Književnost koju je stvorio i stvara Slobodan Vukanović (1944.) je autentična i krajnje intrigantna u svim pojavnim oblicima i fazama nastajanja. I onda kada piše prozu, kada svoj izraz nalazi u dramatici, književnosti za djecu i mlade, kada tka svoje poetsko biserje, autor ostaje dosljedan svojim tvoračkim postupcima, koji duguju ne samo nespornom izvornom talentu, već i golemoj, više nego uzornoj lektirskoj nadgradnji, koja odaje apsolutno eruditnog pisca.
Vukanović je autor poetskih zbirki Ljubibiće, Zvezdano perje, Snimci kasete brodskog dnevnika, Svemirska soba Montenegro, Kuda ćemo, Čamac, Kašika, Krilate ribe nose zlatoustog Jeromonaha, Kuće mirišu na magle, Nije za nježne, Nećeš mi vjerovati, Amalija je postala vjetrenjača, Djevojčica sa glavom pomorandže…Tu je i roman Ključ, klatno, zatim knjiga Pet libreta za balet. U prijevodu Ivana Aleksejevića Ćarote u Minsku je Vukanoviću objavljen reprezentativan izbor iz poetskog stvaralaštva.
Ovaj plodni crnogorski književnik publicirao je i devet knjiga za djecu. Kao autor bio je prisutan i na radio valovima, a zastupljen je u trideset antologija, panorama, izbora… Djela su mu prevođena na engleski, ruski, francuski, bjeloruski, italijanski, arapski, njemački, poljski, mađarski, rumunjski, kazahski, slovenački, makedonski, turski, bugarski i albanski jezik.
Istinski užitak mi je priredilo čitanje Vukanovićeve prozne cjeline Tuđemilski svici, koja, objektivno, izmiče svakoj stereotipnoj klasifikaciji u smislu žanrovskog određenja.To je roman, ali sastavljen od niske efektno ispisanih kratkih pripovjesti, koje mogu literarno opstojati i sasvim samostalno. Baladično intonirane one su, svaka za sebe, biljuri književne suvremenosti koja zbori o davno prohujalim vremenima. Glavno lice ove proze je, zapravo, drevna crnogorska država-prapostojbina Duklja, a cijeli roman je koncipiran i kroz Ljetopis Veljega Dola….
On uzima drevnu državu i jedan njen mali ali pitoreskni dio kao svojevrsni kozmos kroz koji projicira osjećanja, ali i tvoračka nastojanja da progovori o životu i smrti, tim krajnjim tačkama čovjekovog hoda pod nebeskim zvjezdarijem, zatim o ljubavima i prijateljstvima, o čudu i vrijednostima slobode.
Ispisan besprijekornim, arhaikom natopljenim jezikom koji ima nesumnjivu ljepotu i čudesnu melodiku, zvučnost i neprolazan sjaj kroz huj minulih vremena, a njegovi junaci, u literarnim velovima mitskog i fantastičkog, koje Vukanović, iznimno vješto prepliće sa tokom realnog pripovjednog sloga, dobro su skicirani likovi, sa dostatnim osobinama jednog pomalo idealiziranog seoskog života.
I ratnički su podvizi dio ove prozne kronike, ali dominantnan je rapsodično dati humanizam kojim Vukanović nadsvođuje ili čak fino inkrustrira i ispunjava radnju svoje proze.
Ono što posebno plijeni je autentičan (koliko je to moguće?) u našoj suvremenosti jezik sa briljantnim zvukom arhaistične crnogorske leksike, njenim bogatstvom i specifičnom raskošnom duhovnošću, neobičnim dužinama…
Jedan od najuspješnijih književnih stvaralaca u oblasti fantastičkog, prepoznat i u europskim razmjerama, autor je u Tuđemiljskim svicima demonstrirao literarnu superiornost vladanja fantastičkom aparaturom, a religijski aspekt dat je u knjizi ovlaš, bez ikakve naročite tendencije, poput sjenčenja…
Oživljena Duklja kroz literarna oneobičavanja ovdje je i svojevrsna Vukanovićeva povjesna poetska čitanka, sa odličnim pogovorom Borislava Cimeše, koji ovu knjigu logisticira povjesnim činjenicama.
Gradimir GOJER