Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, PREDIZBORNA AFERA: Dobrostojeći DPS socijalci

Objavljeno prije

na

Afera nazvana „socijala” potresa Berane samo petnaeset dana uoči lokalnih izbora u ovom gradu. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, koalicija Zdravo Berane uputila je poziv specijalnom tužilaštvu da se uključi u dešavanja u vezi sa dijeljenjem socijalnih pomoći funkcionerima i aktivistima Demokratske partije socijalsita.

„Pozivamo specijalno tužilaštvo da se izjasni povodom očiglednih zloupotreba u radu JU Centar za socijalni rad i staranje Berane i Andrijevica u periodu kada su dodjeljivana socijalna primanja osobama koje nijesu bile u stanju socijalne potrebe”, navodi se u pozivu.

Ova koalicija podsjeća da je prije nekoliko dana objavila imena i prezimena jednog broja funkcionera DPS koji su primili socijalnu pomoć, kao i vrijeme kada se to dešavalo.

„Podsjećamo Vas da je u tom pravcu 2016.godine i vođen sudski spor protiv Arsović Save, tadašnjeg direktora pomenutog Centra pred Osnovnim sudom u Beranama”, pišu oni Specijalnom tužiocu. Pitaju – da li je tadašnji direktor Centra za socijalno u Beranama kontrolisao ovaj slučaj.

„Ako je kontrolisao, da li je mogao utvrditi da su jednokratne pomoći davane suprotno Zakonu o dječijoj i socijalnoj zaštiti i Pravilniku o bližim uslovima za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite ili pak smatra da su ti ‘korisnici’ zaista bili u stanju socijalne potrebe za jednokratnu pomoć”, naveli su u kratkom pismu i pozivu specijalnom tužilaštvu.

Oni smatraju da afera koju su otkrili po značaju i težini prevazilazi crnogorske okvire i najavljuju da će o svemu obavijestiti međunarodnu zajednicu.

„U svakoj rezvijenoj demokratiji ovaj slučaj bi se mogao udžbenički proučavati kao primjer organizovanog kriminala. Koalicija Zdravo Berane će upoznati i predstavnike međunarodne zajednice sa ovom presudom, kao i činjenicama vezanim za pomenute zloupotrebe od strane Centra za socijalni rad i staranje”, kažu u koaliciji Zdravo Berane.

Centar za socijalni rad u Beranama je uoči parlmentarnih izbora 2012. godine na ime socijalnih pomoći i davanja, bilo za plaćanje struje ili kupovinu ogrijevnog drveta, podijelio svojim funkcionerima iznose od 350 do 500 aura.

Među tim „socijalnim slučejevima” su i pet sadašnjih kandidata za odbornike sa liste DPS, i to Dejan Ćorac, sadašnji pomoćnik direktora Doma zdravlja, Vukadin Božović, direktor Osnovne škole Šekular, Žarko Raičević, direktor Srednje medicinske škole, Fahrudin Dervišević, tadašnji pomoćnik direktora Srednje elektrotekničke škole i Aida Ramusović-Jovančević, učeiteljica.

Na listi onih koji su dobili socijalnu pomoć je dugogodišnji sekretar Opštinskog odbora DPS u Beranama Vojislav Došljak.

Koalicija Zdravo Berane objavila je ove podatke, tvrdeći da su u posjedu svih zahtjeva za dodjelu pomoći, analiza komisije koja je izašla na teren da utvrdi da su ova lica u stanju socijalne potrebe, kao i brojeva rješenja na osnovu kojih im je pomoć odobrena.

Tada je objavljeno i da su rješenjima JU Centra za socijalni rad Berane i Andrijevica jednokratnu novčanu pomoć, između ostalih, dobili opštinski projekt menadžer Jovica Zečević, 500 eura za kupovinu ogrijevnog drveta i plaćanje struje, učiteljica i član OO DPS Marina Vujadinović – 500 eura za kupovinu ogrijevnog drveta i plaćanje struje, profesor Radomir Jočić – 500 eura zbog bolesti člana porodice, rukovodilac likovnih djelatnosti u Centru za kulturu Irvin Masličić – 445 eura za obezbjeđenje školovanja.

Rješenjem Centra za socijalni rad Elvir Ramčić dobio je 300 eura za kupovinu ogrijevnog drveta i plaćanje struje, tadašnji tehnički direktor JP Komunalno Radoje Sekulić -350 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje, Milorad Barjaktarović – 500 eura za kupovinu drveta i plaćanje struje, profesor Celić Tomislav – 450 eura za kupovinu ogrijeva i plaćanje struje, u to vrijeme šef voznog parka JP Komunalno Veselin Babić – 490 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje.

Zatim službenica MUP Sadeta Škrijelj – 500 eura za kupovinu ogrijeva i plaćanje struje, funkcioner DPS Muzafer Kršić – 420 eura za liječenje člana porodice, aktuelni direktor JP Komunalno u Petnjici Mithat Cikotić – 550 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje.

Privatni preduzetnik, u posjedu čije porodice je jedno od najvećih stovarišta u gradu, Obrad Čantrić dobio je 460 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje, carinik Marko Radunović – 400 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje, prosvjetni radnik Svetolik Čukić – 450 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje, aktivista Blažo Piper – 400 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje.

Univerzitetski profesor Marjan Premović 400 eura dobio je za knjigu, profesor Darko Raković – 400 eura za kupovinu namirnica i plaćanje struje, ativista DPS Sead Delić -500 eura za kupovinu ogrijeva i plaćanje struje, carinik Goran Radičević – 500 eura za kupovinu drva i plaćanje struje, tadašnji odbornik u SO Berane Muslija Kalić – 455 eura, prosvjetni radnik Sanja Kljajić – 500 eura.

Pomoć od 500 eura tada je dobio i geodeta Vučeta Mališić, tadašnji radnik katastra a sada vlasnik geodetske frime koja sarađuje sa katastrom. On je nedavno hapšen sa bivšim predsjednikom opštine Vukom Golubovićem i protiv njega se u specijalnom tužilaštvu već vodi istraga.

Supruga Vuke Golubovića, Milijana Vučeljić, tadašnja direktorica JP Komunalno, sada zaposlena u Birou rada Berane dobila je 350 eura za kupovinu namirnica.

Aktivista DPS i radnik Centra za socijalno u Beranama Milutin Šćepović – 400 eura za kupovinu ogrijeva i plaćanje računa za struju. Šćepović je bio istovremeno član komisije koja je pomoć odobravala. Što znači da je samom sebi „izašao na teren” i utvrdio da se nalazi u stanju socijalne potrebe. Kakva komedija.

Među korisnicima socijalne pomoći nalazi se i ime Ervina Mandžukića, bivšeg odbornika DPS-a, i tadašnjeg šefa humanitarne organizacije Karitas Luksemburg.

I tu nije kraj. Na listi onih koji su dobili socijalnu pomoć, u koju je Monitor imao uvid, nalaze se još mnoga poznata imena sadašnjih aktivista Demokratske partije socijalista i članova opštinskih odbora te partije u Beranama i Petnjici. Petnjica je tada još uvijek bila u sastavu beranske opštine. I za ta imena će se ubrzo čuti.

Od do sada pomenutih niko nije bio raspoložen da komentariše situaciju. Niko nije ni demantovao. Nije to učinila ni Demokratska partija socijalsita, osim što je u jednom uopštenom saopštenju rečeno nešto prilično neodređeno. Tipa, „zna se ko je ko u Beranama” ili „blate se čestiti ljudi”.

Iz koalicije Zdravo Berane uputuili su DPS-u poziv da poslije, kako kažu, skandala sa dodjelom socijalne pomoći funkcionerima te partije i sadašnjim kandidatima za odbronike, povuku odborničku listu.

Oni navode navode da bi to moralo da se uradi iz moralnih razloga, „jer bi u svakom uređenom društvu „socijalci” iz redova DPS-a zasluživali opštenarodnu osudu i veliki stub srama”.

„Da nije tužno bilo bi smiješno, jer građani Berana dobro znaju da su „socijalci” iz redova DPS-a dobrostojeća lica u čije domove, po raznim osnovama, svakog mjeseca ulaze hiljade eura. To su lica čiji svi članovi porodica rade. To su lica sa sumnjivim porijeklom imovine, koja su prigrabila opštinske stanove i koja zauzimaju direktorske i druge odgovorne funkcije. To su, nažalost, i lica koja su stvarnim socijalnim slučajevima, koje je stvorila Demokratska partija socijalista, stavila ruku u džep, kako bi zadovoljila svoje nezasite prohtjeve. Pitamo se da li ljudi koji su spremni da uzmu od sirotinje, radi svog ličnog bogaćenja, mogu da predstavljaju građane u lokalnom parlamentu i da se nadaju osvajanju vlasti? Sigurno da ne, jer je u Beranama prošlo vrijeme onih koji su otimali od naroda i koji su nam u nasljedstvo ostavili 20 miliona duga” – tvrde u kolaiciji Zdravo Berane.

Vrhunac svega je saznanje da je zbog ovog slučaja protiv tadašnjeg direktora Centra za socijalno Berane i Andrijevica Save Arsovića neko podnio krivičnu prijavu koju je tužilaštvo procesuiralo po službenoj dužnosti, zbog čega mu je suđeno u Osnovnom sudu u Beranama. Arsović je oslobođen jer je po odluci suda utvrđeno da je komisija koja je izlazila na teren uradila svoj posao na zakonit način.

Tu presudu uskoro će dobiti predstavnici stranih ambasada i Delegacije EU u Crnoj Gori. Kao prilog pregovaračkom poglavlju o vladavini prava i borbi protiv korupcije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo