Povežite se sa nama

INTERVJU

STJEPAN MESIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE: Ustaštvo guši Hrvatsku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta dominantno karakteriše aktuelnu političku scenu u Hrvatskoj?
MESIĆ: Ima više tema koje sada zaokupljaju hrvatsku političku javnost. Prije svega to je implementacija odluke Arbitražnog suda u vezi spora Hrvatske i Slovenije, onda zaoštravanje odnosa sa Srbijom povodom posjete hrvatske parlamentarne delegacije Srbiji i skandala koji je navodno izazvao Vojislav Šešelj, i dalje se raspravlja o implementaciji Istanbulske konvencije, a ima dosta rasprava i o rejtingu stranaka, jer je na treće mjesto po rejtingu izbio Živi zid što je malo iznenađujuće za sve.

MONITOR: Odnosi Hrvatske i Srbije od ključne su važnosti za regionalnu stabilnost. Da li će incident koji je napravio Šešelj u Beogradu prilikom posjete delegacije Hrvatske Srbiji i diplomatski rat u vezi ministra odbrane Srbije uticati na duži rok na odnose između Hrvatske i Srbije?
MESIĆ: Mislim da to neće utjecati na duži rok na odnose između Hratske i Srbije, ali prije svega to je jedan beznačajan događaj kojem nije trebalo davati posebnu važnost. Šešelj ne predstavlja ništa što bi bilo od posebnog značaja za Srbiju. Srpsko vođstvo se od njega ogradilo i ja mislim da je naša delegacija krivo procijenila Šešeljevu provokaciju. Mislim da su trebali samo zanemariti ono što se dogodilo.

MONITOR: Prošle nedjelje u Jarku kod Hrtkovaca Šešeljevi radikali održali su miting na koji srpske vlasti nisu reagovale iako su zabranile skupove u Hrtkovcima. Sve je to bio svojevrsni test za Srbiju. Je li ga Srbija položila?
MESIĆ: Dobrim dijelom jeste, jer postoji tamo nekoliko političara koji kao da su zaduženi za dizanje tenzija, ali stvari treba gledati u globalu. Surađuje se na gospodarskom planu, delegacije se razmjenjuju i mslim da bi političke elite morale uložiti malo više truda da se situacija smiri i da se normalno funkcionira.

MONITOR: Prema hrvatskim medijima danas u Hrvatskoj bujaju nacionalizam i klerikalizacija. Jesu li to tačno?
MESIĆ: U javnosti sam više puta istupio govoreći o tome. Klerikalizacija se osjeti, posebno u medijima, a i uplitanje crkve u škole i u programe na Hrvatskoj televiziji je pretjerano. Inače mislim da je crkva previše uzela maha iako je crkva odvojena od države i u daljim raspravama, posebno kada je u pitanju reforma školstva, trebalo bi što biti manje crkvenog uplitanja jer to nije posao crkve.

MONITOR: Svojevremeno ste kazali da je ustašizacija osvojila Hrvatsku i ne da joj da diše. Važi li i danas taj Vaš stav?
MESIĆ: Svakako da važi. Postoji inflacija raznih tekstova, knjiga, novina koje nisu baš tako nezamjetne u Hrvatskoj, a koje pokušavaju izmijeniti povijest. Pokušaj revizije povijesti ide dotle da se pobjednici prikazuju kao gubitnici, a gubitnici pobjednicima. Ima takvih natruha i kod drugih, ali jedinstven je slučaj ovo što se kod nas događa. Naime, pravilo je da svako uvijek ide u šator pobjednika. Kod nas se događa da dobar dio njih želi da ide u šator gubitnika. Zašto je to tako? To je problem obrazovanja zato je važno da se provede obrazovna reforma, jer ovi koji viču na stadionima „Ubij Srbina!” i uzvikuju druge neprihvatljive parole pitanje je samo njihovog obrazovanja. Ti mladi ljudi o mnogo čemu nemaju pojma, a onda se vladaju na protestan način, jer misle da je to izraz mladenačkog bunta. A, u stvari, to je opasno šurovanje sa ustašstvom, a ustašstvo nije ništa drugo nego jedan ogranak nacifašizma.

MONITOR: Kada govorimo o intenzivnoj reviziji istorijske prošlosti svjedoci smo da se u Srbiji rehabilituju četnici, u Hrvatskoj ustaše, jačaju desničarski pokreti, fašizam, nacionalizam… Ko se i kako može tome uspješno suprotstaviti?
MESIĆ: Što se tiče zakonske regulative i Ustava Hrvatske to je sasvim jasno – ova država je nastala na osnovama antifašizma. Jer je kao i cijela Jugoslavija iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjednika, na strani saveznika, dakle na strani antifašizma i u tom smislu nema nikakve dileme. Međutim, sada je potrebno poduzeti mjere koje moraju razobličiti one koji nastoje unijeti nesporazume, odnosno jednostavno falsificirati povijest. Ali to moraju da urade i mediji i političke elite. Jer ako se pojavi uzvik „Za dom spremni” kao da je to hrvatski povijesni pozdrav što nije istina, to je bio ustaški pozdrav i jedino ustaški pozdrav, i tu ne može biti nikakvog popuštanja. A još manje kad je riječ o Jasenovcu, gdje je utvrđeno da je preko osamdeset tri hiljade ljudi ubijeno samo zato što su bili Srbi, Židovi ili Romi ili Hrvati ili protiv režima, odnosno nisu se slagali sa ustaškim režimom. To je davno utvrđeno i neprihvatljivo je da se sada postavlja pitanje šta je bilo u Jasenovcu, jer je to sasvim jasno i tu nema nikakve dileme. Ali tu je potrebna odlučnost, prije svega odlučnost političkih elita da budu određene prema tome i onda će sasvim biti jasno javnosti o čemu se radi.

MONITOR: Prije nekoliko dana obilježena je trideset osma godišnjica smrti Josipa Broza Tita i proslavljeno sedamdeset pet godina od bitke na Neretvi. Na toj svečanosti prisustvovalo je više hiljada ljudi iz svih republika bivše Jugoslavije i poručeno da se mladim ljudima kazuje da su borci protiv fašizma i nacizma bili na pravoj strani, a sluge fašizma na pogrešnoj, te da se Tito i antifašistička borba ne mogu razdvojiti…
MESIĆ: Svakako da se Narodnooslobodilačka borba ne može odvojiti od maršala Tita koji je bio veliki državnik poslije rata, a za vrijeme rata bio je najistaknutiji borac protiv nacifašizma. To mu priznaje cijeli svijet. Drugo, on je inicijator Pokreta nesvrstanih i kada je bio sukob između Istoka i Zapada, takozvani hladni rat, on je sa svojom inicijativom o firmiranju Pokreta nesvrstanih olabavio taj sukob, smirio taj sukob, tako da su preko nesvrstanih slali poruke Istok Zapadu, Zapad Istoku i na taj način se, kako kažem, smirio hladni rat. Dakle, cijeli svijet priznaje Titove zasluge. Sjetimo se samo da je preko 150 delegacija, na čelu sa šefovima vlada, krunisanim glavama ili predsjednicima država, došlo na Titov pogreb. On je čovjek koji je apsolutno najzaslužniji što smo mi iz Drugog svjetskog rata, u koji smo ušli kao unitarna kraljevina pod kućom Karađorđevića, ali upravo zahvaljujući Narodnooslobodilačkoj borbi, na čijem su čelu bili komunisti, izašli kao federacija sa šest republika i dvije pokrajine sa mogućnošću po Ustavu iz 1974. godine da se, ako se ne može održati federacija, traži novi politički dogovor i ako se ne ne nađe novi politički dogovor da se republike, odnosno jedinice kao konstitutivni elementi federacije, mogu izdvojiti.

MONITOR: Ali, to se, nažalost, nije desilo…
MESIĆ: Nažalost, Slobodan Milošević je ratom htio ostvariti svoje političke ciljeve i to je problem. Federacija je u onom modelu bila neodrživa i bio je potreban novi politički dogovor. Ali do njega nije moglo doći, jer Milošević nije htio ni federaciju ni konfederaciju. A onda je na drugoj strani našao predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana, koji je mislio ako svijet dozvoljava Miloševiću osvajanja i stvaranje velike Srbije, da bi trebalo nekako zaštiti hrvatske interese u Bosni i Hercegovini, pa je sve skupa završilo katastrofom. Dakle, danas treba jednostavno pogledati šta se to u povijesti dogodilo, jer to je sve sasvim jasno i ne dozvoliti ova zastranjivanja koja samo štete mladoj generaciji, koja nije doživjela ono što smo doživjeli mi stari.

MONITOR: Vladimir Putin je prije nekoliko dana otpočeo četvrti mandat predsjednika Rusije. Valentina Matvijenko, predsjednica Gornjeg doma Ruske Federacije, nedavno je u Domu parlamenta BiH u Sarajevu održala govor koji je u političkim krugovima protumačen kao obračun sa zapadnim interesima na Balkanu i sa politikom SAD. Kako Vi tumačite politiku Rusije prema našem regionu?
MESIĆ: Velike sile uvijek imaju interese i izvan svoga prostora. To je sasvim jasno i to se može primijeniti i na Rusiju. Amerika ima svoje interese, Rusija svoje i uvijek žele biti prisutni na prostorima koji su udaljeni od njihove teritorije. To ništa ne čudi. Rusija je i dalje velika sila iako je za vrijeme Jeljcina imala silaznu liniju ali se oporavila i šteta je da se prema Rusiji ide sa ekonomskim sankcijama koje imaju odraza na puno toga, pa i na politiku Rusije prema inozemstvu. Smatram da nikoga nisu, ma gdje bile, pomogle takve sankcije, jer one samo štete. Kuba je, na primjer, toliko godina bila pod sankcijama, a kome je to koristilo? Nikome, a štetilo je svima. Tako je i sa sankcijama prema Rusiji. Globalna politika se mora voditi na onim mjestima koja su za to najprikladnija. A to su Ujedinjene nacije. Sada se vode i ratovi i imamo razne događaje u međunarodnoj javnosti, ali izvan Ujedinjenih nacija. Ujedinjene nacije moraju dobiti novu važost, pa će onda biti i manje sukoba među velikim silama.

Do rata ne može doći

MONITOR: Analitičari kažu da u našem regionu i dalje živimo u nekoj vrsti hladnog rata. Da li su po Vašem mišljenju mogući novi ratni sukobi kakvi su se desili devedesetih?
MESIĆ: Osobno mislim da do ratnog sukoba ne može doći, jer je sada druga konstelacija snaga u svijetu i na kraju iskustvo je tako blisko da znamo šta se dogodilo i šta bi se moglo dogoditi tako da do rata ne može doći. Ali postoji jedna izjava književnika Miroslava Krleže, koji je otprilike rekao – znate, kada se na Balkanu za stolom raspravlja o povijesnim pitanjima onda se pod stolom bruse noževi! To je njegovo iskustvo i pokazalo se da je ipak bio u pravu. Međutim, uz sadašnje odnose, uz sadašnje funkcioniranje Evropske unije, smatram da ne može doći do novog rata. Jedino šta je porebno jeste prije svega ukloniti one u Bosni i Hercegovini koji ne priznaju Bosnu i Hercegovinu. Ne može neko biti na istaknutoj političkoj funkciji a da ne priznaje Bosnu i Hercegovinu. Mislim da bi tu trebalo primijeniti Bonske ovlasti i stvar bi onda krenula, meni se čini, pozitivnim smjerom. Treba učiniti i još nešto. Službeni Beogad treba da pošalje poruku Srbima u Bosni i Hercegovini – vaša domovina je Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo i svoju politiku morate kreirati sa dva ostala konstitutivna naroda. A to mora poslati i službeni Zagreb Hrvatima – vašu politiku kreirajte sa druga dva naroda u Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini i vaš glavni grad je Sarajevo. Ne možete govoriti mi smo za cjelovitu BiH i u svemu podržavati Milorada Dodika, koji ne priznaje državu Bosnu i Hercegovinu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo