Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠANSA ZA BERANSKI AERODROM: Aktiviranje ili lažna nada

Objavljeno prije

na

Da li je aerodrom u Beranama razvojna šansa ne samo ovog grada, već čitavog sjevera Crne Gore?

To je pitanje koje je odavno podijelilo javnost na one koji smatraju da je to nemoguća misija, do drugih koji čvrsto vjeruju da se može ponoviti vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka kada se iz Berana vazdušnim putem brzo stizalo do Podgorice, Beograda ili Zagreba.

Nadu da je moguće ponovo oživjeti vazdušnu luku nedavno je podgrijala činjenica da se u predlogu koncesionog akta za Aerodrome Crne Gore našlo mjesto i za aerodrom u Beranama.

Kod lokalnog stanovništa ova činjenica je ulila nadu da bi se ovaj projekat mogao realizovati i da bi to bilo podsticajno za oživljavanje privrede i dalji razvoj turizma u sjevernom regionu države.

U Opštini Berane, rijetkoj opozicionoj u Crnoj Gori, očekuju da će u saradnji sa Ministarstvom saobraćaja beranski aerodom privesti namjeni, ali su, kako kažu, svjesni da su za realizaciju tog projekta potrebna velika ulaganja i, prije svega, ozbiljna studija izvodljivosti.

„Suvišno je govoriti koliko bi to bilo značajno za lokalnu upravu, za opštinu Berane i za čitav sjever Crne Gore, ali isto tako i za pograničnu regiju na koju se naša država naslanja” – kaže savjetnik predsjednika opštine Darko Stojanović.

On dodaje da ako država stvarno ima prioritet i ako želi na pravi način da realizuje sve resurse na sjeveru Crne Gore, onda je to prosto nezamislivo bez stavljanja u funkciju aerodroma u Beranama.

Stojanović kaže da je prije svega potrebna jedna ozbiljna studija kako bi se vidjelo koliko objekti koji su izgrađeni u blizini aerodroma ugrožavaju valorizaciju.

„Tada bi imali pravi dokument i mogli bi ozbiljno da pričamo koliko blizina kuća koje su napravljene u toj zoni smeta budućem funkcionisanju aerodroma” – kaže on.

Za stanovnike grada na Limu eventualno aktiviranje aerodromoa kroz koncesioni ugovor, odnosno ustupanje na gazdovanje inostranim investotorima je jedini mogući način da se aerodrom valorizuje na pravi način.

„Za Opštinu Berane i za Crnu Goru to bi bilo veliko izdvajanje. Strani investitori bi vjerovatno to mnogo lakše realizovali. Nema nikakve sumnje da su za tako nešto potrebna velika finansijska sredstva jer je infrastruktura aerodroma prilično propala” – pričaju neki od Beranaca.

Mnogi pokazatelji govore i garantuju da beranski aerodrom može ekonomski da funkcioniše. Prije svega, kako se smatra, dijaspora iz ovog kraja, koja je izuzetno brojna, prosto vapi za otvaranjem aerodroma.

U prilog otvaranju govori i potencijal za razvoj turizma regiona koji se oslanja na ovaj aerodrom, kao i gradovi u okruženju.

Nije, objašnjavaju zagovornici ideje aktiviranja aerodroma, u pitanju samo sedam opština sa sjevera Crne Gore, već još nekoliko većih gradova iz rubnog područja, kao što su Prijepolje, Priboj, Novi Pazar, Sjenica.

„I za te gradove ovo bi bio najbliži aerodrom u krugu od sto do sto pedeset kilometara” – kažu oni.

Ideja o njegovom reaktiviranju nije, zapravo, potekla samo iz Berana, već su je kao regionalni projekat, kandidovali predsjednici skoro svih opština sa sjevera Crne Gore.

Oni su se jednom prilikom sastali u Beranama da bi Vladi poručili koliko bi im značilo aktiviranje beranskog aerodroma.

U Beranama smatraju da nema osnova za priče o tome da je aerodrom u ovom gradu konkurencija aerodromima u Tivtu i Podgorici, i da se zbog toga odlaže njegova rekonstrukcija.

Prema mišljenju onih koji prate ovu problematiku, aktiviranju beranskog aerodroma svakako u današnje vrijeme mogu doprinijeti takozvane niskobudžetne kompanije, odnosno one kompanije koje imaju nižu cijenu i manje avione.

Takve kompanije, vjeruju u Beranama, mogu napraviti prometnu vazdušnu luku, koja neće biti zahvalna samo za prostor sjevera, nego i regionalno vrijedna i koja će sigurno imati visoki osnov isplativosti.

Aerodrom u Beranama ne radi skoro tri decenije, a lokalne i državne vlasti su dvije decenije unazad obećavale njegovo reaktiviranje.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali u vrijeme Drugog svjetskog rata. Saveznici su odatle prevozili partizanske ranjenike na liječenje u Italiju.

Ovdje je formiran i poznati sportski aeroklub Berane, iz kojeg su izlazili školovani piloti koji su kasnije letjeli širom svijeta za najpoznatije svjetske kompanije. Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Danas, naravno, neupotrebljiva u najvećem dijelu.

Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, pa i za Zagreb i Ljubljanu, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.

Vojska tadašnje SFRJ je 1974. godine uradila kvalitetnu pistu dužine blizu dva kilometra i širine skoro pedeset metara, koja do danas odolijeva zubu vremena.

Posljednjih decenija, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen.

Berane je, tako, grad koji je prije pola vijeka imao vazdušni saobraćaj i deset hiljada radnika u industriji. A onda je uslijedila tranzicija, zatvaranje fabrika i ruralizacija modernih urbanih obrisa. Navala siromaštva i bijede.

Informacija da je beranski aerodrom obuhvaćen koncesionim ugovorom za Aerodrome Crne Gore jeste unijela dozu optimizma, ali ne i lažne nade da za ovaj aerodrom ima brzog i rješenja preko noći.

Berancima je samo dosta političara kojima je aerodrom u tom gradu bio neiscrpna inspiracija za stalna predizborna obećanja. Ne bi, zato, voljeli da se i priča o aktiviranju aerodroma kroz koncesiono davanje pretvori u još jednu političku propagandu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo