Iznad sela Bratica, na magistralnom putu Ulcinj-Bar, pruža se predivan pogled na Ulcinjsko polje, bazene Solane, Veliku plažu, Šasko jezero i albanske planine. Panorama gdje turisti po pravilu zastaju i naprave nekoliko fotografija, ali se još brže razočaraju zbog razbacanog šuta i otpada.
Ista slika može se vidjeti nekoliko stotina metara dalje, iznad predivne uvale Valdanos, u kojoj je preko 18 hiljada stoljetnih stabala maslina, a gdje je Turistička organizacija Ulcinj početkom godine napravila vidikovac. Prekrasan pogled, ako se gleda samo u daljinu, a ne bukvalno ispred nosa gdje teški kamioni i traktori istovaraju iskopanu zemlju i građevinski otpad od porušenih objekata.
Još veće količine otpada mogu se vidjeti duž cijele Velike plaže, te posebno na obalama rijeke Bojane.
„Tek kada se podigne voda, ona pokupi sve sa obala i sve izbaci na ušće i kod nas. A najveći dio završi u moru. Mi pokupimo to što ima oko kućica, ali ne možemo nikako da očistimo čitavu prirodu”, kaže ribar na Adi Bojani Boris Mihailović.
Zbog ovakvog nemara, čitava delta ove rijeke je u opasnosti, ocjenjuju u civilnom sektoru. „Ovdje ima smeća od igle do lokomotive, a najviše nas zabrinjava medicinski otpad. Za nekoliko godina, ako se ovo ne riješi, ovo će postati pustinja, a od ovog lijepog ostrva – smetlište”, tvrdi Mahmut Karastanović iz NVO-a “Bojana”.
Sličnim scenama svjedočili su ovog ljeta turisti koji su, uz Skadarsko jezero, putovali starim putem od Virpazara prema Krajini, ali i na mnogim drugim područjima opštine Bar.
Novi gradonačelnik Dušan Raičević naredio je početkom septembra lokalnim službama i komunalnom preduzeću da “u roku od tri dana izvrše zbrinjavanje komunalnog otpada i drugog prirodnog i vještačkog otpada sa javnih površina”. Na rezultate javnost još čeka.
Na području Kotora zvanično je evidentirano 11 većih neuređenih odlagališta otpada čija površina prelazi hiljadu metara kvadratnih. Nakon zatvaranja „Lovanje” nema regionalne sanitar-ne deponije u Boki, već se čvrsti otpad odvozi na deponiju “Možura”, koja je prilikom otvaranja 2012. godine bila planirana samo za opštine Bar i Ulcinj.
Na “Možuri” se godišnje odlaže oko 70.000 tona otpada sa Primorja ili dva puta više nego što je bilo planirano. Zato će ona, gotovo izvjesno, imati dvostruko manji vijek trajanja – 15 umjesto 30 godina.
Za odvoz smeća komunalna preduzeća i građani bokeljskih opština izdvajaju znatna sredstva – oko 35 eura po toni. Samo se iz Kotora na deponiju “Možura” izmjesti godišnje blizu 12.000 tona smeća. Računica je jednostavna – Kotorane to košta oko 420.000 eura.
Poslije isteka roka rada „Lovanje”, Ministarstvo održivog razvoja i turizma je, u saradnji s lokalnim upravama Kotora, Tivta i Budve, bilo u obavezi da definiše lokaciju gdje će biti izgrađena druga sanitarna regionalna deponija na Primorju.
Iz Instituta za biologiju mora iz Kotora saopštili su da je uslijed nekontrolisanog odlaganja otpada situacija na moru – alarmantna. Rezultati njihovih analiza pokazuju prilično visok stepen zagađenja plaža čvrstim otpadom, pri čemu najveći udio u ukupnoj količini ima plastični otpad.
Tako je, na primjer, plastičnom priboru za jelo potrebno hiljadu godina da se razgradi u morskoj vodi, automobilskim gumama 2.000, a staklenoj boci čak 4.000 godina!
“Stoga, sljedeći put kad mahinalno bacite neki otpad u naše more znajte da će mu trebati cijela vječnost da se razgradi. Bez obzira na sve što mi mislimo o Jadranu, on više ne spada u kristalno čista mora kakvo bismo željeli da bude”, poručili su iz NVO “Green Sail”.
Prema procjenama nevladinih organizacija, u Crnoj Gori ima pet crnih ekoloških tačaka, te oko 350 identifikovanih i mnogo više nepoznatih nelegalnih deponija. Od toga, više od trećine je na Primorju.
Rijetki su slučajevi saniranja tih problema, da se ne govori o njihovom trajnom rješavanju. Sve se praktično svodi na jednokratne akcije “o-ruk” tipa – neka bude (č)isto! Kakve su upravo izvedene ovog petka i subote u svim primorskim opštinama.
“Tu činjenicu, uz buku i nedostatak parkinga, redovno ističu strani turisti koji posjećuju našu zemlju. Oni se ne mogu načuditi kako vlast i građani u jednoj ovako lijepoj zemlji mogu dozvoliti da tone opasnog smeća prijete njima samima, prirodnim ljepotama i ukupnom imidžu države”, kaže dugogodišnji turistički radnik iz Ulcinja Ismet Karamanaga.
Njegov kolega iz Budve Vukašin Ćulafić, koji je bio predstavnik Turističkog saveza Jugoslavije u Njemačkoj, kaže da turisti iz te zemlje, kojih je još uvijek malo na našoj obali, vole prirodu, naročito netaknutu, ali da prvenstveno zbog smeća i buke s razlogom negoduju. “Stoga dijelom i bojkotuju našu obalu. Bageri i turisti ne idu zajedno, a kod nas se gradi na sve strane. Deponije su karcinom na najljepšem dijelu ‘đerdana ljepote’ južnojadranske”, smatra on.
Dok crnogorski zvaničnici uvjeravaju građane da će nekoliko puta odlagano otvaranje pristupnih pregovora za poglavlje 27, a koje se odnosi na životnu sredinu, biti obavljeno do kraja godine, jasno im je da Evropska unija neće prihvatiti države koje nijesu riješile problem opasnog otpada.
Kako se procjenjuje, ovoj državi je potrebno više od milijardu eura do 2035. godine da brigu o životnoj sredini upodobi pravilima EU. Sa ovakvim nemarnim i štetočinskim odnosom ta će cifra nesumnjivo rasti.
U tom kontekstu je razumljivo što je ovih dana ministar održivog razvoja i turizma Crne Gore Pavle Radulović zavapio: “Ozbiljna boljka Crne Gore je saobraćajna infrastruktura i prije svega komunalna infrastruktura. I otpad, otpad, otpad, otpadne vode, čvrsti komunalni otpad”.Napomenuo je i da “ukoliko se sa njim ne uspijemo izboriti u vrlo kratkom periodu mislim da će nam sav trud koji smo uložili mnogo manje značiti nego što bi mogao”.
Krajnje je vrijeme da Vlada Crne Gore, njene institucije i lokalne uprave počnu da sprovode nacionalnu Strategiju upravljanja otpadom i lokalne planove, kao i preporuke evropskih institucija. To se prije svega odnosi na inspekcijske organe, koji snose najveću odgovornost za ovo tužno stanje.
Novi zakon o komunalnim djelatnostima je za nepropisno odlaganje otpada propisao dosta oštre kazne, koje se izuzetno rijetko izriču. Naročito ne privilegovanim pojedincima i firmama koji vođeni pohlepom nesmetano i nekažnjeno uništavaju najveće bogatstvo države – jedinstvenu prirodnu sredinu. U državi koja se prije punih 27 godina proglasila “ekološkom”. Prvom na svijetu.
Mustafa CANKA