Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKE VLASTI I STARTEŠKO PLANIRANJE: Forma iznad svega

Objavljeno prije

na

Pred kolašinskim odbornicima uskoro će se naći još jedan strateški plan razvoja te opštine. Ovog puta, vlast je planirala razvoj do 2022. godine. Ponovo ambiciozno, a moguće i nerealno, ako se uzme u obzir da je sličan plan za period od 2012. do 2016. godine, većim dijelom, ostao samo spisak lijepih želja, od kojeg Kolašinci nijesu osjetili mnogo koristi. Samo letimičnim pogledom na planirane i ostvarene projekte, koji su trebali da doprinesu poboljšanju demografske i privredne slike Kolašina, vidi se da nije mnogo truda uloženo kako bi se napisano sprovelo u djelo.

Većina planiranih projekata tokom minulih pet godina ostala je djelimično ili uopšte nerealizovana, a oni koji se formano vode kao ,,u potpunosti realizovani” teško je reći koliko su bili korisni stanovnicima ove osiromašene sjeverne opštine.

Prioriteti autora Strateškog plana 2012-2016 bili su razvoj i unapređenje turizma, održivi razvoj lokalne privrede, zaštita i očuvanje životne sredine, opštinske usluge građanima i privredi…

Od 38 mjera koje su predviđene da doprinesu tim ciljevima više od polovine su djelimično relizovane ili nerealizovane. Od četiri mjere za unapređenje kvaliteta turističkih i razvijanje raznovrsne turističke ponude, polovina uopšte nije ni započeta za četiri godine. Toliko nije ostvareno ni kada je riječ o razvoju turističke infrastrukture. Takođe, sve planirane mjere za unpređenje kulturne ponude ostale su ,,mrtvo slovo na papiru”. Više od polovine planova za održivi razvoj lokane privrede, takođe su, nerealizovane ili realizovane samo u segmentima. Ništa od planiranog nije rađeno ni u oblasti unapređenja šumarstva i zaštita šuma i razvoj drvoprerade.

Od 10 mjera koje bi trebalo da su tokom perioda od 2012. do 2016. godine dobrinijele zaštiti i očuvanju životne sredine, samo je jedna u potpunosti realizovana. Lokalna vlast u tom periodu ništa nije učinila ni da svoje planove za kontrolisanje upotrebe i eksploataciju prirodnih resursa, učini stvarnim.

Nije sproveden u djelo do kraja nijedan projekat koji se ticao razvoja i unapređenja komunalne infrastrukture, podizanja ekološke svijesti građana, mjera energetske efikasnosti i upotrebe obnovljivih izvora energije…

Navodno, najviše je od planiranog ostvareno u unapređenju obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite i veće socijalne uključenosti, pa je od osam planiranih prjekata polovina relaizovana, a ostali djelimično ili nerealizovani…

I pored tog neslavnog rezultata u ostvarivanju planova, prema zvaničnim podacima na ono što je, ipak, učinjeno potrošeno je preko četiri miliona eura. Najviše, skoro 3,5 miliona za razvoj i unaprijeđenje turizma. Nema detaljnijih podataka na što je konkretno potrošen taj novac.

Porazna je činjenica da je na razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje (sa fokusom na autohtone proizvode) za četiri godine iz opštinske kase potrošeno svega 6.000 eura.

Slično prethodnicima i aktuelna vlast, to jest Konsulatativna grupa za izradu novog strateškog plana, kao prednosti Kolašina definisala je prirodne raznovrsnosti, geografski položaj, kulturnu baštinu, očuvanu životnu sredinu, dobru saobraćajna povezanost, potencijale za razvoj turizma. Problemi su ostali isti kao i prije pet godina. Najveće teškoće sa kojima se ta opština suočava su depopulacija, nedostataka turističke i loše stanje saobraćajne infrastrukture, loša obrazovna infrastruktura, nedostataka preduzetničkog duha, problem upravljanja otpadom,vodovodna kanalizaciona mreža… Ciljevi sadašnjih kreatora planova razvoja su nešto drugačiji od onih ranijih – povećanje stope zaposlenosti stanovništva, poboljšanje investicionog ambijenta i poslovne infrastrukture, unapređenje fiskalne održivosti opštine i turističke ponude, razvoj ruralnog područja…

,,Broj stanovnika u Kolašinu konstantno je u opadanju. Podaci popisa sprovedenog 1961. godine pokazuju da je Kolašin tada imao 14.882 stanovnika, dok prema preliminarnim podacima popisa iz 2011. godine ovaj broj iznosi 8.380 stanovnika, što predstavlja pad broja stanovnika od 43,7 odsto. Gustina naseljnosti na teritoriji opštine Kolašin je 9.4 stanovnika/km2, što je svrstava u rijetko naseljene opštine”, navodi se, između ostalog, u analizi trenutnog stanja.

Pored opadajućeg broja stanovnika, naglašeno je da se, Kolašin suočava sa problemom ubrzanog starenja stanovništva. Prosječna starosna dob stanovništva u toj opštini iznosi 40,1 godina, skoro tri godine više od nacionalnog prosjeka.

Među projektnim idajama i ovog puta je nekoliko milionskih investicija, za koje sa lokalnog nivoa očekuju podršku Vlade ili privatnih investitora. Najviše novca , tri milona, prema strateškom planu trebao bi da, do 2020. godine, bude utrošeno na rekostrukciju Spomen doma i to uz pomoć države, Creative Europe programe i donatora.

,,Unapređenje sistema vodosnadbijevanja i kvaliteta voda na gradskom i seoskom je jedan od bitnijih projekata, koji bi trebalo da košta dva miliona eura. Po milion predviđeno je da se uloži u izgradnju i adaptaciju infrastrukture na ruralnom području, rekonstrukciju Doma učenika i davanje u zakup kroz privatno-javno partnerstvo, rekonstrukciju gradske pijace… Sve to uz pomoć Vlade i privatnih investitora. Za izgradnju infrastrukture u biznis zoni Bakovići, trebalo bi, takođe, uz pomoć države, da se obezbijedi 500.000 eura”, kažu u lokalnoj upravi.

Bar u planovima, autori novog dokumenta, više pažnje su posvetili poljoprivredi, pa piše da će na brendiranje kolašinskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i unapređenje organske poljoprivrede biti opredijeljeno blizu 100.000 eura. U ključne planove su uvršteni i žensko preduzetništvo, zaštita i promocija kulturnog i arhitektonskog identiteta, osnivanje partnerskog savjeta za zdravstvo i školstvo na lokalnom nivou, jačanje borbe protiv bolesti zavisnosti, promovisanje vannastavnih edukacija i cjeloživotnog učenja, Uspostavljanje Festivala o zdravim stilovima života…

Nijedna od tih ideja i predloga projekata ne bi bila na odmet Kolašincima. Istina, dobrih ideja nije falilo ni za period od 2012. do 2016. godine. Za relizaciju željenog i potrebnog, međutim, u Kolašinu decenijama nije bilo kapaciteta. Da li će, ovog puta, biti ogromnog raskoraka između napisanog i ostvarenog građani će znati tek za četiri godine. Čak iako se pokaže da je strateško planiranje za naredne četiri godine bilo po principu ,,prostri se koliko ti je guber dugačak”, to neće umanjiti uzaludnost svih prethodnih sličnih dokumenata, koji su, očigledno, pisani tek da bi se ispunila forma.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo