Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKA OPŠTINA TUŽI PREDUZEĆE „PEROŠEVIĆ“: Omiljeni neimar pred sudom

Objavljeno prije

na

Duga i vrlo uspješna saradnja Opštine sa bjelopoljskim građevinskim preduzećem Perošević, kako su te poslovne relacije nazivali predstavnici bivših kolašinskih vlasti – okončaće se na sudu. Aktuelna vladajuća koalicija nije ni približno zadivljena dugogodišnjim neimarskim poduhvatima tog preduzeća u Kolašinu. Opština tuži bjelopoljsko preduzeće tražeći blizu 70.000 eura.

Toliko je, kako tvrde, plaćeno tom preduzeću za radove koje nikad nijesu izvedeni na stadionu Fudbalskog kluba (FK) Gorštak.

„Tužimo to preduzeće, jer nijesu ispunili unaprijed plaćenu ugovorenu obavezu”, kazala je za Monitor glavna kolašinska administratorka Perunika Popović.

Kada je 2006. godine Opština riješila da finansira rekonstrukciju stadiona Gorštaka planirani su bili obimni radovi. Nakon što je urađena projektna dokumentacija i raspisan tender, na kojem je za izvođača radova izabrano preduzeće Perošević ispostavilo se da je potrebno uplatiti avans od 20 odsto. Ukupni radovi koštali su 350.000 eura. Kako je izvođač insistirao na avansu, a Opština nije imala novca, plaćeno je iz kase FK i ugovorom precizirano da im to bude vraćeno iz opštinske kase.

Planirano je bilo da se uradi sjeverna tribina, zatim južna sa poslovnim prostorom, svlačionica, službene prostorije i stambeni prostor za ekonoma. Do 2012. godine, kako tvrde u tom klubu, izvođač radova je samo izlio temelje i pripremio armaturu za sjevernu tribinu. Iz Gorštaka su više puta optuživali firmu Perošević da je i srušila ogradu, čime su klubu „nanijeli dodatnu štetu”. Zbog svega toga, prije četiri godine FK je tužio Opštinu i dobili su natrag novac uložen za avans. Lokalna uprava isti taj iznos sada pred sudom pokušava da dobije od omiljenog graditelja bivše kolašinske vlasti.

A saradnja Oštine i Nenada Peroševića, u periodu prije smjene dugogodišnje koalicije, koji su činili Demokratska partija socijalista (DPS) i Grupa birača (GB), puna je problematičnih i najasnih detlja. Nema sumnje da su projekti, na kojima je bio angažovan Perošević, građane koštali nekoliko miliona. Sumnji u kvalitet radova ima mnogo i sa više adresa. Iz zvaničnih izjava predstavnika lokalne uprave i tog preduzeća, teško je bilo zaključiti ko kome i koliko duguje. Te nejasnoće, navodno, riješene su krajem januara 2013. Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, ne štedeći riječi hvale na račun Bjelopoljca, obavijestio je novinare, kako je preduzeće Perošević „oprostilo sve dugove lokalnoj upravi”.

„Mogu samo da kažem da nemamo više ni eura obaveza prema DOO Perošević, a ni ono prema nama. Ne mogu sada da kažem koliki su bili naši dugovi precizno”, rekao je tada Brajušković.

A kakve su do tada bile međusobne obaveze između Peroševića i lokalne uprave niko nije precizno utvrdio. Poznato je da je, nakon što je izveo radove, za koje je tvrdio da mu nijesu plaćeni, Perošević s Brajuškovićevim predhodnikom Miletom Bulatovićem napravio prilično čudan ugovor o kompenzaciji jednog dijela duga. Tako je 2009. godine Opština dala garanciju na Peroševićev kredit od 200.000 eura. Banka je kasnije aktivirala garanciju i s opštinskog računa skinula 88.000 eura. Tada je račun i blokiran.

Ni poslije potpisivanja protokola, Perošević nije mogao da kaže koliko smatra da mu Opština duguje. Zbog prijateljstva i dobre saradnje, kao i dugog angažovanja na prostoru Kolašina, kazao je, riješio je da ne tjera mak na konac.

„Ja sam to potpisao i nijesmo utvrđivali da li je riječ o pet, 50 ili 50.000 eura duga. Napravili smo protokol na obostrano zadovoljstvo, Opština će vratiti banci kredit za koji je dala jemstvo. Nijesmo gledali u računovodstvu koliko mi se, pored toga, duguje. Moje mišljenje je, s obzirom da je vrlo teška situacija i u kolašinskoj opštini, a mnogo sam u Kolašinu radio, da je to pravi potez. Nijesam htio dalje da ulazim u priču, da tužim ili nešto slično. Već dosta sam neprijatnosti pretrpio zbog priče o, navodno, nekvalitetno urađenim radovima na rekonstrukciju gradskog centra”, kazao je on nakon potpisivanja protokola.

Najvažniji i najskuplji radovi, koje je Bjalopoljac izvodio u Kolašinu su, upravo rekonstrukcija, gradskog jezgra. Taj, kao i još neki opštinski poslovi u ljeto 2011. godine bili su predmet interesovanja inspektora i vještaka, tokom istrage u kolašinskoj lokalnoj upravi, u pretkrivičnom postupku, po nalogu državnog tužioca. Istraga je pokrenuta na osnovu tužbe OO SDP protiv Bulatovića i predsjednika SO Mila Šukovića.

Za uređenje centralne gradske zone od 2006. do 2011. godine, kako su saopštavali predstavnici bivše vlasti, bjelopoljskom i ostalim preduzećima, plaćeno je više od 1,5 miliona eura. Zvanično, dugovi prema Peroševićevom preduzeću, kako je jednom odgovarajući na odborničko pitanje, kazao tadašnji sekretar za finansije Luka Medenica, prije potpisivanja protokla, bili su 101.169 eura.

Glavni izvođač radova je više puta ponovio kako su novinari i opozicija jedini koji nijesu zadovoljni kvalitetom onog što je po Kolašinu gradio.

„Kolašinci nijesu znali da cijene što su im gradski trgovi i ulice oko njih urađene po uzoru na bečke ili ruske. U mojoj saradnji sa kolašinskom lokalnom upravom nije bilo ni mita ni korupcije niti ličnih interesa. Sve je urađeno ljudski, po zakonu i na obostrano zadovoljstvo”, govorio je on.

Perošević je izvodio radove i na rezervoaru u Dulovinama. Za taj projekat Direkcija za javne radove (DJR) 2008. godine izdvojila je pola milona eura. Prema ocjenama nadležnih, taj objekat je završen na vrijeme i kvalitetno. Kasnije, tadašnja opozicija je u više navrata tvrdila da objekat nije tehnički ispravan, pa je potrajalo dok je profunkcionisao.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZGRADNJA GARAŽE U CENTRU ŽABLJAKA: Parking na jedinoj zelenoj površini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi

 

 

Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i  škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.

Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.

Navodno,  izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.

„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.

Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.

„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.

Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.

Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.

Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.

Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.

Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.

Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ROŽAJE,  NAKON HAPŠENJA BIVŠEG OPERATIVCA ANB: Decenije opasnih svjedočenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je uhapšeni Rožajac Mujo Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji

 

 

Nekoliko akcija koje su  izvedene u Rožajama od strane Specijalnih policijskih jedinica, okončane su hapšenjem nekadašnjeg operativca Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Muja Mujevića 10. aprila ove godine

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova  tvrdi da je Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji. On je ocijenio da je to vrh piramide,  a da je preostalo da se sada “hapse šverceri za policijskim značkama“.

„Kao bivši službenik ANB Mujević je praktično rukovodio bezbjednosim sektorom u Rožajama. On je bio taj koji je mijenjao i postavljao komandire Odjeljenja bezbjednosti u tom gradu“, kaže on za Monitor.

Rožaje je dugo bilo u centru dešavanja kada se radi o švercu cigareta, narkotika i svih mogućih akciznih roba.

Policajci iz ovog grada su nakon svjedočenja o švercu cigareta preko planine  Hajle do Kosova, ostali bez posla. Oni su još prije petnaest godina svjedočili da je taj šverc bio državni projekat. Kada su prijetnje njima i njihovim porodicama postale previše opasne – otišli su u inostranstvo. Vratili su se svi, osim Envera Dacića, koji je ostao u Luksemburgu ne povjerovavši u priče da se nešto promijenilo u Rožajama i Crnoj Gori.

O švercu cigareta u Rožajama svjedočio je i Muharem Fejzić . Specijalno tužilaštvo do danas nije identifikovalo lica sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je Fejzić dostavio .Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.

On je javno saopštio imena tadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta, među njima i Muja Mujevića.

Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine kaznio je Fejzića sa 14 hiljada eura jer je, navodno, saopštio imena bez dokaza, odnosno “oklevetao nedužne ugledne  ljude”. I ovaj Rožajac, poslije torture kroz koju je prošao, otmice i mučenja, našao je utočište  u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa.

Nakon hapšenja Mujevića, Fejzić se ponudio preko društvenih mreža da se vrati i bude zaštićeni svjedok, i ubrzo potom saopštio kako je zbog toga dobio prijetnje. Rekao je da je uprkos tome  spreman na poziv policije da dođe u Crnu Goru. Nije otkrio odakle.

Vlasti su ranije sve učinile da prikažu kako je Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.

Ovaj slučaj samo je potvrdio ono što je pisano mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio da državni šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestajao. Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima, kojih samo prema Kosovu ima desetak, a nekima od njih granični prelaz Kula mogu zaobići i šleperi.

Više se gotovo niko ne sjeća takozvane afere “nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su utvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte neki službenici napunili džepove sa čak dva miliona eura.

Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.

Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument Vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske “šeike” ali i njihovu logistiku.

Jednostavnim matematičkim operacijama bilo je lako utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za oko dvadeset miliona eura.

Fiktivni izvoz nafte smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gdje je, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina bila je u vlasništvu jednog poznatog bezbjednosno interesantnog lica iz Rožaja.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im, osim ovog lica, bili i drugi ljudi sumnjivih biografija, bliski tadašnjem režimu.

Kada su novinari u Beranama nekom prilikom “pritegli” Filipa Vujanovića sa pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Godinama su se u ovom sjevernom gradu ukrštali putevi heroina koji je dolazio sa dalekog istoka, i kokaina koji je u Evropu stizao iz Južne Amerike. Kraljevi heriona i kokaina bili su iz Rožaja i Pljevalja. Sklopili su i kumstva. Nije zaboravljen snimak svadbe Safeta Kalića na kojoj se vidi i tadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.

Dok se prao nelegalno stečeni novac, u Rožajama je  niklo mnogo velelepnih građevina.

Jedna od takvih,  fabrika i čitav uslužni kompleks na ulazu u grad, je u vlasništvu je nedavno uhapšenog bišeg operativca ANB Muja Mujevića.

Mujević je prema nekim procjenama “težak” oko dvadeset miliona eura. Farma sa sedamdeset krava i mljekara učinili su ga uglednim biznismenom koji je često istican kao primjer dobrog investitora. Niko nije pitao odakle operativcu ANB sa skromnim prihodima takva imperija.

                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI CETINJANA: Odgovori i odgovornost i dalje izostaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinjani  ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti  vapaj za pravdom i odgovornošću

 

 

Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i  poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“,  „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva  stradala su  i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.

Protestanti ukazuju da  institucije i dalje ćute i pozivaju  na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.

„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To  vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.

Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da  Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.

„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.

Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.

„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“,  poručili su.

Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.

„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.

On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.

„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“,  kazao je Đurašković.

Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog.  Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.

– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.

Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.

Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju  i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.

Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.

Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.

Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja  kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo