Vojo Laković, savjetnik bivšeg premijera Zdravka Krivokapića za bezbjednost, objavio je dio imena  nekadašnjih pripadnika ozloglašene Sedme uprave. Među njima su ljudi bliski Đukanoviću protiv kojih danas pravosuđe vodi postupke, ali i oni koji su sada nadležni za borbu oprotiv organizovanog kriminala

Godinama se u  javnosti mogu čuti razne verzije o ozloglašenoj Sedmoj upravi. O tome ko su sve bili pripadnici Sedme uprave, nije se mnogo znalo.

Prema dostupnim informacijama Sedma uprava formirana je 1997. godine kao dio tadašnje tajne službe, kada je na čelo Crne Gore došao Milo Đukanović, nakon pobjede na predsjedničkim izborima. U isto vrijeme kreće i priča o švercu cigareta za koji su politički protivnici optuživali Đukanovića, protiv koga je u Italiji 2001. i pokrenut postupak. Aktuelna većina u Crnoj Gori je i danas uvjerena da je osnivač Uprave bio bivši ministar policije Vukašin Maraš, čovek od ogromnog povjerenja Đukanovića.

Sedma uprava se u javnom i političkom diskursu povezuje s prikrivenim operacijama, neregistrovanim aktivnostima i djelovanjem izvan formalnih zakonskih okvira. Iako su nadležni  tvrdili da je riječ o legalnoj kontraterorističkoj jedinici, nedostatak transparentne dokumentacije i institucionalne memorije u vezi s njenim postojanjem podgrijava sumnje o njenoj stvarnoj funkciji i mandatu. Ukinuta je 2005. godine.

O Sedmoj upravi i njenim članovima nedavno je javno progovorio profesor i bivši savjetnik nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića za bezbjednost, Vojo Laković. Nabrojao je više imena među kojima su i ljudi bliski Đukanoviću, protiv kojih danas pravosuđe vodi postupke, ali i oni koji su sada nadležni za borbu oprotiv organizovanog kriminala.

Laković je gostujući na Aplus  televiziji kazao da su članovi Sedme uprave bili, između ostalih,  Samir Usanagić, ujak Damira Mandića, Zoran Lazović protiv koga tužilaštvo vodi postupak  i nedavno uhapšeni bivši agent ANB Duško Golubović.

“Članovi su bili i Periša Vukašinović, Mirko Nikčević, Miško Pejović i Ljubiša Mijatović, što je jako zanimljivo. Mijatović je bio konekcija sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem. Član je bio i sadašnji profesor Veselin Konatar, zatim Zoran ‘Žuti’ Đukanović, čovjek od Đukanovićevog povjerenja. Tu su i Aleksandar Šaković, Predrag Šuković i Bato Milić. Imam još imena, a kad dođe vrijeme, objaviću taj spisak. Tu je i sekretarica Mila Kovačević, ‘crna kutija’ Sedme uprave”, kazao je Laković.

Pomenuo je i da je šef Sedme uprave bio istaknuti funkcioner tadašnje Službe državne bezbjednosti Crne Gore Darko Beli Raspopović, koji je ubijen 2001. Godine. “Mjesto šefa Sedme uprave je nuđeno Dacu Pejoviću, šefu DB-a iz Bara, ali je on to odbio”, kazao je Laković.

Samir Usenagić je bio je poznati crnogorski karatista i kik-bokser. Bio je pripadnik MUP-a Crne Gore, ali je tajnim akcijama bio vezan i za Službu DB.

Sumnjičen za napad na Duška Jovanovića 2000. godine, kada su direktora redakcije “Dana” pretukla trojica napadača. Podgorički mediji su tada tvrdili da su napad izvele “crne trojke”, specijalne antiterorističke jedinice, ali istraga nije došla ni do jednog izvršioca, pa ni do Usenagića.

Ubijen  u 36. godini života, 8. maja 2001. godine u Podgorici. Istraga za ubistvo je pokrenuta protiv Željka Bulatovića, koji je kasnije osuđen na 14 godina zatvora.

Darko Beli Raspopović bio je visoki funkcioner crnogorske državne bezbjednosti. Takođe je bio poznati karatista. Ubijen je 2001. u centru Podgorice, nedaleko od svog stana. Naočigled velikog broja građana ubica mu je prišao s leđa i ispalio rafal iz “škorpiona” s prigušivačem. Prethodno je, u januaru 1998. godine,   pod Raspopovićev automobil, parkiran ispred stana u centru Podgorice, podmetnut  eksploziv.  O pokušaju ubistva Raspopovića 1998. i njegovoj likvidaciji tri godine kasnije nadležni  nijesu mnogo govorili. Medjima je dostavljeno šturo saopštenje  da će javnost biti blagovremeno obaviještena o rezultatima istrage. Rezultata nije bilo.

Borisa Bata Milića za vršioca dužnosti direktora ANB  Vlada Crne Gore imenovala je 8. oktobra 2022. godine na telefonskoj sjednici, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova, a na predlog tadašnjeg premijera  Dritana Abazovića. Njegovo imenovanje uslijedilo je dan nakon što je Abazović smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru.

Milić skoro trideset godina pokriva pozicije u sklopu bezbjednosnih institucija Crne Gore. Nakon što je za direktora tajne policije imenovan Dejan Vukšić, bio je načelnik sektora u ANB za kontraobavještajnu zaštitu. Smijenjen je sredinom decembra prošle godine. Prema nezvaničnim informacijama, Milić je navodno želio da napusti mjesto prvog čovjeka ANB-a, nakon brojnih propusta u toj službi, prevashodno prepuštanja ANB-a agenturi srpske BIA.

Budvanin Ivan Delić uhapšen je nedavno u Dubaiju, po potjernici koju su za njim raspisali crnogorski organi zbog krijumčarenja narkotika na transnacionalnom nivou.  Pominjan je u više slučajeva ubistava, bio je meta više oružanih napada, uključujući i atentat kojom prilikom je ubijen nedužni mladić. Protiv njega su vođenje brojne istrage, ali nikada nije pravosnažno osuđen.

Delić je prvi put doveden u vezu s ubistvom ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Pavla Bulatovića, koji je likvidiran 7. februara 2000. godine u Beogradu. Anketni odbor Skupštine SRJ, na čijem je čelu bio Vojislav Šešelj, označio ga je kao osumnjičenog, navodeći da je motiv mogao biti Bulatovićevo protivljenje švercu oružja i cigareta. Delić je negirao optužbe, tvrdeći da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, što su potvrdili i njegovi svjedoci. Istraga nije dovela do dokaza protiv njega.

I Delić je saslušavan u istrazi ubistva Duška Jovanovića. U vrijeme ubistva nalazio se u Velikoj Britaniji a po dolasku u Crnu Goru dao je izjavu policiji, saopštila je njegova advokatica Tatjana Pavličić. Viši sud u Podgorici, nedavno je stavio zabranu raspolaganja imovinom Delića, zbog sumnje da je stečena kriminalom. U pitanju su hiljade kvadrata zemljišta i više desetina stambenih prostora, apartmana, garaža… Blokirane su i dvije trospratne vile sa apartmanima nedaleko od Petrovca.

O Ljubiši Mijatoviću se počelo govoriti kada se pojavio kao gost na svadbi Safeta Kalića, rožajskog narkobosa u bjekstvu, gdje je bio skupa sa pripadnicima ANB, ali i surčinskog klana. Mijatović je bio načelnik SDB-a u Beranama, centru koji „pokriva” Rožaje. U procesu za zločin deportacija iz 1992. pojavio se kao svjedok. Jedan od optuženih Milorad Šljivančanin, bivši komandir CB Herceg Novi, ustvrdio je da ga je krajem avgusta 1997. godine Mijatović pozvao po naređenju tadašnjeg šefa SDB-a Vukašina Maraša i tražio od njega da mu preda sve papire vezane za deportaciju. Mijatović je to na sudu negirao. U vrijeme deportacija, zločina koji vodi do Đukanovića, Mijatović je, prema sopstvenom svjedočenju, bio u službi javne bezbjednosti u Budvi.

Imao je debele razloge da bude lojalan svom šefu. Đukanović je Mijatovićevoj NVO Naša krila u prvoj polovini 2000-ih bez naknade ustupio dva vojna aviona, takozvana supergaleba, vrijedna oko šest miliona eura. Taj slučaj je bio predmet interesovanja skupštinskog odbora za bezbjednost.

Dugogodišnji funkcioner u bezbjednosnom sektoru, agent i bivši službenik Uprave policije, Duško Golubović, koji uhapšen  9.maja u akciji SPO-a, više od dvije decenije bio je agent tajne službe, a kasnije i službenik Uprave policije.

Nakon što su 2015. tokom reforme službe, pokrenute nakon brojnih pritisaka od stranih partnera, bili primorani da napuste ANB , Golubović i Zoran Lazović su, poslije četiri godine,  vraćeni  u Upravu policije.

Golubović je  2019. zapošljen u UP bez javnog oglašavanja, jer je radno mjesto koje je pokrivao u tadašnjem SBPOK navodno bilo označeno stepenom tajnosti…

U penziju je otišao u ljeto 2023. godine, kada je podnio zahtjev za odlazak, a nakon što je u aprilu te godine odlukom tadašnjeg koordinatora SBPOK i načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića formalno prestao da postoji taj Odsjek u organizacionoj šemi UP.

Karijeru Golubovića pratile su brojne kontroverze i medijski navodi, kao i nedavno istraživanje NVO MANS o ogromnoj, milionskoj vrijednosti i nesrazmjeri njegove imovine sa platom koju je decenijama primao u državnom sektoru.

I Golubović je saslušan  prošlog ljeta u istrazi ubistva urednika lista “Dan” Duška Jovanovića,  u svojstvu građanina. Trenutno je u pritvoru zbog pranja novca.

Karijera Zorana Lazovića ,koji je važio za jednog od najuticajnih bezbjednjaka, počela je 80-ih godina u bjelopoljskom “Imaku”. Tokom ratne agresije JNA na Dubrovnik, Lazović  bio komandant diverzantske jedinice vojske. Nakon toga zapošljava se u MUP gdje postaje šef jedinice za specijalne zadatke i antiterorističke jedinice MUP-a. Poslije epizode u javnoj, Lazović prelazi u tajnu službu i postaje jedan od ključnih agenata. Njegov napredak u službi počeo je nakon podjele DPS 1997. kada je Đukanovićevo krilo bilo suočeno sa velikim kadrovskim problemima u službi na sjeveru države. U vrijeme mandata Duška Markovića u ANB-u, od 2005. do 2010. godine, Lazoviću su povjerene brojne funkicije.

Afera oko njegovog prisustva na svadbi Safeta Kalića nikada nije do kraja rasvijetljena. ANB je tvrdio da je Lazović bio na svadbi po službenoj dužnosti, a tajna služba je kasnije odbila da objavi “tajne podatke”.

U aprilu prošle godine uhapšen je zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu koja je pomagala pripadnicima kavačkog kriminalnog klana. On tvrdi da je nevin i da se radi o političkom progonu.

Među pripadnicima Sedme uprave, čija je imena objavio Laković, je i Predrag Šuković, šef Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Bio je dugogodišnji policijski inspektor, a  2016. godine ranjen je u centru Podgorice. Na njega je pucala nepoznata osoba, koja nikada nije identifikovana. Jedinom osumnjičenom se sudilo više od sedam godina, nakon čega je oslobođen optužbi.

Prethodno je, godinu ranije, bio uhapšen jer je pod pseudonimom na jednom portalu navodno prijetio tadašnjem premijeru Dušku Markoviću.

Šuković je postavljen za šefa SPO u aprilu 2022. nakon čega je Specijalno tužilaštvo uhapsilo ili procesuiralo više policijskih službenika za koje se sumnja da su bili povezani sa kriminalnim grupama.

Svetlana ĐOKIĆ

Konflikt između lokalnog stanovništva i institucija oko režima korišćenja privatnog  zemljišta unutar granica NP Biogradska gora dobio je novu dimenziju nakon nedavne blokade magistralnog puta Mojkovac–Kolašin. Vlasnici imovine traže jasno definisane uslove korišćenja i zaštitu svojih prava, dok država insistira na očuvanju jedinstvenog prirodnog blaga i tvrdi da se Studijom revizije granice NP nijesu mijenjale

Trud države da se, konačno, u granicama Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora uspostavi red i poštovanje propisanih mjera zaštite, nijesu dobro primili vlasnici imovine u okviru tog zaštićenog područja. Neformalna grupa građana pod nazivom “Pravo na đedovinu i privatnu svojinu” okupila je mještane Kolašina, Mojkovca i Berana, vlasnike parcela unutar NP Biogradska gora, koji tvrde da su, uprkos nominalnom vlasništvu, lišeni prava da koriste svoju imovinu. Najavljuju blokade magistralnog puta Kolašin–Mojkovac, kod ulaza u NP svake subote, sve dok ne nađu “zajednički jezik” sa državom.

Članovi tog neformalnog udruženja nezadovoljni su, kako objašnjavaju, zbog “birokratskog, netransparentnog i diskriminatorskog odnosa državnih institucija prema privatnoj svojini građana na teritoriji tri opštine, unutar NP”. Sa prvog protesta prošlog vikenda poručeno je da je “državna regulativa nejasna, komunikacija s institucijama otežana, a rješenja gotovo nepostojeća”.

Prema riječima Svetozara Bogavca iz Mojkovca, njihove livade, šume i objekti na planini Bjelasici “de facto su im oduzeti radnjama Ministarstva prostornog planiranja, Ministarstva ekologije, Agencije za zaštitu životne sredine i JP NPCG, uz prećutnu saglasnost lokalnih opština”.

“Mi smo vlasnici, odnosno u stvarnosti nevlasnici imovine – livada, šuma i objekata na planini Bjelasici (na lokalitetima Bjelojevići, Trnovača, Šljivlje, Krčevina, Laništa, Platna, Krnjače, Dolovi Lalevića, Šiška, Suvodo, Kurikuće, Reljina, Kofilovica, Ursulovačko jezero, Sevari, Pešića jezero, Pešića Rupe, Ocka, Bjelasica…). Tu imovinu su sticali naši preci i poneko od nas velikim radom, znojem i trudom, često gladni i žedni, na ivici egzistencije, dovedeni u finansijsko beznađe da bi je svojim potomcima ostavili. Sada od nje nemamo nikakve koristi. O našoj imovini se odlučuje kao da ne postojimo”, kaže  Bogavac za Monitor.

Vlasnike imovine zbunjuju, prema riječima Beranca Rajka Vešovića, nejasne informacije o nadležnosti za gradnju. On tvrdi da im nije dozvoljeno obnavljanje starih koliba ili gradnja u skladu sa postojećim uslovima. Takođe, na svojoj imovini, objašnjava sagovornik Monitora, ne mogu da sijeku ni drva za ogrjev.

“Ne tražimo da pravimo hotele u srcu prašume. Tražimo da možemo zakrpiti krov kolibe bez da nas inspekcija goni. Ako zaista postoji održivi razvoj, uključite nas u njega, nemojte nas gurati na marginu”, poručuje  Vešović.

Tomica Adžić iz Kolašina kaže da je u vlasništvu njegove šire porodice preko 100.000 “kvadrata” u granicama NP. Propisi ih, tvrdi, sprječavaju da izgrade adekvatan prilaz imanju, kako bi ga obrađivali.

“Ne može traktor sa priključcima da dođe na njihove parcele da ih obradi, ore, sadi, freza, prska zaštitnim sredstvima. Moja porodica je imanje dobila 1913. godine, preko našeg imanja je nekada prošla pruga, a sada ne mogu ni da napravim kolibu na ‘kolibištu’ koje odavno postoji, niti most do njive, kao ni put… Minulih 10 dana, 10 puta su me zvali u policiju, po krivičnim prijavama, zbog toga što sam pokušao da radim na svom imanju”, objašnjava  Adžić.

Građani su premijeru Milojku Spajiću uputili peticiju sa 12 zahtjeva, među kojima su najvažniji dozvola za gradnju na svim parcelama i sječa drvnih sortimenata za lične potrebe. Među njihovim zahtjevima su i pravo na rekonstrukciju postojećih objekata bez dodatne administracije, uvođenje sistema naknada za ograničenja korišćenja privatne imovine, zabrana selektivnog favorizovanja investitora, uključivanje lokalnog stanovništva u donošenje odluka… Takođe i transparentnost u izdavanju dozvola trećim licima, uspostavljanje lokalnog savjeta za saradnju sa JP Nacionalni parkovi, hitna revizija štetnih odluka donesenih bez konsultacija sa mještanima…

U NP Biogradska gora kažu da je stav nadležnih institucija objašnjen zajedničkim dopisom poslatim vlasnicima imovine pred najavljeni protest, pa su umjesto odgovora, Monitoru dostavili taj dokument. U njemu Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) i Agencija za zaštitu životne sredine ukazuju da je uloga i svrha NP  jasno definisana zakonima i međunarodnim obavezama Crne Gore. Priroda, kažu, nije samo lokalna već i globalna vrijednost, i zahtijeva pažljivo upravljanje koje balansira zaštitu i razvoj.

“Zaštita područja poput Biogradske gore, jednog od posljednjih očuvanih prašumskih kompleksa u Evropi, od suštinskog je značaja za borbu protiv klimatskih promjena, očuvanje biodiverziteta i budući razvoj održivog turizma. U tom kontekstu, granice prava pojedinaca moraju biti pažljivo usklađene s kolektivnim interesima zajednice i generacija koje dolaze”, poručili su dopisom iz nekoliko institucija u čijoj su nadležnosti, između ostalog, zaštićena područja.

Institucije podsjećaju da je sprovedena javna rasprava o nacrtu Studije revizije zaštite NP Biogradska gora, koja je trajala 55 dana i uključivala javne tribine i jedan okrugli sto. Tvrde da je svim zainteresovanim građanima omogućeno da daju svoje sugestije i komentare.Na sve pristigle komentare, uključujući i one od strane građana koji sada izražavaju nezadovoljstvo, podsjećaju, Agencija za zaštitu životne sredine kao izrađivač studije, dala je stručne odgovore i obrazloženja u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.

Revidirana studija zaštite predviđa zoniranje područja na tri režima, od najstrožeg do najliberalnijeg , uz jasno definisane aktivnosti koje su dozvoljene ili zabranjene. U dokumentu se navodi da će očuvanje prirodnih resursa doprinijeti i ekonomskom razvoju lokalne zajednice, kroz unapređenje seoskog turizma, tradicionalne poljoprivrede, pčelarstva i stočarstva. Kako podsjećaju, održavanje pašnjaka kroz ispašu, korišćenje ljekovitog i medonosnog bilja, promocija domaćih proizvoda,  aktivnosti su koje su kompatibilne sa režimom zaštite.

“U skladu sa članom 14 Zakona o nacionalnim parkovima, zone zaštite u NP su konačno definisane Prostornim planom posebne namjene (PPPN), koji je u nadležnosti Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Tokom 2024. godine dostavljena je Studija kao stručna podloga. Članovi 62 do 67 Zakona o zaštiti prirode jasno uređuju pitanje prava svojine i mogućnosti naknade u slučaju ograničenja prava korišćenja nepokretnosti. … postoje zakonski mehanizmi koji štite interese vlasnika i omogućavaju naknadu ukoliko dođe do pravno validnih ograničenja”, objašnjeno je u dopisu.

Granice parka Studijom nijesu mijenjane osim u tehničkom smislu, kako ne bi presijecale katastarske parcele. Iz dva Vladina resora, Agencije i JP NPCG kažu i da je “u konceptu zaštite i razvoja parka, jasno predviđeno uključivanje lokalnog stanovništva u planiranje i upravljanje, uz mogućnost razvoja tradicionalne poljoprivrede i autentične ponude, ali isključivo u okviru zakonom propisanih režima i bez narušavanja prirodnih vrijednosti”

“ Kada je riječ o selektivnom postupanju i favorizovanju pojedinaca – sve aktivnosti u zoni NP se provjeravaju i sprovode uz zakonske procedure i inspekcijski nadzor. Ne postoji nijedna dozvoljena gradnja mimo zakonskog okvira, a svaki prekršaj podliježe propisanoj odgovornosti”, piše u odgovoru mještanima . Nadležni su poručili i da “gradnje nema niti će biti bez odgovarajuće planske i zakonske osnove”. Cilj države je, tvrde, “očuvanje prirode uz istovremeno stvaranje uslova za održivi razvoj lokalnih zajednica  kroz otvoreni dijalog i reformski pristup.”

“Šumovi na vezi” između vlasnika imanja i institucija otvara i pitanje:  ako su granice i mjere zaštite NP Biogradska gora ostale iste, zbog čega sada dolazi do prvog ozbiljnog, masovnog otpora mještana? Očigledno je da se promijenio način njihove primjene ili da su institucije počele dosljednije da ih sprovode. Upravo to dosljedno sprovođenje propisa, neophodno je  za očuvanje jednog od posljednjih prašumskih bisera Evrope. S druge strane, jasno je i da se mora praktikovati transparentan dijalog i u mogućoj mjeri uvažiti vlasnička prava. Lokalno stanovništvo zbog tih mjera trpi. Istovremeno, i dalje ostaje važan zadatak državi da mijenja svijest građana o prirotitetima kada je riječ o odnosu prema zaštićenim područjima ranga NP Biogradska gora. Takođe i da ih “uvjeri” u privilegiju i prednost življenja na obodu Biogradske prašume i u neposrednoj blizini Biogradskog jezera.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Sudsko vijeće sudije Jovana Jovanovića je na ročištu 15. maja ove godine, nakon dužeg tajnog vijećanja, jednoglasno udovoljilo zahtjevima odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja kao pravno nevaljane dokaze. Time je Više državno tužilaštvo praktično ostalo i bez onako tananih dokaza u ovom slučaju

Kada su policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat upali u Hotel Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u ranim satima 31. oktobra 2023. godine, Uprava policije (UP) i Više državno tužilaštvo su se pohvalili da su spasili 18 djevojaka iz kandži seks trafikanata.

Lisice su stavljane Vitaliju Grečinu, vođi navodne kriminalne organizacije i američkom državljaninu ukrajinskog porijekla, Oleksandru Liščinskom, Oleksiju Blahoslavovu (obojica iz Ukrajine) i Bogdanu Petrovu (Ruska Federacija). Od tada se ova četvorka nalazi u pritvoru pod optužbom za trgovinu ljudima jer su vrbovali djevojke “u cilju vršenja seksualne eksploatacije i upotrebe u pornografske svrhe”. Zastupnik optužbe je viša tužiteljka iz Podgorice Ana Kalezić. Suđenje pred Višim sudom je počelo 28. novembra prošle godine nakon maratonskog čekanja da tadašnji predsjednik suda Boris Savić odluči o potvrđivanju ili vraćanju optužnice o čemu je Monitor već pisao. Optužnica je na kraju potvrđena dok je višestruko prekoračenje zakonskog roka od 15 dana riješeno tako što je rješenje antidatirano.

Nijedna od djevojaka u iskazu pred tužiocem i kasnije pred sudskim vijećem kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović ne smatra da ju je policija spasila od trgovine ljudima ,već su, tvrde, dobrovoljno došle na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Policija je kod svih djevojaka našla pasoše i znatne količine novca što je neuobičajeno u slučaju prisilnog trafikinga ljudi.

Grečin i Liščinski imaju dugačku istoriju saradnje sa poznatim erotskim magazinom Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije za koje sada tužilaštvo tvrdi da su eksplicitne pornografske sadržine. Sudski vještaci koje je angažirala odbrana i čije je saslušavanje zatraženo na suđenju su izjavili da navedeni materijal nije pornografski uz opasku da treba praviti razliku između pornografije i umjetničke erotike. Tužilaštvo bi po prirodi stvari trebalo to znati i bez angažmana vještaka, istaknuto je na glavnom pretresu.

Odbrana optuženih je od početka tvrdila da je Više tužilaštvo “štelovalo” dokaze mimo Zakonika o krivičnom postupku (ZKP). Jedina od navodno 18 spašenih djevojaka koja se pridružila tužilaštvu u gonjenju Grečina je državljanka Izraela M.M. Ona je na glavnom pretresu izjavila da je to uradila “pod pritiskom” nakon šest sati držanja bez prava da se javi porodici, kao da je osumnjičena a ne žrtva. Većina djevojaka (12 od ukupno 18) je predalo prijave protiv policije zbog surovog i nečovječnog ponašanja i zbog oduzimanja novca i ličnih stvari. Katarina Pindak je tužila Crnu Goru i zatražila 1,17 miliona eura naknade materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela od strane policije.

Advokat odbrane Nebojša Golubović je još na kontroli optužnice tražio da se izjava M.M. izuzme iz spisa predmeta, jer je navodno dala saglasnost da se pridruži gonjenju bez prisustva advokata odbrane, protivno zakonu. Spisi predmeta u koje je Monitor imao uvid pokazuju da je saslušanje bez advokata osumnjičenih obavljeno 1. novembra 2023, u periodu od 22h39m do 23h. M.M. je izjavila da joj niko nije preveo šta potpisuje i da joj je rečeno da tek kad potpiše izjavu može da se javi roditeljima. Tvrdi da se ne smatra spašenom od strane crnogorske policije i da joj je Grečin dugogodišnji prijatelj. Slično su potvrdile još nekolike djevojke rekavši da su slobodno došle u Crnu Goru i da su svo vrijeme imale dokumenta i novac kod sebe, i da su se mogle slobodno kretati. Neke od njih su došle sa roditeljima i djecom već nekoliko puta u Crnu Goru i kao dokaz dostavile fotografije iz 2023. i ranijih godina. Odbrana je sudu dostavila i obrasce o saglasnosti svih djevojaka (osim jedne zbog nedostupnosti) za snimanje i korištenje erotskih fotografija koje je profesionalni fotograf Oleksandar Liščinski napravio sa navodno trafikovanim djevojkama tokom fotografskih sesija.

Na pretresu održanom 20. marta ove godine odbrana je ponovila zahtjev da se sudsko vijeće izjasni o zakonitosti zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija i da se eventualno izuzmu kao pravno nevaljan dokaz shodno čl. 84 ZKP-a. Jedan broj zapisnika nije potpisan od okrivljenih niti su im omogućeni službeni tumači tokom pretresa. Odbrana je ponovila zahtjev i 17. aprila uz citiranje relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava koja se tiču prava okrivljenih na odbranu.

Ukazano je i da je dokaz Tužilaštva – Zapisnik o pretresanju računara, mobilnih telefona i drugih elektronskih uređaja od 9. januara 2024.god. takođe nezakonit. U Zapisniku su navedena dva kontradiktorna mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenskom terminu. Naime, na početku zapisnika se navodi da se pretres vrši u prostorijama Uprave policije – OB Tivat na adresi Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se isti pretres vrši u prostorijama Uprave policije, Grupe za borbu protiv krivičnih djela visokotehnološkog kriminala na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Odbrana je dalje upozorila da je i taj pretres protivzakonito rađen bez tumača kojeg je prvooptuženi Grečin tražio ali mu je zahtjev odbijen. Da je pretres rađen bez tumača, naveli su i sami službenici policije i stavili u Zapisnik. Interesantno je da je pretres uređaja trajao ravno 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) i da policija i tužilaštvo u tolikom vremenskom periodu nisu našli za shodno da pribave službenog tumača i zadovolje imperativni zakonski uslov. U normalnim državama ovakvi previdi bi automatski pokrenuli unutrašnje kontrole i preispitivanje rada državnih službenika.

Sudsko vijeće sudije Jovanovića je na ročištu 15. maja ove godine, nakon dužeg tajnog vijećanja, jednoglasno udovoljilo zahtjevima odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja kao pravno nevaljane dokaze. Time je Više državno tužilaštvo praktično ostalo i bez onako tananih dokaza. Tužiteljka Kalezić je najavila žalbu Apelacionom sudu na ovo rješenje vijeća Višeg suda. Dok Apelacioni sud ne odluči o žalbi glavni pretres će biti obustavljen. “U slučaju da Apelacioni sud potvrdi rješenje vijeća kojim predsjedava sudija Jovanović nastavak glavnog pretresa će postati izlišan” ističe advokat Golubović u razgovoru za naš list. Kaže  da je iznenađen “hrabrošću i profesionalnošću vijeća sudije Jovanovića”.

Ukoliko se proces završi oslobađajućom presudom, to će biti samo jedan u nizu dodatnih troškova koji će Crna Gora morati da plati.

Nedavna oslobađajuća presuda osumnjičenima za ubistvo radnika pošte Ljubiše Mrdaka prilikom pljačke pošiljke novca je izazvala ogorčenje javnosti zbog traljavosti rada policije i tužilaštva. Nakon te presude uslijedila je i oslobađajuća presuda u Aferi Stanovi protiv bivših funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS). Ranije je pala i optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv Slavoljuba Miga Stijepovića i Duška Kneževića u Aferi Koverta.

Ako sve ove oslobađajuće presude postanu pravosnažne, ionako nisko malo povjerenje u rad pravosuđa, će dodatno biti erodirano. Istovremeno iz državne kase će otići milioni eura za bespravna lišenja slobode i sudske i advokatske troškove i (ne)rad policije i tužilaštva.

Jovo MARTINOVIĆ