Naglo je zahladilo.
Sve češće u svakodnevnim razgovorima konstatujemo da se atmosferski vrijeme tako mijenja da praktično iz ljeta ulazimo u zimu…Dakle,bilo kako bilo,zima se neminovno približava. Sa približavanjemzime,onim kalendarskim, približava se i manifestacija koja i u svom nazivu nosi predznak zima.Radi se o internacionalnom multimedijskom festivalu Sarajevska zima.Interesantno je da je ova festivalska manifestacija nastala u vrijeme Četrnaestih zimskih olimpijskih igara,kao njen kulturni i umjetnički segment.Osnivač festivala,inače poznati kulturni radnik Ibrahim Spahić došao je do jedinstvenog koncepta ove manifestacije polazeći od čuvene Bašlarove Poetike prostora.
Koristeći,odnosno kombinujući otvorene plohe i atraktivne lokalitete kulturno povjesne jezgre Sarajeva i potpuno nove dijelove grada podno Trebevića Ibrahim Spahić je uspio zaintrigirati umjetnike sa svih kontinenata. Sarajevska zima je postala podjednak mamac za Burmance,Kineze i Makedonce,za vrhunske baletne umjetnike,glumce i reditelje, kompozitore i muzičke izvođače, bilo da pripadaju klasičnoj, modernoj ili džez glazbi…
Spahić je postao prepoznatljiv i po tome što je Sarajevsku zimu otvorio sarajevskoj, ali i mladosti uopšte. Ovaj je festival amblematičan i po tome što golemi dio produkcije iznesu volonteri.
Nije zanemariva ni bujna, iznimno kvalitetna izdavačka djelatnost ove manifestacije,naročito prvih godina njenog postojanja,a doprinos raznovrsnosti likovnog života u Sarajevuje tolika da mogu konstatovati da su mnogi novi likovni procesi na ovim prostorima začeti upravo zahvaljujući Sarajevskoj zimi.
Ovaj jedinstveni festival umjetnosti nije prekidao svoju djelatnost ni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), a neki od produkata karakterističnih za Sarajevo pod opsadom, naprimjer Grafičke mape iznjedrene su upravo pod auspicijom Spahića i Sarajevske zime.
Elan pokrenut najbolje organizovanim Olimpijskim igrama ipak je posljednjih godina doživio određene snizilice, što je vrlo logično jer je neodgovorna država tako vrijednu manifestaciju, koja čuva uspomenu na Zimske olimpijske igre u financijskom smislu potpuno zapostavila.
Spahić ipak ne posustaje i od 1984. istim tempom radi da bi se plemenita ideja Sarajevske zime kako-tako održala u životu.
Ovaj festival koji u nazivu ima i grad Sarajevo nije alimentiran ni od gradskih vlasti, pa je prosto nevjerojatno da se održao do naših dana.
Manifestacija koju je iznjedrila čuvena Sarajevska olimpijada bori se sa tajkunsko-tranzicionim procesima ali odolijeva. Spahić, kao da ima više života, pravi sad festival praktično ni iz čega.
Treba vjerovati da će se nešto u shvatanju sadašnje sarajevske i bh. vlasti promjeniti i da će Sarajevska zima i ovog sedmog februara zasjati u punom sjaju.
Kao i 7.februara 1984.
U suprotnom, sadašnja kulturna i politička vrhuška Sarajeva i Bosne i Hercegovine pogaziće najsvjetlije stranice kulture u ovoj državi, a negirati i brojne strane prijatelje festivala koji su ga decenijama prijateljski bodrili i podržavali.
Vjerujmo da će poput mačke Ibrahim Spahić oživjeti još jednu Zimu.
I ne samo oživjeti nego i preživjeti!?
Gradimir GOJER