Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Patriote

Objavljeno prije

na

U sedmici priče o patriotizmu, olujama, podgoričkim skupštinama, jedna je jedanaestogodišnja djevojčica skoro sedam dana čekala sopstvenu smrt sama u bolnici, u Beogradu. Dok su njeni roditelji strahovali u Podgorici da je živu više neće zagrliti. Crna Gora, država u kojoj je rođena, u kojoj su njeni roditelji plaćali poreze, izlazili na izbore, moguće ustajali i na himnu, ne samo da ne može da je liječi kod kuće, nego nije mogla ni da joj punih sedam dana obezbijedi transport, da umre u naručju voljenih. U pitanju je cijelih 600 kilometara. Koje su za nula eura, privatnim i državnim avionima, uz najveće udobnosti, preletjeli ko zna koliko puta brojni ovdašnji funkcioneri i njihove porodice. Nekad radi šopinga, katkad i da pogledaju sportsku utakmicu,ali sve radi patriotizma, razumije se. Dešavalo se i da lete zbog dosade.

Eto samo prije desetak dana, ministar odbrane Predra g Boškov i ć vratio se sa prijema iz Tivta u Podgoricu vojnim helikopterom, kako bi izbjegao saobraćajnu gužvu na putevima. Ono, jest, frustrijarajuće je na crnogorskim putevima. Pa i kad si tu o trošku građana, u službenom automobilu. Na kraju, šta je jedan džabe let za Boškovića koji je državu zadužio kao ministar u brojnim resorima, od sporta, turizma do odbrane. Da se ne pominje doprinos u slavljenju Belih orlova. Kako god, helikopter je za ministra, da se ne dosađuje u kolonama običnih smrtnika, espresno angažovan po naredbi načelnika Generalštaba Dragutina Dakića. Čime je vojni ataše u Hrvatskoj Ivan Mašulović stigao na proslavu Oluje u Knin, nije poznato. Ako mu je u putu i bilo dosadno, više nije. Podigao je domaće nacionalne tenzije i postao glavna vijest ne samo kod kuće nego i šire.

Bilo je još avionskih letova ovdašnjih zvaničnika koji su završili na naslovnim stranama, pa i kao dio dokumentacije istražnih organa regiona. Takav je bio slučaj sa letom nekadašnjeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića za Pariz i Ženevu, prije više godina. Još nije poznato da li je Ivanoviću tu kartu kupio Darko Šarić, kako su tvrdili u MANS-u, ili je samo letio o našem trošku, kako se pravdao Ivanović. No, to je dio neke druge priče.

Ove nedjelje objavljeno je i da je potpredsjednik parlamenta Branimir Gvozdenović šampion u potrošnji goriva kada su u pitanju crnogorski poslanici. On je za službeni BMW u proteklih godinu i po dana potrošio 6.188 eura goriva. Monitor je još ranije objavio da je samo prošle godine na održavanje službenih automobila i za gorivo Vlada izdvojila 12 miliona eura. U isto vrijeme za socijalne dodatke utrošeno je četiri puta manje novca.

Za jedanaestogodišnju djevojčicu država je trebalo da utroši oko 1200 eura za avionske karte. Ili jedan let helikopterom kakvim je letio ministar Bošković. Na kraju, roditelji koji žive od 200 eura mjesečno, morali su se snaći da obezbijede novac kako bi još jednom vidjeli svoju djevojčicu vidjeli živu. Kao što su i za njen odlazak u Beograd morali sami skupiti novac. Uspjeli su uz pomoć donacija pojedinaca i privatnih kompanija. Karte koje su kupili za njen povratak u Podgoricu će refundirati

Fond za zdravstvo. Slava mu. Naša djeca ne samo da se liječe van ove zemlje zahvaljujući donacijama i sms porukama, nego im ova vlast ne može obezbijediti ni da se iz inostranstva vrate da umru na rukama svojih očeva i majki. Naše ustanove i institucije su opustošene ljušture sa crnogorskom zastavom na ulazu, u službi nekolicine. Patriota. Kojima su usta i dalje puna velikih riječi. O državi, crkvi i naciji. I koji će nas tek skupo koštati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Lov na agente

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko ne  zna o čemu se radi u potrazi lidera ZBCG za špijunima u civilnom sektoru i medijima, neka se propita među novinarima i civilnim/opozicionim  aktivistima iz Rusije. Mnogi su spas od progona  potražili i u Crnoj Gori

 

Iz mnoštva velikih i malih problema koje opterećuju naše društvo i državu, stratezi koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) izdvojili su gorući. Treba, vele, hitno predložiti zakon o agentima stranog uticaja, koji bi uredio “funkcionisanje raznih stranih agentura koje pod plaštom nevladinih organizacija pokušavaju da utiču na unutrašnju i spoljnu politiku naše zemlje”.

Više je NVO, zatečeni su  i zgroženi Andrija Mandić, Milan Knežević i njihova ZBCG, “koje sebi daju za pravo da nonšalantno dijele moralne lekcije i etikete gotovo svim političkim, ali i državnim institucijama. Te agenture podmeću, lažu i vode veoma preciznu kampanju za potrebe stranog naručioca za koga rade”.

Sprva je djelovalo kao preuranjena prvoaprilska šala. Na to je ukazivao duhoviti dio saopštenja u kome stoju kako su ovdašnje političke organizacije “zakonom obavezane da svoje finansije učine javnim, a to nije slučaj sa ovim agenturama koje zloupotrebljavaju naziv NVO…”. Ili još duhovitiji: “Naše političko djelovanje je u samoj žiži javnosti i ne postoji jedan argument da radimo za bilo čije interese osim za interese birača i građana Crne Gore”.

Ovo je netačno i formalno (prema propisima) i suštinski (čemu svakodnevno svjedočimo), ali jeste po malo smiješno.

E sad,  upravo zahvaljujući novootkrivenim stranim agentima (mediji su, uz NVO, neodvojiv dio te priče) znamo za sky aplikaciju i njene ovdašnje aktere; za nastavak DPS modela poslovanja u državnim preduzećima – od porodičnog/partijskog zapošljavanja do zloupotreba resursa i novca; za lažne diplome i nekvalifikovane državne funkcionere; sumnjive veze ovdašnjih političara sa licima sa međunarodnih potjernica i crnih lista; prikrivene poslovne veze koje mogu uticati na političke odluke; izborne turiste ali i logističku predizbornu pomoć iz inostranstva…

Pamtimo kako su iz nekadašnjeg DF-a (nijesu bili jedini) podsticali, kadkad i molili, nevladine organizacije i udruženja građana da organizuju proteste, pišu zakone, doprinesu kontroli izbornog procesa… Sve ono što oni i njihovi tadašnji saveznici nijesu mogli ili nijesu umjeli da urade. Tada su bili u opoziciji. Pošto se sa brijega (vlasti) svijet oko sebe drugačije vidi, promijenili su ploču.

Zapamtili su u ZBCG da ni čelnici prethodnih, DPS vlasti, nijesu birali riječi kada je trebalo ocrniti ovdašnje NVO i nenaklonjene medije. Zato su računali i na njihovu podršku. “Mi smo pozvani kao vlast, a ne sumnjamo da ovo isto želi i opozicija”.

Nijesu u ZBCG izmislili toplu vodu. Vladimir Putin prvi je krenuo u borbu protiv NVO i medija – stranih agenata. Zakon uveden 2012. u Rusiji se prvo primijenjivao na NVO koje primaju finansijska sredstva i donacije iz inostranstva. Potom se proširio i na medije, da bi od 2022. i napada na Ukrajinu, kao agenti stranog uticaja zakonom bili prepoznati svi građani i grupe koje iz inostranstva primaju bilo koju količinu novca a objavljuju „štampane, audio, audio-vizuelne ili druge izvještaje i materijale“. Kazna – višegodišnji zatvor i(li) oduzimanje imovine.

Tim su putem, onda, krenule Bjelorusija, Kirgistan, Gruzija, a za njima i članice EU Mađarska i Slovačka. I Milorad Dodik, već neku godinu,u svom entitetu,  razmatra sličnu ideju. Može li se Crna Gora naći u ovom probranom društvu?

Autori ideje o hitnom predlaganju zakona o agetima stranog uticaja, stoluju u državnim institucijama koje su obnovljene i opremljene stranim (uglavnom EU i SAD) donacijama, busaju se budućim projektima koje će, opet, dobrim dijelom finansirati i EU donacije.  Neke grantove ne umiju ni da iskoriste. Ali im smeta kada  taj novac, javno i kroz precizno definisana projektna pravila, pomaže da se razotkriju zolupotrebe vlasti, spriječe štetni “razvojni” projekti ili ojača civilno društvo.

Hitan prijedlog ZBCG odbacili su i njihovi politički saveznici i oponenti. Iskustvo uči da se priča tu neće završiti. Već smo svjedočili jednako nezamislivim idejama koje su, vremenom i (para)političkim kombinacijama, postale normalizovan dio društveno-političke stvarnosti u Crnoj Gori.

Ko ne  zna o čemu se u ovoj potrazi za špijunima radi,  neka se propita među novinarima i civilnim/opozicionim  aktivistima iz Rusije. Mnogi su spas od progona potražili i u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Odbrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa nestrpljenjem čekamo 15. oktobar i naš identitetski snimak. No, tek  započeti popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar  kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti

 

 

Krenulo je odbrojavanje. Uprava za statistiku 15. oktobra objaviće  konačne rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva, domaćinstava i stanova koji se tiču tzv. identitetskih pitanja. Monstat je u utorak aktivirao aplikaciju (softverski program) preko koje građani Crne Gore mogu provjeriti tačnost unosa podataka koje su dali popisivačima prošlog decembra, a tiču se njihove nacionalne i vjerske pripadnosti, odnosno, maternjeg i (ovdašnjeg) jezika kojim se svakodnevno služe.

Mogućnost provjere podataka traje do 7. oktobra, ukoliko se rok ne produži. Neki  opozicioni poslanici su već najavili angažman u pravcu „malog produženja“ perioda  za kontrolu.

U svakom slučaju, da bi provjerili vjerodostojnost vaših podataka u popisnoj bazi neophodno je da ste, uz elementarno poznavanje korišćenja interneta, sačuvali kopiju popisnicu koju su vam popisivači ostavili prošlog decembra. Ko je zaturio – može da se nada kako je sve u najboljem redu. Baš onako kako tvrdi direktor Uprave za statistiku (Monstat) Miroslav Pejović.

Od njega smo u srijedu čuli da je prvog dana korišćenja aplikacije svoje podatke uspiješno provjerilo skoro 13 hiljada popisanih građana koji su, sve skupa, pronašli dvije slovne greške. Nastale su u komunikaciji građana sa popisivačima, a ne tokom prenosa podataka u Monstatovu popisnu bazu. “To nije ni greška, jer su operateri morali unositi onako kako piše na popisnici. Oni ne smiju ništa promijeniti. Nisu bile u pitanju njihove greške, jer su vjerodostojno prenijeli onako kako piše na popisnici, što znači da je možda popisivač to jedno slovo izostavio”, rekao je Pejović.

Veći problem imaju oni koji nijesu popisani – svojom odlukom ili neažurnošću popisivača. Oni ne mogu saznati da li ih je neko, ipak, popisao, mimo njihovog znanja. Zato je, smatra sudski vještak za elektroniku i komunikacije Predrag Boljević, logično rješenje bilo da se bazi za provjeru popisnih podataka pristupa preko jedinstvenog matičnog broja građana. “Matični broj je podatak i veza između različitih evidencija. Ukoliko ima zloupotrebe podataka, softver bi ponudio dva ili tri odgovora, pa bi mogao da se pitam: kako to da je moj matični broj na dvije ili tri lokacije (popisnice)”, kaže Boljević. Političari ćute.

Prvog oktobra održana je 10 sjednica skupštinskog Odbora za  praćenje primjene Sporazuma o uslovima za održavanje popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, kao i praćenje sprovođenja procesa popisa. „Članovi Odbora su informisani o završnom dijelu procesa sprovođenja popisa u 2023. godini. Takođe, ukazano je i na obavezu koja se odnosi na provjeru unešenih podataka od strane političkih partija, u skladu sa potpisanim Sporazumom“, stoji u saopštenju koje smo citirali uz minimalna (tehnička) skraćenja. Kako je prethodna sjednica Odbora održana prije sedam mjeseci (2. februara), dalo bi se zaključiti da je u pitanju proces za koji domaći političari nijesu zainteresovani.

Znamo, međutim, da nije tako. Treba se zapitati ima li njihova navodna nezainteresovanost kakvu naknadnu političku upotrebnu vrijednost. O kojoj bi obični građani mogli biti obaviješteni tek kada popisni podaci budu ozvaničeni. I kada više ne bude prostora za bilo kakve kontrole, ispravke i(li) korekcije. Već samo za slavlja i osporavanja prezentovanih identitetskih podataka. Ti podaci bi, prema najavama nekih partija vladajuće koalicije, mogli da posluže i kao povod za izmjene Ustava Crne Gore. Ukoliko  brojevi budu na njihovoj strani.

U utorak je počeo Popis poljoprivrede kojim će se, kako navode iz Monstata „prikazati realna slika poljoprivrede u Crnoj Gori i na osnovu kojih će se planirati i donositi odgovarajuće odluke za njen razvoj“.  Da li će? Evo laičke dileme: ulaze li u postojeći stočni fond i krave oboljele od q groznice sa farmi u Danilovgradu i Nikšiću, koje u štalama čekaju da budu uspavane, ali tek kada lokalne i državne vlasti pronađu zakonito i bezbjedno mjesto za njihovo ukopavanje nakon eutanazije? Prema popisnim pravilima, ogovor je potvrdan. Makar svi unaprijed znali da će tako prikupljeni podaci biti suštinski netačni.

Ne samo zato, tek započeti Popis poljoprivrede mogao bi o Crnoj Gori reći više i preciznije od prošlogodišnjeg  popisa stanovništva, domaćinstava i stanova. Bar kada je u pitanju stanje institucija i njihov odnos prema državi, građanima i stvarnosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Prepakivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Raskol u vladajućoj većini? Rano je  makar i pretpostavkom, ići tako daleko. Ali gubitak međusobnog povjerenja je jedan od očiglednijih rezultata aktuelne identitetske kampanje. Koja  podrazumijeva pokušaj prepakivanja prošlosti i odustajanja  od vrijednosti na kojima bi morala  da se zasniva budućnost ovog društva

 

 

Prošle nedjelje na dnevnom redu bio je spomenik Amfilohiju Radoviću. Ove – dvojno državljanstvo. Jedni kažu da se u finišu kampanje za lokalne izbore u Podgorici i Kotoru igra na sigurno kako bi se ugrabio koji glas više. Drugi su mišljenja da se izborna kampanja koristi kako bi se, uz kršenje dogovora (Sporazuma) napravljenog prilikom formiranja vladajuće većine i Vlade, takozvana identitetska pitanja vratila u fokus političkog života.

Predstavnici nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili su prošlonedjeljnu sjednicu Vlade zbog njene odluke da izda saglasnost za podizanje spomenika u Beranama pokojnom Amfilohiju. Nezadovoljni članovi vlade podsjetili su na odredbu Sporazuma da će „po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora“.

Jedno je  kako piše, drugo kako se čita. Ni nedjelju dana nakon donošenja kontroverzne odluke, ne možemo saznati šta o njoj misli premijer Spajić. Kada se već udesilo da je ona donijeta u njegovom odsustvu. Mada, može se pretpostaviti.

Andrija Mandić i Milan Knežević podigli su ljestvicu sporenja za još jedan podiok, obavještavajući javnost kako je studija koju su naručile njihove partije (NSD i DNP) pokazala da je „Crna Gora jedna od najusamljenijih država u Evropi koja ima ovako restriktivan zakon o državljanstvu„. Prećutkujući  razloge te usamljenosti, tandem samoproglašenih čuvara srpskih (nacionalnih i državnih) interesa u Crnoj Gori najavio je zakonsko rješenje kojim bi „svi ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori, ili su im roditelji iz Crne Gore, a žive u Turskoj, Srbiji, Albaniji, stekli mogućnost da dobiju crnogorski državljanstvo a da se ne odričnu onog koje imaju”.

Jedan od onih kojima se ta poruka nije svidjela bio je i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj. On je predsjedniku parlamenta poručio kako se nada „da je ovo poslednji put da pominjete i vezujete Albance u okviru vašeg šovinističkog projekta dvojnog državljanstva“. U objavi na Fejsbuku, Đeljošaj navodi kako je ideja dvojnog državljanstva dio projekta srpskog svijeta, zbog čega ne treba miješati Albance u te planove. „Mi to ni na koji način nećemo podržati. Mi ne destabilizujemo i ne djelujemo na uništavanju evropske budućnosti Crne Gore i protiv međunarodnih normi…“. Konačno, potpredsjednik Vlade poručuje predsjedniku parlamenta: „Jednom smo pogriješili i vjerovali Vašem potpisu i Vašoj riječi, ali više ne, a mi ćemo naći mehanizme i čekati dan da izbrišemo glas koji smo dali za Vas, odnosno za predsjednika Skupštine“.

Raskol u vladajućoj većini? Rano je i sa pretpostavkom, ići tako daleko. Ali gubitak međusobnog povjerenja je jedan od očiglednijih rezultata aktuelne identitetske kampanje. Koja i ne bi bila toliko sporna da ne podrazumijeva kršenje međusobnih dogovora i, još važnije, pokušaj prepakivanja prošlosti i  odustajanja  od vrijednosti na kojima bi morala  da se zasniva budućnost ovog društva. Krhki su temelji  zajednice  koja nema nultu toleranciju prema nasilju i zločinima,  prema drugom i drugačijem, u svim nijansama.  Koja nema ideal:  bez privilegovanih i potlačenih po osnovu pripadnosti, ubjeđenja ili izbora.

Sredinom oktobra stiže nam veliki, novi/ stari  izazov. Monstat će, zvanično je najavljeno,  do 15. oktobra objaviti dio popisnih rezultata koji se tiči podataka o nacionalnom, vjerskom i jezičkom opredjeljenju građana Crne Gore. Utihnula je priča o provjeri i kontroli prikupljenih podataka. Ne znamo kako uopšte funkcioniše pripremljeni softver niti koliki su njegovi stvarni dometi  u vezi  dogovorene provjere. Neke ozbiljne nelogičnosti iz popisne faze ovog važnog projekta ostale su nerazjašnjene. Radost zbog konsenzusa zamijenila je tišina iščekivanja u kojoj, prilično je izvjesno, na raznim stranama spremaju argumente kojima će se, ne budu li zadovoljni u centrima moći, sporiti prezentovani rezultati. Ili proglašavati vlastita pobjeda sa terena na kome se ne bi smjele igrati (para)političke utakmice. I niko ne smije biti poražen.

Samo,  taba se drugačiji put. Izvjesno je: nakon što se u nedjelju veče prebroje glasovi u Podgorici i Kotoru, razvrstavanje  će se nastaviti: vlasti, opozicije, društva. Naših, njihovih. Diobe idu u dubine. I prijete da postanu provalije. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo