Vrijeme sam ovih dana provodio po halama Beogradskog sajma. U tim već dobrano derutnim zgradama malo sam toga vidio novog i svježeg, kako u izdavačkoj produkciji, još i više u načinu ponude i plasmana knjiga.
Dominira nacionalistička i crkveno anarhoidna, maksimalno reakcionarna literatura. Kao da je Sajam knjiga organiziran posred devetnaestog vijeka u nekoj srbijanskoj zabiti, a ne u Beogradu.
Na centralnom prostoru ispred sajamskih prostora džinovskih dimenzija je poster sa kojeg se smješka vojvoda Vojislav Šešelj i reklama za knjigu Velika Srbija?!?
Nisam mogao sebi doći dok su ispred mene osnovci i srednjoškolci dolazeći na svetkovinu u čast knjige, ničim izazvani, horski uzvikivali: Kosovo je Srbija!
Eto šta me je dočekalo na ulazu u Međunarodni tradicijski sajam knjiga u Beogradu. Veliki korak unazad, u svakom pogledu.
Štandovi su kreativno nezamislivo provincijalno dizajnirani, tek da nema pojedinih efektno urađenih fotosa pisaca i knjiga sve bi ovo podveo pod kakvo seosko vašarište.
Vođen pozivom poduzetne i svestrane Borke Pavičević obreh se u njenom Centru za kulturnu dekontaminaciju. Spasih dušu posjetivši sada već tradicionalni susret s knjigama ugledne literarno i filozofski moćne Biblioteke XX vek, koju godinama znalački i ustrajno njeguje znanjem i evidentnom strašću europski relevantan intelektualac Ivan Čolović.
Ovaj alternativni sajam na kojem se okuplja stvarna intelektualna vrhuška Beograda fascinira nepretencioznošću, a kvalitetom koja seže do pariških intelektualnih i izdavačkih krugova, zapravo je pravi sajam knjige, autentični susret pisaca i čitalaca, na kojem možete susresti i intelektualnu i moralnu okomicu Srbije danas, akademika Ranka Bugarskog.
Koliko je ovo prava stvar i koliko vrijedne knjige Biblioteke XX vek bivaju pažene i mažene od svojih autora i izdavača uočite kad ugledate Ivana Čolovića i životnu mu saputnicu, uglednu istoričarku, profesoricu Dubravku Stojanović kako sami prodaju knjige…
Nema ovdje naivne grmaljske šminke. Sve je na ovom mjestu autentično, nema laži, sve je sušta istina…
Biblioteka XX vek unijela je dašak europejstva u zaparloženi i provincijalizirani prostor današnjeg takozvanog kulturnog Beograda.
Čolović i ova biblioteka svjedoče da ogroman novac i neviđena propagandna mašinerija izgube redovno bitku sa istinom, autentičnošću, talentiranošću i kozmopolitizmom kojim odišu izdanja XX veka.
Sigurno da ovakvi projekti na dugu stazu i Srbiji i Beogradu obezbjeđuju nasušni i umjetnički dignitet koji je tzv. oficijalna prestonička kultura davno izgubila kroz bitno ideologizirane obrasce djelovanja, bolje je kazati gašenja i umiranja kulture.
Biblioteka XX vek svojim kvalitetom literarnosti i grafički atraktivno prepoznatljivim dizajnom postala je nedostižnom za izdavače koji su to samo reklamom, a u stvarnosti su književni prodavači magle.
Bravo za Pavičevićevu!
Bravo za Čolovića!
Odlazeći u intelektualni egzil, u paviljon Veljkovića u Birčaninovoj ulici, osjetio sam bílo negdanjeg intelektualnog Parnasa, beogradskog!
Gradimir GOJER