Podgorička kompanija Kips ugasila je svoju kćerku firmu u Beranama, i u ovom gradu nastavila da radi pod podgoričkim imenom, što su bivši radnici i akcionari shvatili kao prevaru i, kako tvrde, zatiranje tragova nezakonitosti pričinjenih prilikom privatizacije.
Sada već bivši radnik AD Kips Polimka i nekadašnji predsjednik sindikata te firme Rade Dabetić objašnjava da je akcionarsko društvo uvedeno u stečaj i ukazuje na mogućnost da najveći broj radnika i građana koji su vlasnici akcija za ovo i ne znaju.
„Prethodno je podgorički vlasnik kod samog sebe zadužio Kips Polimku Berane za 2,2 miliona eura i na osnovu toga zaplijenio svu imovinu. Zatim je uveo stečaj, a Kips-u Berane nije ostalo ništa od imovine. Trgovinski centar Kips u nekadašnjoj fabrici kože Polimka nastavio je da radi pod nazivom Kips Podgorica”, priča Dabetić.
Nekadašnji sindikalac tvrdi da nije bilo nikakve sjednice akcionara na kojoj bi se donijela jedna ovako važna odluka.
„Došao sam do saznanja da je nad firmom pokrenut stečajni postupak samo zbog toga da bi se prikrile malverzacije koje su sprovedene prije pokretanja stečaja”, tvrdi Dabetić.
Prema njegovim riječima iz dokumentacije o privatizaciji, u koju je kompletnu, kako kaže, imao uvid, „lako je utvrditi da nijedan dio kupoprodajnog ugovora nije ispunjen, kao i da su učinjene bitne povrede ugovorenih obaveza”.
„Ugovorom o privatizaciji jasno je precizirano da kupac akcija ni na koji način ne smije opteretiti imovinu preduzeća. Vlasnik je, ipak, to učinio, što se vidi iz tužbe koju je podnio Privrednom sudu zbog navodnog duga od 2,2 miliona eura. Šta je on radio? On je iz podgoričke firme davao robu firmi u Beranama, jasnije – iz svoje firme svojoj firmi, odnosno samom sebi, i na kraju zbog tog duga zaplijenio imovinu beranske firme i uveo stečaj poslije toga”, objašnjava Dabetić.
Stečajni upravnik je, kako kaže Dabetić, nakon toga utvrdio da je od imovine AD Kips Polimka Berane po listu nepokretnosti ostala samo mala parcela na kojoj se nalaze sporne hemikalije, nekih šezdeset tona ekološke bombe, o čemu je i Monitor ranije pisao.
„Stečajni upravnik je nakon što je sagledao čitavu situaciju, osporio sve radnje sprovedene prije pokretanja stečaja i pokrenuo parnični postupak. Ali u ovakvom sistemu ne može da se uđe u trag bivšem direktoru AD Kips Polimka Berane, kako bi se doveo da svjedoči. Mi znamo gdje se taj čovjek nalazi. Zato smo uputili molbu i policiji da nam pomogne da mu se dostavi poziv za sud, i da se dođe do zakonite presude”, apeluje Dabetić.
Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću Kips koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala, opreme za kuću i drugih stvari, potpuno nevezanih sa kožarskom industrijom.
Industrija kože AD Polimka Berane, prodata je za simboličnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program, i obavezu investicionih ulaganja od milion.
Možda je to moglo biti i u redu kada se ne bi znalo da su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile, kako radnici tvrde, vrijedne dva do tri miliona, a u magacinu milion i po eura robe na zalihama.
Vrijedno je podsjećanja. Industrija kože i kožne galanterije Polimka u Beranama je izgrađena pedesetih godina prošlog vijeka. Bila je to zadugo najjača fabrika ne samo u ovom gradu već i na sjeveru. Na platama koje su imali zaposleni u ovoj kompaniji, svi drugi su zavidjeli. Običan radnik imao je u to doba veću platu od ljekara.
Bila je to potpuno rentabilna kompanija, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata. Gigant je i bila sa skoro osamsto zaposlenih. Radnici se prisjećaju kako nije bilo svjetskog sajma na kojem se nije pojavila i osvajala nagrade i priznanja.
I sve je to tako hodalo do devedesetih i raspada bivše Jugoslavije, kada je izgubljeno glavno tržište za nabavku sirovine i plasman gotovih proizvoda. Fabrika je „preživljavala” do 2002. godine. Tada je proizvodnja prekinuta.
Pred kraj 2003. radnici su stupili u štrajk glađu pokušavajući pritiscima da izdejstvuju aktiviranje mašina, kao najvažniji od svih zahtjeva. Sve je bilo uzalud. Nizala su se samo obećanja.
„Kada se pojavio novi vlasnik, obećao je brda i doline. Obećao je da će pokrenuti i pogon u Andrijevici, tako što će tamo napraviti fabriku pločastog namještaja. Od svega nije bilo ništa. Na kraju je ugasio beransku firmu koja je bila vrijedna 13 miliona eura, i nastavio da radi pod podgoričkim nazivom”, kaže Dabetić.
On podsjeća da se nikada nije ušlo u trag milionski vrijednim kožarskim mašinama i opremi, koji su na čudne načine iznešeni iz Crne Gore, i nastavili da rade na nekim drugim meridijanima.
Ovaj bivši sindikalac objašnjava da je sada, osim kod Privrednog suda koji vodi stečaj u Kips Polimka Berane, nemoguće dobiti odgovor od bilo koga drugoga. „Zamislite apsurdnu situaciju sada. Šta god da pitate o Kips-u u Beranama, oni kažu da Kips Polimka više ne postoji. Kakav je to odgovor”, pita Dabetić.
Ovaj čovjek, kao i mnogi drugi bivši vlasnici i građani akcionari, zato traži da se preispitaju sva dešavanja u Polimci, od trenutka privatizacije, pa sve do gašenja firme koja je poslovala pod beranskim nazivom.
„Žalosno je šta je urađeno od jedine fabrike kože u Crnoj Gori. Treba se samo prisjetiti da je Polimka bila jedna od najboljih fabrike te vrste u regionu i da je sa svojim proizvodima bila svuda u svijetu. Sve to je nepovratno uništeno, ali makar da se sada zaustave nezakonitosti. Da se sačuva nešto”, kaže Dabetić.
Monitor je ranije u više navrata pokušavao da dobije odgovor na pitanja u vezi sa privatizacijom i sudbinom mašina i opreme, ali nikada nije mogao dobiti komentar iz centrale, odnosno upućivan je na direktore beranskog Kipsa. Koga više nema.
Vlasnik Kips-a očigledno, nakon što je više nego bratski kupio beransku fabriku kože Polimka, vrijednu imovinu je samo presipao, ili bolje reći prelivao iz jednog u drugi džep. Svoj, naravno. Dok su građanima Berana i bivšim radnicima Polimke džepovi odavno prazni i zašiveni.
Tufik SOFTIĆ