Povežite se sa nama

MONITORING

ACOVA VREMENA: SLUČAJ RUDNIKA UGLJA: Pravo preče imovine

Objavljeno prije

na

Istorija je ispisana. Nikada i nigdje jedno akcionarsko društvo, nominalne vrijednosti tek nešto manje od milijardu eura, nije došlo u situaciju da o poslu vrijednom makar 50-70 miliona eura odlučuju njegovi anonimni vlasnici sa manje od 0,1 odsto akcijskog kapitala. A onda je to pošlo za rukom ovdašnjoj Elektroprivredi (EPCG) u većinskom vlasništvu države Crne Gore.

Petnaest mjeseci su vlasnici i menadžeri EPCG tražili model po kome će ispuniti zadatak i prihvatiti ponudu o otkupu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u Pljevljima, koju su im u decembru 2016. godine dali A2A i Aco Đukanović.

Bila su tu tri problema. Ponuđene akcije kompanije, koja ima akumulirani gubitak 17,3 miliona dok po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa duguje još 14,1 milion, bile su neprihvatljivo skupe. Đukanović i A2A tražili su 6,5 eura za akciju kojom se u tom trenutku trgovalo po cijeni od 2,5 eura (cijena je u međuvremenu porasla na četiri eura po akciji, a Đukanović je povećao svoj udio u preduzeću za blizu 0,5 odsto). A2A je namjeravala da akcije iz Rudnika proda sama sebi – drugom po veličini akcionaru EPCG. Bilo je, konačno, kristalno jasno da je najjači argument prodavaca politički uticaj Acovog rođenog brata Mila Đukanovića.

I onda je, uz pomoć javnih i tajnih prijatelja i saveznika, pronađen „prihvatljiv” model. Skupština akcionara EPCG donijela je odluku da ponudi otkup svih akcija Rudnika uglja po cijeni od 6,4 eura za akciju (ukupno oko 22,4 miliona eura). Prethodno su se od izjašnjavanja izuzeli vlasnici 99 odsto akcija EPCG: predstavnici države Crne Gore, A2A i Mitar i Golub Bojanić. Svi oni su se pozvali na mogući konflikt interesa pošto su istovremeno vlsanici akcija i u EPCG i Rudniku uglja.

Tako će A2A i Vlada od svojih akcija, koje su prodali svom preduzeću, zaraditi 12, odnosno 10 miliona eura. I mlađi od braće Đukanović biće bogatiji za neka četiri miliona. Preostali akcionari, pod uslovom da prodaju svoje akcije – a bilo bi im pametno, mogu prihodovati nepunih šest miliona.

Uzalud su sve sumnje i zamjerke. Predstojeća transakcija biće legalna pošto iskorišćeni model odlučivanja, uz dobrovoljno izuzeće 99 odsto vlasnika, dosadašnjim zakonodavcima nije mogao pasti na pamet. I to je, valjda, jedini razlog zbog čega je ta odluka zakonita.

Ostavimo, ipak, taj dio priče ekonomski i pravnim analitičarima. I sagledajmo cijelu priču iz vizure običnog čovjeka i preduzetnika, koji će – kada mu na račun u vlastitoj banci legnu pare od prodaje akcija Rudnika – u poslovima sa državom i državnim preduzećima biti dobar za 100 miliona eura. I to prema konzervativnoj računici, u koju nije uračunat pozamašan popust koji je država Đukanoviću dala kada je od nje kupovao akcije Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje (RZUP); nekadašnju Nikšićku, a danas Prvu banku Crne Gore; ili zgradu Telekoma u Ulici kralja Nikole u centru Podgorice.

RZUP, državnu instituciju formiranu da znanjem svog kadra pomogne razvoj države, slijedeći interese svih njenih građana, Aco Đukanović je kupio početkom 2007. na berzanskoj aukciji. Paket od 75 odsto akcija dobio je po zvaničnoj cijeni od 2,7 miliona eura. Pošto je makar polovina tog iznosa plaćena obveznicama stare devizne štednje,koje su se mogle kupiti i za trećinu nominalne vrijednosti, stvarni plaćeni iznos bio je znatno manji.

Da je samo kupio zgradu RZUP-a, 1.600 kvadrata u Bulevaru revolucije na jednoj od najatraktivnijih građevinskih lokacija u Podgorici, Đukanović bi mogao reći da je, uz cijenu od nepunih 1.700 eura po kvadratu, prošao jako dobro (prema važećim planovima, tu je predviđena gradnja solitera sa 25 hiljada kvadrata poslovno-stambenog prostora). Ali Đukanović nije kupio nekretninu. Kupio je stalan posao sa državnom, prije svega sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma i lokalnim samoupravama. Prikupljeni podaci govore kako je tokom 2010. godine RZUP pobijedio na 16 vladinih tendera i zaključio ugovore vrijedne 1,8 miliona eura.

Samo jedan posao iz 2011. godine – izrada prostornog plana posebne namjene za obalno područje, donijela je RZUP-u i njegovim partnerima 1,4 miliona eura. U naredne četiri godine Đukanovićev RZUP je sa državom sklopio poslove – uglavnom je bila riječ o izradi planske dokumentacije – vrijedne još 1,6 miliona eura. I toj priči nema kraja.

Ugovor o izradi Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Lovćen donio je Đukanovićevoj firmi 275 hiljada. Još toliko stiglo je, prema podacima CIN-CG, po osnovu ugovora za studije lokacija Virpazar, Kamenovo, Valdanos, Sektor 34…

Iste 2007. godine, kada je od Vlade kupio RZUP, Aco Đukanović je i od tek privatizovanog Telekoma kupio njihovo nekadašnje sjedište u Ulici kralja Nikole, 150-200 metara udaljeno od hotela Crna Gora (današnji Hilton). Kvadrat stare kamene višespratnice plaćen je oko 700 eura, približno tri puta manje od tada važeće cijene nekretnina na istoj lokaciji. Mediji su našli za shodno da primijete kako su neka od čelnih mjesta u Telekomu, u vrijeme te trgovine, zauzimali Oleg Obradović i Miodrag Ivanović. Acovi prijatelji i saradnici iz Prve banke (kao menadžeri, odnosno akcionari) često su pominjani, skupa sa njegovom sestrom Anom, u aferi Telekom do danas zvanično neistraženoj priči o zloupotrebama i korupciji tokom privatizacije jednog od najvrijednijih državnih preduzeća.

Stara Telekomova zgrada uskoro je novom vlasniku počela da donosi lijep prihod. Oko 200 hiljada eura slivalo se na račune Aca Đukanovića po osnovu ugovora o zakupu sklopljenih sa državnim Zavodom za metrologiju, Agencijom za zaštitu ličnih podataka, Ministarstvom ekonomije.

O prirodi tih poslova svjedoči jedan citat iz Monitora iz 2011. godine: „Aco Đukanović, većinski vlasnik Prve banke, za zakup 459 kvadrata na Trgu Vektre plaća Blažu Đukanoviću (Milovom sinu) 2.340 eura mjesečno. To je približno pet eura po kvadratu. A Milo Đukanović, predsjednik Vlade, ugovorio je početkom 2010. godine da država zakup zgrade površine 1.472 plaća Acu Đukanoviću 18.360 eura mjesečno. Po kvadratu iznajmljenog prostora to je malo manje od 12,5 eura. Treba li boljeg dokaza da je privatno efikasnije od državnog…”. Da se prisjetimo: Prva je od Blaža zakupila prostor koji mu je prethodno poklonio stric Aco. A on ga je, iako zvanično nezaposlen, kupio od Dragana Brkovića i njegove Vektre u vrijeme kada mu je Đukanovićeva Vlada plaćala najskuplji poslovni prostor u istoriji Podgorice (mjereno odnosom cijena/kvalitet).

Prave poslove tek treba da pomenemo. U posjed akcija Prve, tada Nikšićke banke, Aco Đukanović je došao na način sličan kupovini RZUP, preko ovdašnje berze, po ubrzanoj proceduri i uz značajan diskont. Đukanovićeva Montenova te 2006. godine već je imala 12 odsto akcija Banke stečenih kupovinom od malih akcionara.

Čim je Đukanović, uz otvorenu podršku i partnerstvo sljedećeg po veličini akcionara – EPCG, zagospodario Prvom bankom državne institucije i preduzeća krenuli su da u nju sele novac sa svojih računa u drugim bankama. Za godinu dana (2006.-2007.) depoziti države i lokalnih samouprava u Prvoj porasli su više od pet puta. A samo godinu kasnije (krajem 2008.) Đukanovićeva Vlada objavljuje da će – zbog globalne ekonomske krize – priteći u pomoć njegovoj porodičnoj banci. Uz pozajmicu od 44 miliona, država je toj banci po hitnoj proceduri vratila više od 12 miliona kredita koje je banka potraživala od državnih preduzeća. Kasnije smo saznali da je u to vrijeme većinski vlasnik banke (Aco) u njoj imao deponovanih 19 miliona eura na koje mu je njegova banka plaćala kamatu od osam posto godišnje!? Što je, vjerovatno, svjetski rekord po pitanju pasivnih kamata u ovoj valuti.

Slijedila je svjetski poznata priča o milionu koji je tokom par sati 11 puta prešao put između državnog Trezora i Prve banke (preko računa Regionalnog vodovoda) kako bi Aco, makar formalno, državi vratio dospjelu ratu. Tada je osmišljen i aranžman sa A2A o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG koji je, u velikoj mjeri, služio za uspostavljanje i očuvanje likvidnosti u Prvoj banci.

Onda je došla Limenka. I još 10,5 miliona eura koje je Vlada Mila Đukanovića darovala njegovm bratu Acu na ime izgubljene dobiti. „Ako bude štete po državne interese Crne Gore, a nakon odluke Vrhovnog suda, bez obzira na to da li je izazvana nekompetentnošću, neažurnošću, nečinjenjem ili neodgovornim postupanjem, jasno i precizno ćemo utvrditi odgovornost”, obećao je premijer Đukanović u parlamentu, prije nego što je presuda o odšteti za njegovog brata postala pravosnažna. A potom – muk.

Lanac odgovornosti je, čini se, ipak pedantno praćen, pa su dvojica najčešće prozivanih aktera tog skandala Veselin Veljović i Ivan Brajović (oslobođeni krivične odgovornosti zbog zastare) napredovali u državnoj službi. Prvi je postao sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Drugi – predsjednik Skupštine. Zaslužili su.

„U kojoj to zemlji krvni srodnici državnih funkcionera izigravaju zakone, krše Ustav i norme međunarodnog prava, dok ih država štiti kao ugrožene vrste, kao pande?!”, zapitao se potpredsjednik Demokrata Vladimir Martinović nakon što je ozvaničen posao EPCG sa Rudnikom uglja. „Postavlja se pitanje: da li bi se uopšte i razmišljalo o kupovini akcija Rudnika uglja da taj posao nije obezbijedio profit prvoj familiji”.

Đukanovići ćute. Možda broje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo