Visoko gore u planini, na mjestu gdje se spajaju dvije malene rijeke, praveći veću, poznatu pod nazivom Šekularska, u divljini borova i jela, dvije male hidroelektrane djeluju kao da se na zemlju spustio svemirski brod. One nisu ovdje slučajno izgrađene. Dva potoka s desne i lijeve strane od izvorišta stavljena su u cijevi i dovedena do tog mjesta.
„Evo pogledajte. Obje rijeke, Spalevićka sa jedne i Rmuška sa druge strane, stavljene su u cijevi, odozgo od izvorišta, u dužini od dva i po do tri kilometra. One više ne postoje. Ovdje, kod seoske škole, voda iz njih pretvara se u energiju u dvije hidrocentrale”, objašnjava predsjednik beranske Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.
Dok sagovornicima pokazuje kako to izgleda na terenu, on za trenutak zaćuti i uzdahne.
„Boli me nešto u srcu i grudima kad vidim da tih rijeka više nama. Odrastao sam uz njihov buk. Prave planinske ljepotice. Kakvo je to selo koje nema rijeku, a mi smo sada ostali bez svih rijeka”, kaže Davidović.
Da je to i bukvalno tako, on pokazuje na djelu. Na mjestu gdje izlazi voda iz dvije hidroelektrane, kod škole napravljen je vodozahvat i voda je ponovo stavljena u cijevi.
„Odavde cijevi idu nekoliko kilometara niže do treće hidrolektrane. Shvatate šta oni rade? Uzmu vodu i sprovedu je cijevima, putem, ispod asfalta, da bi dobili na brzini i količini energije”, objašnjava Davidović.
Nije tu kraj priče. Od treće hidroelektrane u Šekularu, voda se ponovo pojavljuje i pravi novi vodozahvat.
„Ponavlja se isto što i ovdje gdje stojimo. Uzima se u cijevi i ispod puta dovodi nekoliko kilometara niže do sela Rijeka Marsenića, nadomak magistrale koja vodi prema gradu”, – kaže ovaj čovjek.
Čitavim putem od sela Rijeka Marsenića do Šekulara, dolinom nekadašnje Šekularske rijeke, tragovi su devastacije prirode.
„Tu su nekada bili bukovi i vodopadi. Bilo je ribe kao u filmovima. Ova rijeka je bila prirodno mrestilište divlje potočne pastrmke. Sada ostavljaju vode tek za po nekog punoglavca. U početku nijesu ostavljali ništa. Ove godine, valjda zato što je kiše i vode bilo u izobilju, ostavljali su nešto malo, što oni zovu biološki minimum”, kaže Davidović.
Dod stojimo kod škole prilazi nam plavi golf i čovjek iz automobila obraća se Davidoviću.
„Velee, bratee, da mi nisi vidio tetku. Trebalo je da me čeka da je prebacim do grada”, dovikuje.
Mi zbunjeno gledamo, Vesko hladnokrvo odgovara da mu je tetka vjerovatno već otišla.
„Bila je tu. Vjerovatno je otišla s nekim”, kaže Davidović.
Mladić s golfom odlazi, nakon što nas je dobro osmotrio, a Vesko nam objašnjava da je to „njihov” čovjek te da je došao da osmotri šta radimo i snimamo.
Da je tako, uvjeravamo se nešto kasnije kada se vraćamo prema Beranama. Plavi golf parkiran je u krugu posljednje mašinske kuće, a mladić iz kruga te male hidrolektrane stoji s još nekoliko ljudi.
„Zaposlili su nekoliko čuvara. I ovaj mladić je među njima. Osim njih, niko drugi nema koristi od ovih malih elektrana. Asfalt su napravili navodno za nas, a kao što vidite, vodi samo do posljednje hidrocentrale. Ni jedan drugi put u selu nije asfaltiran”, kaže Davidović.
Stara kamena zgrada od davnina sagrađena za potrebe seoske škole, jedno vrijeme je bila ustupljena koncesionarima. Tek nakon što su se mještani pobunili i to preko medija došlo do javnosti, vraćena je selu. Sasvim je druga priča da je u njoj sve manje đaka.
„Ko će ovdje da ostane? Pored četiri hidroelaktrane, mi struje imamo tek za sijalicu. Prekidi u napajanju skoro su svakodnevni. Niskonaponska mreža stara pola vijeka. Nakrivljeni drveni stubovi. Nema uslova za život, a pogledajte ova postrojenja. Nekako se ne uklapaju u prirodu i našu sirotinjsku stvarnost”, kaže Davidović.
Na pitanje šta bi mještani željeli od koncesionara, kada je već napravljena šteta, on nedvosmisleno odgovara da bi najpoštenije bilo da selo dobija procenat od proizvedene i prodate struje.
„Nekako mi je to najlogičnije. Ako već ovdje proizvode milione eura, neka samo mali procenat ostane selu za razvoj infratstrukture i druge potrebe pa bi možda prestalo iseljavanje”, kaže Davidović.
Priča postaje jasnija uz podsjećanje da je koncesionar malih hidroletrana na beranskim vodotocima kompanija Hidroenergija Montenegro.
Poznato je da je ovo preduzeće osnovano u Beranama u jesen 2007. godine, kada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital postigao dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.
Odluka o upisu udjela Opštine Berane u Hidroenergija Montenegro donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača” i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.
Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, s osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije”.
U njoj je decidno stajalo da se za sprovođenje odluke i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje tadašnji predsjednik Opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. Sve se dešavalo u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista u Beranama.
Treba li podsjetiti da na kraju od svih obećanja nije bilo ništa, i da se Opština Berane nigdje nije pojavljivala u Centralnom registru privrednih subjekata kao vlasnik bilo kojeg procenta akcija u Hidroenergiji Montenegro.
U registru Centralne depoziratne agencije zabilježeno je skoro dvadeset promjena. Trenutno su vlasnici kontroverzni biznismeni, vlasnici Bemaksa, Aleksandar Mijajlović i Vesko Ubović sa po trideset procenata i Hamera Capital sa 40 odsto vlasništva.
Prvenstveni plan Hidroenergije Montenegro bio je da izgradi ukupno trinaest mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija procijenjena je na 28 miliona eura. Hidroenergija Montenegro koncesije je dobila na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici.
Po istom šablonu kao u Šekularu, Hidronergija Montenegro je dosad napravila još tri hidrocentrale na rijeci Bistrici, koja izvire na planini Bjelasici i uliva se u Lim u prigradskom naselju Buče.
I na toj rijeci pravljeni su vodozahvati i cijevi sprovedene kroz trup puta Berane – Kolašin, koji je Bemaks pravio državnim sredstvima. I iskoristio, onako usput, da u put ugradi cijevi za hidrolektrane.
Sva struja odatle sprovodi se do privatne trafostanice koja je nikla pored puta Berane – Andrijevica, kroz naselje Buče. Odatle se struja ubacuje u sistem, odnosno prodaje Elektroprivredi.
Neko je sračunao da je već do sada Hidroenergija Montenegro zaradila više od pet miliona eura iz postojećih hidrocentrala. Osim tajkuna, koristi od toga niko nije vidio. Ponajmanje mještani sela gdje su hidrocentrale izgrađene. Kao one u Šekularu.
Tufik SOFTIĆ