„Korupcija je postala dio crnogorske svakodnevice a u međunarodnim krugovima, nerijetko, i sinonim za našu zemlju”, kaže u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, direktor istraživačkog centra NVO MANS. „Kao sistemska pojava, korupcija je zarobila sve važnije društvene procese i već duže je ključna prepreka u implementaciji reformi. U konačnici, borba protiv korupcije je ključni izazov pred kojim se nalazi Crna Gora na putu ka EU. Mislim da građani postaju svjesniji i one velike korupcije, ne samo administrativne sa kojom se svakodnevno susreću. Ona se ogleda u pokvarenim medicinskim aparatima i tome što djecu liječimo kroz humanitarne akcije, u putevima koji su prepuni rupa iako se milionski zadužujemo, u školama i vrtićima kojih odavno nema dovoljno, ali i u stanovima, vilama, luksuznim automobilima, računima i kompanijama na egzotičnim destinacijama koje posjeduju crnogorski političari”.
MONITOR: Očekujete li njihovu reakciju?
MILOVAC: Građani još u dovoljnoj mjeri ne učestvuju u borbi protiv korupcije jer je sistem kreiran tako da u svakom trenutku štiti korumpirane političare i djeluje revanšistički prema svakome ko se usudi da prijavi korupciju. I ove godine obilježavamo 9. decembar, Međunarodni dan borbe protiv korupcije u atmosferi zastrašivanja aktivista civilnog društva i novinara i potpune pasivnosti države kada su u pitanju konkretni rezultati u borbi protiv korupcije. U saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gore i uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, MANS je ove godine, pored godišnje nacionalne antikorupcijske konferencije, organizovao Nedjelju borbe protiv korupcije. Tokom pet dana ćemo sa gotovo svim društvenim akterima razgovarati o različitim aspektima tog problema. Sa nama će pored predstavnika zvaničnih institucija, nevladinog sektora i medija, biti i eksperti iz 11 zemalja koji će sa nama podijeliti svoja iskustva.
MONITOR: U najavi tih manifestacija, ili kao njihov prateći dio, dobili smo vašu priču o imovini Branka Vujovića i njegove familije. Možete li našim čitaocima predočiti njene osnovne detalje?
MILOVAC: Nezakonito bogaćenje nije specifično samo za Crnu Goru, ali je naša osobenost činjenica da gotovo niko od nadležnih institucija ne radi bilo šta kako bi se poslala poruka da korumpirani javni funkcioneri i političari moraju detaljno objasniti odakle im ogromna imovina. Branko Vujović je tek jedan od javnih funkcionera čija se velika imovina ne može objasniti iz njegovih zvaničnih prihoda, i tek prvi čiju smo imovinu analizirali u novom serijalu Istraživačkog centra MANS-a.
Porodica Vujović je potrošila preko 250.000 eura koje se ne mogu objasniti prihodima koje je prijavljivao nadležnim institucijama. Od tog novca njegovi sinovi su u samo jednom danu potrošili čak 180.000 eura za kupovinu dva stana sa garažama u podgoričkom naselju City kvart. Jedan od njih je u tom momentu bio student a drugi pripravnik u jednoj državnoj instituciji. Pored toga, porodica Vujović je desetine hiljada eura dala i za nabavku novih automobila.
Branko Vujović je kao dugogodišnji vladin funkcioner bio u središtu više privatizacionih poslova, od kojih su većina bili neuspješni i praćeni sumnjama na kršenje zakona i korupciju. Počev od Jugopetrola i nikšićke Željezare, pa do tendera za valorizaciju Buljarice, gotovo da nema posla u koji je Vujović bio uključen a da on nije bio praćen kontraverzama.
Kada javni funkcioner koji je bio uključen u poslove privatizacije državnih kompanija i prodaju resursa vrijednih na desetine milione eura ne može da objasni odakle mu četvrt miliona eura za kupovinu nekretnina i automobila, to predstavlja alarm za nadležne institucije koje bi konačno morale da se pozabave ovim problemom.
MANS dugo upozorava na činjenicu da životni stil crnogorskih javnih funkcionera i političara ne oslikava njihove zvanično prijavljene prihode, te da oni i njihove porodice žive daleko iznad svojih finansijskih mogućnosti. Mi smo se zalagali i zalažemo se da nezakonito bogaćenje bude definisano kao krivično djelo izmjenama Krivičnog zakonika Crne Gore, nadležne institucije i dalje smatraju da to nije potrebno.
MONITOR: Kakve su reakcije javnosti i institucija?
MILOVAC: Dominantna reakcija javnosti jeste podsjećanje da su i ranije postojale sumnje da su pojedini javni funkcioneri nezakonito stekli imovinu, a kada je u pitanju Branko Vujović da je to bilo očekivano, imajući u vidu broj privatizacionih afera koje se vezuju za njegovo ime. Imali smo i reakciju političkih subjekata koji su većinom pozivali nadležne institucije da se pozabave ovim slučajem.
Reakciju nadležnih institucija, u prvom redu Specijalnog državnog tužioca i Agencije za sprečavanje korupcije, tek očekujemo jer smo im početkom ove sedmice dostavili kompletnu dokumentaciju do koje smo došli tokom istraživanja.
MONITOR: Da li su se oglasili ili vas kontaktirali ,,junaci” vašeg istraživanja?
MILOVAC: MANS je kontaktirao Branka Vujovića prije objavljivanja istraživačke priče tražeći objašnjenje za potrošeni novac, a odgovor koji smo dobili je bio u potpunoj suprotnosti sa zvaničnom dokumentacijom koju smo posjedovali. Vujović je objasno da su auta i nekretnine kupili od ušteđevine, na rate, uz poklone i pozajmice, bez obrazloženja ko im je i kada pozajmio toliki novac. U ugovorima o kupovini nekretnina se navodi da su one isplaćene u cjelosti, a porodica Vujović nije prijavila bilo kakve pozajmice ili poklone.
Nakon objavljivanja priče ponovo smo imali reakciju Vujovića koja se može sumirati u rečenicu kojom je on javnosti i MANS-u poručio da ,,neće on nikome polagati račune”. Takav odnos javnih funkcionera dodatno je ohrabren potpunom pasivnošću nadležnih organa koji bi trebali da se bave zakonitošću sticanja imovine.
MONITOR: Ćutanje je postalo osnovni odgovor na prozivke o zloupotrebama položaja, koliko god one bile argumentovane. Zašto je to tako?
MILOVAC: ,,Svake priče tri dana dosta” je nešto na šta funkcioneri očigledno računaju. Zbog toga je važno da mediji ne dozvole da afere utihnu nakon nekoliko dana, ali i nas iz civilnog sektora koji moramo nastaviti da vršimo pritisak na institucije da se ovakvi slučajevi hitno i uspješno procesuiraju.
MONITOR: U ,,budvanskom opusu” SDT-a našla su se mnoga (ne)djela na koja ste ukazivali mnogo godina.
MILOVAC: Procesuiranje budvanske grupe je posao koji nije ni izbliza gotov, ma koliko se u tužilaštvu dičili slučajem Marović. MANS je godinama upozoravao da je Budva leglo korupcije, da je naročito u sektoru urbanizma pričinjena ogromna šteta od koje će se lokalni budžet godinama oporavljati. Godinama smo fioke tužilaštva punili dokazima i krivičnim prijavama koje tamo nije imao ko da pogleda.
Recept za borbu protiv korupcije ekipe u tužilaštvu svodi se na masovno sklapanje sporazuma o priznanju krivice uz kazne koje šalju poruku da se korupcija u Crnoj Gori i dalje isplati. Naročito ona na najvišim nivoima.
MONITOR: Čini se da je korupcija postala sastavni dio izbornog procesa u Crnoj Gori?
MILOVAC: Politička korupcija, zapravo masovna zloupotreba držanih fondova u političke svrhe je uvijek bila sastavni dio našeg izbornog procesa, samo je tokom afere Snimak ogoljena i svi smo imali prilike da vidimo kako izgleda mehanizam brutalnih izbornih manipulacija. MANS je kroz serijal istraživanja dokazao da sve ono što smo čuli na audio snimcima postoji u praksi, a tokom nekoliko posljednih izbora smo razotkrili na koji način se budžet troši kako bi se ostvarila politička prednost na terenu.
Recept za rješavanje ovog problema postoji u mnogim državama. Ali kod nas ne postoji politička volja i institucije odlučne da se ključni vinovnici političke korupcije procesuiraju. Zbog toga je moguće da kadrovi poput Zorana i Vukice Jelić i dalje uživaju na slobodi, ili da Milutin Simović ponovo bude ministar. Dokle god ne budemo imali političku i krivičnu odgovornost za političku korupciju imaćemo izbore sa hipotekom sumnje u regularnost.
MONITOR: Da li ćemo u procesu integracija izgubiti naše koruptivne navike, ili će nas prihvatiti i uz tu ,,malu” osobenost?
MILOVAC: Iluzija je da ćemo se ulaskom u EU u potpunosti lišiti korupcije ili je makar svesti na administrativnu ili sporadični incident. Na to upućuju i iskustva zemalja koje su nakon pada gvozdene zavjese postale članice EU. Smatram ipak da će nam proces pridruženja EU donijeti raskid sa nekim praksama koje su postale imanentne crnogorskim političarima. Prava vrijednost EU nije u članstvu, već u procesu prilagođavanja i navikavanju na EU način života i vladavinu prava koji bi trebao da nas oslobodi balasta pasivnosti kada je u pitanju procesuiranje korupcije na najvišim nivoima odlučivanja.
Jednom kada ministri i premijeri budu išli u zatvor zbog korupcije biće izvjesno da smo se približili EU porodici. Baviti se datumima u tom kontekstu služi da zaboravimo čemu zapravo služe EU integracije.
Nemoć institucija
MONITOR: Kako cijenite rad institucija koje u opisu poslova imaju i borbu protiv korupcije?
MILOVAC: Ono što radi Agencija za borbu protiv korupcije pokazuje da je ta institucija uspostavljena da bi se udarila ,,recka” na listi obaveza EU integracija, ali prije svega kako bi se – pod plaštom navodne borbe protiv korupcije i konflikta interesa – obračunavala sa kritičarima vlasti. Dovoljna potvrda za to je ono što ASK trenutno radi kada su u pitanju članovi Savjeta RTCG, ali i njihov odnos prema građanima koji kao nesporni zviždači traže zaštiti nakon što su razotkrili korupciju. Ova institucija je opterećena školskim primjerom konflikta interesa i potpuno je nerealno očekivati da će njen direktor ozbiljnije ,,udariti” na interese partije u čijem vrhu je čovjek sa kojim je on u rodbinskim odnosima.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice