je dosije jedne od kompanija u italijansko-ruskom konzorcijumu Eni-Novatek, koji je dobio dozvolu za vršenje seizmičkih istraživanja i kasniju eksploataciju nafte, daleko od čistog. ,,Samo u Nigeriji, u kojoj su naftne kompanije zakonom u obavezi da svaki izliv nafte saniraju u 24 sata od izbijanja nezgode, italijanska kompanija Eni prijavila je 820 izliva od 2014. do početka ove godine, a u jednom slučaju bilo im je potrebno čak 430 dana da dođu, izvrše uviđaj da bi procijenili štetu i utvrdili mjere sanacije. Dakle, 430 dana umjesto 24 časa. U slučaju da se postave platforme i dođe do izlivanja nafte u barskom podmorju, nafti će trebati oko 20 minuta da dođe do obale”, navodi ona.

No, malo će sva ta upozorenja uticati na odluke crnogorskih vlasti, ako se uzme u obzir izjava premijera Duška Markovića data nakon posjete istraživačkom brodu Polar Empress da ova istraživanja predstavljaju „početak nove ere industrijske proizvodnje u Crnoj Gori”.

Tajming kada ona kreću nije obećavajući za naftnu industriju. Cijena nafte je na svjetskim berzama već dva mjeseca u nezaustavljivom padu. Američki predsjednik Donald Tramp je u srijedu slavodobitno saopštio da je cijena barela nafte manja za trećinu: nedavno je bila 82, a sada je tek 56 dolara.

U Evropi drastično opada proizvodnja vozila koja koriste dizel, a svijet se sve više okreće obnovljivim izvorima energije. To je međunarodna obaveza Crne Gore, jer je ona jedna od 196 zemalja koje su u Parizu u decembru 2015. godine potpisale sporazum koji podrazumijeva zaustavljanje novih projekata eksploatacije fosilnih goriva te snažno okretanje obnovljivim izvorima energije za koje upravo na Jadranu imamo fantastične uslove.

Najavljeno je da će do kraja ovog mjeseca biti u pogonu vjetroelektrane na planini Možura, čija je ukupna vrijednost oko 90 miliona eura. Nakon završetka tendera, izvjesno je da će na Briskoj gori kod Ulcinja za tri godine biti izgrađena solarna elektrana u koju će biti investirano 179 miliona eura.

Takođe, ovim područjem prolaziće trasa koridora Jadranskog gasovoda koja ide kroz Crnu Goru, a čija će gradnja kroz našu zemlju koštati oko 100 miliona eura. Tom trasom će prirodni gas iz Azerbejdžana preko Turske i Grčke, zatim Albanije i Jadranskog mora biti transportovan do južne Italije i dalje ka zapadnoj Evropi. Dakle, ukupna vrijednost samo ova tri projekta je oko 370 miliona.

I onda naša Vlada na sva zvona saopštava javnosti da koncesionari koji traže naftu i gas u našem podmorju već plaćaju državi 1,5 miliona eura godišnje.

Ranije je objavljeno da bi, u najoptimističnijem scenariju, od ovog posla država mogla da zarađuje 80 miliona eura godišnje. Samo ove godine Crna Gora je zvanično od turizma ostvarila 12 puta više!

,,Ako crnogorska Vlada stavlja naglasak na ekonomiju, finansije i ekologiju već su ove brojke dovoljne da se bušenju Jadrana kratko i jasno kaže – zbogom zauvijek! Ovaj posao je preopasan, prerizičan i nerentabilan za Ulcinj, Crnu Goru i naše građane”, kaže odbornik Građanskog pokreta URA u ulcinjskom parlamentu Ilir Harasani.

Hrvatska, zemlja u kojoj je formirana INA, izuzetno respektabilna naftna kompanija u svjetskim razmjerama, uvela je moratorijum na istraživanja nafte u vlastitom podmorju. Za tim energentom će se tragati samo na kopnu.

Kako naglašava operativni direktor istraživanja i proizvodnje u INI Tvrtko Perković, proteklih godina cijena nafte na svjetskim tržištima nije bila isplativa za pokretanje skupih istraživačkih projekata na moru i najveće svjetske kompanije odustajale su od njih. ,,Iako se sada oporavlja, globalno još nije došlo do značajnijeg povratka tim projektima, pa smo zasad, ipak, više usredotočeni na prilike na kopnu”, kaže on.

Dosadašnja istraživanja su pokazala da velikih zaliha nafte u Jadranu nema. Naravno, niko, pa i oni koji sjede u crnogorskoj Vladi, nemaju iluzija da bi čak i pronalazak ogromnih količina nafte, preporodio državu i doveo do blagostanja građana. Istovremeno, ako izgubimo samo malo na imidžu kao turistička zemlja zbog naftnih bušotina, šteta će biti višestruko veća od bilo kog iznosa koji se može dobiti od nafte.

Zato je velika avantura na moru već počela. Nikakvih garancija od eventualnih incidenata nema, a veoma su male šanse za uspjeh.

Ne postoje slučajevi u kojima je bušenje podmorja prošlo bez štetnih posljedica. Posebno ne kada se ono vrši snažnim vazdušnim topovima, kao što se to sada radi u našem Jadranu.

Mustafa CANKA