Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKO-KINESKI ODNOSI – NOVAC I POLITIKA: Na putu svile

Objavljeno prije

na

Ponekad, toliko smo veliki da nam se i milijarde (dolara) priviđaju.

Tek što je izborno veselje za zeru splasnulo, kad profesionalne patriote dobiše novi razlog za slavlje. Podrazumijeva se, uz pomoć patriotskih medija. „Kina će obezbijediti tri milijarde dolara za razvoj zemalja centralne i istočne Evrope (CEE), a najveći kolač dobila je Crna Gora – milijardu i dvjesta miliona dolara”, uhvatio je muštuluk paravladin portal CDM (zvanični vlasnik je Petros Statis). Navodeći detalje. „To je kazao kineski premijer Li Keqiang na samitu 16 plus jedan u Budimpešti, kome prisustvuje i crnogorski premijer Duško Marković”.

Euforiju nijesu pomutili ni suzdržani komentari premijera Markovića nakon samita u Budimpešti, gdje mu je društvo pravio ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković. Predsjednik Vlade je šesti samit Kine i 16 država centralne i istočne Evrope (Mehanizam 16 + 1) ocijenio uspješnim, a dogovoreno značajnim. „Crna Gora je u okviru tog Mehanizma imala i ima značajne benefite”, prenio je CDM Markovićevu izjavu.

Ubrzo se ispostavilo kako od najavljenog kolača (čitaj zajma pod prilično specifičnim uslovima) za sada nema ništa. Rezultat crnogorske delegacije u Budimpešti ogleda se, uglavnom, u najavama buduće saradnje.

Iz Službe za odnose sa javnošću Vlade CG stiže uvjeravanje da su „tokom Samita potpisani brojni bilateralni sporazumi”. Konkretno je pomenut samo jedan, potencijalni posao: „Inovaciono preduzetnički centar Tehnopolis iz Nikšića i kineska kompanija ChinaBaodingRuiFuDeInvestment, koja je već uspješno investirala u osnivanje privatne zdravstvene ustanove u Crnoj Gori – Kina Medika – potpisale su Memorandum o razumijevanju, sa ciljem realizacije projekta sadnje i prerade kineskog ljekovitog bilja u Crnoj Gori i na ostalim povezanim projektima”.

Sadnja i prerada kineskog ljekovitog bilja u Crnoj Gori!? Moglo bi to biti zanimljivo. Kad već nema domaćeg bilja koje bi se moglo preraditi. Po pelim idemo u Albaniju.

Iz Vlade ubjeđuju kako je na sastanku sa kineskim premijerom i privrednicima „zaključeno da projekat autoputa napreduje odlično, da su i dinamika radova i ostvareni rezultati izvanredni i da su i Vlada i kompanija CCCC i njena kćerka kompanija CRBC zainteresovane da nastave saradnju po modelu javno-privatnog partnerstva”. Jednogodišnje kašnjenje se ne spominje van kuće. Konačno, u saopštenju stoji i kako je „crnogorska strana na sastanku istakla zainteresovanost da sa Kinom razmotri i izgradnju obilaznice oko Tivta i mosta preko Veriga”.

Makar u vladinim saopštenjima, na ovogodišnjem samitu nije pominjana gradnja nove termoelektrane u Pljevljima, hidroelektrana na Morači, kupovina/zakup Luke Bar…

Poređenja bi mogla pomoći da lakše cijenimo (ne)uspijeh crnogorske delegacije na samitu na kome su, uz Kinu, učestvovale i delegacije: Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Estonije, Hrvatske, Letonije, Litvanije, Mađarske, Makedonije, Poljske, Rumunije, Slovačke, Slovenije i Srbije (abecednim redom). Srbija se sa Memoranduma 16 + 1 vratila sa ugovorima za gradnju dionice autoputa Preljina – Požega, toplovoda Obrenovac – Novi Beograd, fabrike za prečišćavanje vode i brze pruge Beograd – Budimpešta (samo ovaj projekat vrijedan je 2,9 milijardi dolara).

Kada pominjemo tu prugu, važno je pomenuti da su pregovorima o njenoj gradnji prisustvovali – Makedonci. To pokazuje tendenciju da se tom dionicom, preko Skoplja, sa centralnom i zapadnom Evropom poveže grčka luka Pirej. Koja je odnedavno u vlasništvu kineske državne kompanije Cosco. Ako znamo – a znamo – da Kinezi naveliko ulaze i u vlasničku strukturu hrvatskih trgovačkih luka, nameće se pitanje budućnosti Luke Bar. Koja bi mogla stradati kao kolateralna šteta političko-interesnih nadgornjavanja u Baru i Podgorici. No, to nije kineski problem.

Crna Gora je sa Kinezima zaključila dva velika kreditna aranžmana: za izgradnju prve dionice autoputa i četiri trgovačka broda (dva za Barsku i dva za Crnogorsku plovidbu). Oba su zaključena prema važećem modelu – Kinezi daju novac i uzmu posao (njihovim firmama pripada makar 60 odsto ugovorenih radova). Teško je tu govoriti o bilo kakvim investicijama. To bi bili klasični kreditni aranžmani da nije činjenica da kreditor u realizaciji ugovorenih poslova zadržava povlašćenu ulogu. I to je razlog što je pomenuta pruga Beograd-Budimpešta privukla pozornost Evropske komisije (EK) zbg mogućih kršenja propisa EU o konkurenciji, pošto Mađarska nije raspisala tender za izvođače projekta, dok je Srbija radove na svojoj teritoriji ugovorila direktnom pogodbom – sa kineskim kompanijama. Kao što smo i mi uradili na autoputu.

Obećani novac je u regionu bio važniji od principa. Podaci međunarodnih organizacija pokazuju da Srbija, koja sa Kinom ima „sveobuhvatno strateško partnerstvo” očekuje oko 1,9 milijardi dolara investicija u infrastrutkru (kredita, da ne bude zabune). Mađarskoj je, mimo pomenute pruge, obećana 1,5 milijardi dolara. Možda i zbog iskazanog ,,visokog nivoa međusobnog povjerenja”. I Češka je sa Kinom potpisala sporazume vrijedne tri milijarde dolara, pa je prošle godine ustvrdio kako je ona ,,kapija za Kinu u EU”.

Gdje je u cijeloj priči interes Kine?

Analitičari navode da za to postoje makar tri dobra razloga. Peking želi da oživi drevni put svile preko centralne Azije, Irana, Turske i Balkana – do tržišta Zapadne Evrope. Tako bi se dostava roba sa istoka na zapad skratila sa današnjih (u prosjeku) 36 dana brodskim kontejnerima na desetak dana putovanja teretnim vozom. Otud kineske investicije u magistralnu, pretežno međudržavnu, saobraćajnu infrastrukturu. Drugi razlog leži u činjenci da pojedine balkanske zemlje nemaju carinska i tarifna ograničenja pri trgovini sa EU kakva ima Kina. Konačno, nadnice u Kini rastu pa je cijena radne snage na Balkanu sve interesantnija i kineskim proizvođačima (posebno uz manje troškove transporta i uštedu na carinama).

,,Nije probem Kine što Srbija nudi jeftinu radnu snagu, možda i mogućnost neplaćanja poreza, slabu zaštitu radničkih prava i druge privilegije”, rekla je nedavno profesorka FPN-a Dragana Mitrović, koja je i direktor Instituta za azijske studije u Beogradu ističući da je srpska radna snaga već jeftinija nego kineska u pojedinim delovima te zemlje: ,,U kineskom petogodišnjem planu predviđeno je da se niz industrijskih preduzeća iz obasti cementa, stakla, čelika … presele i zbog zastarelih tehnologija i zbog toga što zagađuju atmosferu”. Možemo li se prepoznati u ovom citatu?

Ili nam je važan samo obećani novac. Koji će zajmodavcu vraćati naša djeca i unuci. Uz gratis mogućnost da nam kineski novac bude izgovor za odugovlačenje onog dijela pregovora sa EU koji bi mogao loše uticati na ovdašnje monopole i vlastodržačke navike. Nalik na nedavne najave predsjednika DPS Mila Đukanovića koji je nedavno u Budvi ukazao na „alternative” koje Balkanu nude Rusija, Kina i Turska: „Čini mi se da EU nije registrovala te okolnosti, jer ne radi dovoljno na atraktivnosti svoje politike za zemlje Zapadnog Balkana…”.

Zato, valjda, i nudimo jeftinu zemlju i još jeftiniju radnu snagu. To je mjera našeg uspijeha.

Evropski strah od Istoka

U EU raste strah od uticaja Kine u državama članicama u kojima kineske investicije imaju strateški značaj. Ovoj temi veću pažnju posvetio je i hrvatski Jutarnji list. „Kao primjer se često spominje Grčka, kojoj su kineske investicije bile važne u vrijeme finansijske krize i od strane EU nametnutih mjera štednje”, pisao je Jutarnji početkom septembra. „Neke evropske diplomate kažu kako je Grčka, ali i neke druge članice, u nekoliko navrata bila protiv stavova EU kojima je trebalo osuditi Kinu zbog stanja ljudskih prava ili agresivnog ponašanja. Moguće je da Kina takve usluge od tih država nije direktno tražila, ali je moguće da su se te države same osjetile obaveznim da stanu na stranu Kine i time spriječe EU da o nekom važnom pitanju govori jednoglasno.”

Rezultat uticaja Pekinga u regiji, prema analizi Fejnenšel tajmsa, mogao se vidjeti u reakciji EU na međunarodnu sudsku odluku da Kina nema osnova za polaganje prava na oblasti u Južnom kineskom moru. „Poslije trodnevnih teških razgovora, opozicija, uglavnom Mađarska i Grčka, uspjele su toliko da ublaže saopštenje da Kina uopšte nije direktno pomenuta”.

Mogući problemi nijesu samo političke već i ekonomske prirode. Često citirani evropski portal Politico objavio je, nakon proljetošnjeg samita EU-Kina, kako su tri najveće članice EU (Njemačka, Francuska i Italija) od Evropske komisije (EK) zahtijevale da razotri mehanizme kontrole stranih investicija u EU, posebno u slučaju kada dolazi do preuzimanja „ključnih preduzeća” od strane kompanija iz „trećih zemalja”.

„Dok treće države zadržavaju prepreke za direktne investicije od strane evropskih preduzeća, ili dopuštaju takve investicije samo pod određenim diskriminatorskim uslovima, u isto se vrijeme evropske kompanije preuzimaju kao dio industrijskih strategija drugih država, a to znači da ne postoje jednaki uslovi za sve”, stoji u pismu upućenom EK. Potom se dodaje kako su uslovi poslovanja „još manje jednaki kada su takve investicije direktno ili indirektno subvencionisane od strane državnih tijela”. Iako se u pismu ne pominje nijedna od prozvanih „trećih zemalja” (onih koje nijesu članice EU) iz Politica smatraju kako je jasno „da se to odnosi ponajprije na Kinu”. I dodaju: „međutim, odnosi se i na Rusiju”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo