Mediji u Crnoj Gori bili su početkom godine preplavljeni pričama o buprenorfinu. Riječ je o supstanci koja se koristi tokom liječenja bolesti zavisnosti. Roditelji su se žalili kako je buprenorfin suviše lako dobiti na recept pa su njihova djeca suočena sa iskušenjem da najprije počnu da ga prodaju, a zatim i koriste. No, dizala se buka oko toga što buprenorfina nema dovoljno. Korisnici psihoaktivnih supstanci prijetili su da će kamenovati apoteke. Montefarm je bio prinuđen da angažuje obezbjeđenje. Utišalo se kad su nadležni riješili da se buprenorfin može dobiti samo u domovima zdravlja. Time je pokriven vrh ledenog brijega.
Više Monitorovih izvora smatra da je primjena buprenorfina veoma problematična. ,,Polazna stavka glasi: to nije lijek, to je substitut, zamjena za drogu, sintetska droga”, objašnjava za Monitor doktorka neuropsihijatrije. Ona upozorava da buprenorfin izaziva jaku zavisnost: ,,Mi zavisnike kontrolišemo drogama”.
Naša sagovornica tvrdi da se veliki broj stručnjaka u Crnoj Gori nije slagao sa uvođenjem buprenorfina u liječenje bolesti zavisnosti. Smatra da objašnjenje – kako je došlo do toga – treba tražiti u Ministarstvu zdravlja, odnosno kod osoba koje su zadužene za tu oblast. Neki izvori tvrde da je, umjesto po zakonu o drogama buprenorfin u upotrebu plasiran po zakonu o ljekovima.
,,Njegova štetna dejstva se tek opserviraju u naučnim krugovima.
Sigurno je – može se koristiti isključivo u strogo kontrolisanim uslovima. Da bi dobio zamjenu za narkotik, koja je uglavnom doživotna, zavisnik treba da prođe sve tretmane liječenja bolesti zavisnosti. Tek ako sve to nije dalo rezultate, može se govoriti o primjeni supstituta”, kaže naša sagovornica.
Među neuropsihijatrima u Podgorici je, kažu, poznat slučaj mladića koji je, tokom jednog mjeseca, na recept uzeo 28 kutija buprenorfina. Imao je odgovarajući izvještaj specijaliste i kod više izabranih ljekara, po ko zna kakvim izgovorima i pomoću kojeg pritiska, dobijao je recepte. Tih 28 kutija sadržalo je blizu dvesta tableta – ko zna koliko ih je djece dobilo kao nešto što ,,obavezno treba da probaju”.
Sa nekadašnjih 60, cijena jedne tablete buprenorfina na ulici je pala na pet eura, kažu naši sagovornici koji su u svakodnevnom kontaktu sa zavisnicima.
Ispod glasa, kod upućenih se može čuti da je tužilaštvo pokrenulo krivični postupak u kojem ispituje kako je došlo do masovne zloupotrebe buprenorfina.
Pozivajući se na nezvanične izvore, Pobjeda je objavila da je tokom prva četiri mjeseca ove godine izdato čak 14.000 kutija buprenorfina. Za isti period 2016. apoteke su izdale 3.500 kutija. Naši sagovornici upućeni u ovu problematiku kažu da je do ograničavanja prepisivanja buprenorfina došlo kad su ministarstvu ispostavljeni računi koje treba da plati, a ne kad su shvatili da ,,proizvode” nove zavisnike.
,,Ljekari nijesu ti koji zloupotrebljavaju metadonski i buprenorfinski program, već pojedini zavisnici koji nijesu motivisani za liječenje”, kazao je Pobjedi narkolog dr Ljubinko Kaluđerović. Braneći se, doktor je pomenuo pravi problem, ali, reklo bi se pretanko i sa pogrešne strane.
,,Koja je indikacija za uvođenje supstitucije kod zavisnika, a da prethodno nijesu prošli liječenje bolesti zavisnosti koje podrazumijeva izolaciju, bolničko liječenje, liječenje u specijalizovanim ustanovama i tako dalje”, kaže neuropsihijatrica sa kojom smo razgovarali.
Ona smatra da u Domu zdravlja na Koniku, gdje zavisnici od maja mogu dobiti buprenorfin, nema ozbiljnog praćenja pacijenata i ozbiljnog rada sa njima. ,,Jednom nedjeljno, ako stigne, narkolog kontroliše da li uzimaju neke druge supstance”, kaže naša sagovornica i primjećuje da se o pacijentima često ne znaju ni osnovni podaci. Na primjer , da li imaju samo bolest zavisnosti ili i neki drugi psihijatrijski problem.
Dug je spisak onoga što nemamo kada je riječ o liječenju bolesti zavisnosti: nema registara zavisnika, nema jasnih podataka o njima, ne zna se koliko njih je infektološki obrađeno, to jest koliko ih ima hepatitis B ili C ili HIV.
Nevolje sa upotrebom buprenorfina i laici mogu lako razumjeti ako na zvaničnom uputstvu za upotrebu pročitaju terapijske indikacije. Piše: ,,Terapija zamjene kod zavisnosti opioidima, u sklopu medicinskog, socijalnog i psihološkog tretmana”. Srž problema je to što kod nas ,,u sklopu” od tri fale dvije stavke – socijalni i psihološki tretman.
Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod iz Nikšića, koji se godinama bavi podrškom u liječenju bolesti zavisnosti, pita se u izjavi za Monitor postoji li podatak o tome koliko ljudi je ,,dobro” poslije primjene samo zamjenske terapije. ,,Ja mislim da je taj broj zanemarljiv”, ocjenjuje.
,,Mislim da je odnos države i državnih politika prema vrstama i dometima različitih pristupa tretiranju bolesti zavisnosti vrlo problematičan. Primarno se pažnja posvećuje i najviše se novca ulaže u primjenu zamjenske terapije na uštrb programa kojima je domet potpuni oporavak. Programi smanjenja štete imaju za cilj da saniraju socijalne devijacije i neke zdravstvene, ali ne i zavisnost samu po sebi”, kaže Bulajić.
Još jedna u nizu nelogičnosti na koju ukazuje naš sagovornik je da su različita viđenja ljekara o dužini primjene zamjenske terapije: ,,To zbunuje ljude. Kad daš zavisniku supstancu sa efektima vrlo sličnim heroinu, na liječenje zavisnosti to ne može imati nikakav efekat”.
Bulajiću nije jasno koji je motiv jednog ljekara da čovjeku da nešto od čega će ostati u zavisnosti. ,,Usljed neadekvatne primjene ili zloupotrebe buprenorfina u Crnoj Gori imamo generaciju zavisnika od zamjenske terapije. Ne od ilegalnih droga, već od legalne. Kako se onda to tretira? Ima ljudi koji nikada nijesu probali heroin, prva supstanca koju su zloupotrijebili i od koje su postali zavisni bio je buprenorfin ili metadon”, kaže Bulajić. I pita se kako onda to tretirati – terapijom protiv zamjenske terapije?
Upućeni objašnjavaju da zavisnici od buprenorfina imaju mnogo intenzivnije apsinencijalne krize od onih koji su koristili heroin. ,,Kad ljudi pričaju o iskustvima sa skidanja sa buprenorfina kažu da je skidanje sa heroina – mala beba”, priča jedan od naših sagovornika.
Ukazivati na loš način primjene zamjenske terapije ne znači biti protiv nje. Ukoliko bi se primjenjivala sa neophodnim pratećim programima podrške zavisnicima, njeni bi pozitivni efekti bili veći, kaže Jovan Bulajić. „Kad kažem podrške, mislim na motivaciju zavisnika, na psiho-socijalni tretman, program za pripreme za rehabilitaciju i naravno razvijene programe resocijalizacije i prihvata. Bez svega toga dometi supstitucione terapije su, kao sad kod nas, vrlo upitni”.
Država je otvorila javnu ustanovu za liječenje korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj Gori kojoj je cilj potpuni oporavak zavisnika ali, prema informacijama iz više Monitorovih izvora, tamo je sve manje zavisnika zato što im je jednostavnije da koriste supstitucionu terapiju.
Primjenom supstituta država, smatraju upućeni, abolira svoje neuspijehe. Zavisnici ostaju zavisnici, ali se smanjuje kriminalitet u vezi sa nabavkom droge i opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivim bolestima.
,,Trenutno je sve dovedeno u zdravije tokove, ne možeš, kao prije nekog vremena, da pošalješ tri druga da kažu da su zavisnici i uzmeš buprenorfin, ali i dalje te supstance ima na crnom tržištu”, objašnjava Bulajić i primjećuje da se ne zna kad će i ko će početi da snosi i koju vrstu odgovornosti za dozvoljavanje pogrešne primjene lijeka.
Bivši dugogodišnji heroinski zavisnik za Monitor objašnjava kako nikad ne bi krenuo da se liječi da je prije tri godine kada je ,,dotakao dno” buprenorfin bio dostupan kao sada. On je godinama pokušavao da se ,,skine” sa heroina, tokom liječenja koristio je i buprenorfin. ,,Osjećaj je skoro isti kao kad uzmeš heroin”, objašnjava. U međuvremenu, nakon boravka u jednoj od komuna već izvjesno vrijeme je ,,čist”.
Kao osnova u borbi protiv bolesti zavisnosti trebala mu je volja. Ne bi se reklo da je država, na istom poslu, zaista ima.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
FOKUS3 sedmice