Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP DAVID, KNJIŽEVNIK I DRAMATURG IZ BEOGRADA: Srbija evropsku kuću gradi na lažima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste skicirali profil današnje Srbije?
DAVID: Srbija se vratila u početke devedesetih. Prosto da čovek ne poveruje, posle svega što nam se dogodilo. Na vlasti i u njenoj blizini su neki od poznatih, istaknutih govornika mržnje, propagandisti etničkih sukoba, zagriženi miloševićevci. Ratni zločinci posle odležane kazne postaju predavači na Vojnoj akademiji i vraćaju se u politiku. Srpski zvaničnici ne vide u tome ništa neobično, naprotiv, odaju priznanje njihovoj navodnoj hrabrosti i stručnosti. Istovremeno, srpski patrijarh izjavljuje da je Srbija svuda tamo gde žive Srbi. Priprema se nova Deklaracija o opstanku Srba i očuvanju srpskog identiteta što sve zajedno neodoljivo podseća na poznati Memorandum SANU, koji je bio u osnovi poražene srpske politike devedesetih.

Umesto da po Zakonu o lustraciji, koji je donet a nikada primenjen, budu kažnjeni za svoje nečasno i neprofesionalno delovanje, poznati likovi iz devedesetih opet su u vrhu javnog, političkog i kulturnog života Srbije! Iz Kancelarije visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbednost Federike Mogerini, poručuju da Srbija kao zemlja kandidat za članstvo u EU narušava evropske principe imenovanjem osuđenoga za ratne zločine za predavača u Vojnoj akademiji i da je to protivno evropskim standardima. Vidimo kako se provela nobelovka Herta Miler kada je na Sajmu knjiga u Beogradu otvoreno i hrabro, bez uvijanja, govorila o nedavnoj prošlosti i neophodnosti suočavanja sa počinjnim zločinima. Doživela je pravi javni linč i od strane režima i njemu bliskih satelita proglašena je monstrumom!

MONITOR: A profil predsjednika Aleksandra Vučića?
DAVID: Sve te „heroje” devedesetih okupio je i vratio u politički život sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar informisanja u Miloševićevo vreme. Predsednik je u nekoliko izjava spomenuo svoje nekadašnje zablude, ali je morao mnogo jasnije, direktnije i iskrenije da se izvini za sve ono što je svojevremeno činio i predstavljao kao visoki funkcioner Radikalne stranke i blizak Miloševićev saradnik, tim pre što i neki njegovi sadašnji potezi u biranju neposrednih saradnika, pisanje njegovih tabloida kao i povremene konfuzne i protivurečne izjave dovode u sumnju iskrenost njegovih dosta neubedljivih izvinjenja i zvaničnu politiku države.

MONITOR: Vučić, kako kaže, razmišlja o vanrednim parlamentarnim izborima. Ukoliko ih bude kakve su šanse da njegov režim bude smijenjen?
DAVID: Nikakve. Opozicija nikada nije bila slabija i razjedinjenija, bez pravog političkog programa koji bi ugrozio vladajuću koaliciju.

MONITOR: Beograd je upozorio američki zvaničnik Brajan Hojt Ji da ne može istovremeno sjedjeti na dvije stolice – da balansira između Zapada i Rusije, nego da se jasno opredijeli. Šta će Vučić izabrati?
DAVID: Zalud se srpske vlasti zaklinju u evropsku budućnost Srbije ako svoju evropsku kuću grade na poluistinama i lažima o onome što se događalo u bliskoj prošlosti. Hana Arent je svojevremeno u eseju „Istina i politika” pisala o laži koja uništava samu strukturu društva, stvarajući „mrežu obmana”. Lažovi, kakvi su ove samozvane i opasne „patriote”, postaju, kako piše Hana Arent, „žrtve sopstvenih izmišljotina”. Sve se pretvara u jedno golemo samoobmanjivanje da bi se po svaku cenu stvorio privid istine i legalizovala laž. A u tom svetu lažnog prikazivanja prošlosti i sadašnjost postaje golema laž, „nepekidno i besomučno izvrtanje činjenica”. Društvo zasnovano na laži je društvo bez dostojanstva i morala, bez istinske nade. Osnovni problem sadašnje srpske politike je neikrenost, odsustvo moralnih načela, nepoštovanje sopstvenih institucija i to „neprekidno i besomučno izvrtanje činjenica”.

MONITOR: Prije nekoliko dana objavljeno je da su Amerikanci donirali Srbiji od petooktobarskih promjena više od četiri milijarde dolara, a Rusi ni dolar. Zašto to onda građani Srbije više vole Rusiju od Amerike?
DAVID: Ruska medijska propaganda sve je prisutnija u Srbiji. Bivši srpski predsednik Tomislav Nikolić, kao i njegov nekadašnji šef Vojislav Šešelj tražili su da Srbija postane jedna od ruskih gubernija. Činjenica je, međutim, da mladi koji napuštaju Srbiju u potrazi za poslom, ne odlaze u Rusiju nego na Zapad. Rusko-srpska ljubav i bratstvo očevidno su jedan od mitova koji nema snažno uporište u stvarnosti, ni u prošlosti ni u sadašnjosti.

MONITOR: Pisali ste da se povratak Kosova u okvire Srbije ne može ostvariti bez novog velikog sukoba i da bi razumna vlast priznala nezavisnost Kosova uz precizan dogovor o uspostavljanju međusobnih dobrosusjedskih odnosa, čuvanje srpske kulturne baštine na Kosovu, povratak izbjeglih, rješavanje imovinskih i drugih prava… No, vlast i većina opozcije i dalje tvrde da Srbija ne može bez Kosova?
DAVID: Sve to mogu samo da ponovim. Ovih dana na inicijativu Aleksandra Vučića pokrenut je „unutrašnji dijalog o Kosovu”. Niko ne zna šta je cilj toga „dijaloga”. Da li se pod pritiskom Evrope i SAD priprema priznanje nezavisnog Kosova, ili naprotiv, zbog unutrašnjih potreba, homogenizovanje nacije u nepriznavanju onoga što je nepobitna činjenica. Sva je prilika da će se taj najavljeni dijalog pretvoriti u monolog vlasti i istomišljenika u zauzimaju još rigidnijeg stava kada je u pitanju Kosovo. Srednjeg rešenja nema. Ili priznavanje nezavisnosti, ili odustajanje od evropskog puta i zamrzavanje konflikta do nekog budućeg krvavog rata. Pametnom dosta.

MONITOR: S obzirom na to što se dešava u Srbiji, ima li „materijala” da dopunite svoju knjigu eseja „Fragmenti iz mračnih vremena”?
DAVID: Samo saznanje da se ne razvijamo kao društvo, da ne idemo napred, nego se vraćamo nazad, deluje porazno. Porazno je to da vladaju primitivizam i prostakluk, demagogija i licemerje. U televizijskim programima sa nacionalnom frekvencijom besomučno, po čitav dan, emituju se takozvani rijaliti programi pornografskog sadržaja, začinjeni povremenim gostovanjima ponekog poznatog političara. Korupcija i lopovluk najgore vrste javno su prihvaćeni kao normalno ponašanje. Premijerka otvoreno izjavljuje da je njoj „svejedno” da li je ministar u njenoj vladi lopov ili nije. Tabloidna štampa i tabloidni elektronski mediji pod kontrolom vlasti raspiruju niske strasti, razvili su do apsurda psovačko „novinarstvo”. Štošta bi se mglo napisati o sudovima i tužilaštvu koji sude po nekim partijskim a ne važečim zakonima. Posle toliko godina još se razvlače i ostaju nerešeni slučajevi ubistva braće Bitići, paljenje stranih ambasada, otmice u Štrpcima, učestvovanje u zločinima masovnih ubistava u Ovčarama. A i neki novi slučajevi kao onaj bespravno rušenje u Hercegovačkoj ulici razvlače se do besvesti, mada je svakome jasno ko su krivci. Sve to, velika je sramota našeg pravosuđa i naše vlasti, beskrupulozno izigravanje pravde. Licemerje? Ima ga svuda. Zvanična državna politika je ulazak u Evropsku uniju, a svi vladini mediji su izrazito proruski i protiv Evropske unije. Ulicama i trgovima u Beogradu oduzeta su imena antifašista, partizanskih boraca, rehabilituju se zločinci iz Drugog svetskog rata, a sada se naprasno zbog približavanja Rusima 20. oktobar počeo obeležavati kao Dan oslobođenja Beograda što u datim okolnostima deluje veoma neiskreno Sve donedavno moglo se čuti u duhu revizije istorije kako taj datum nije bio oslobođenje nego nova okupacija.

MONITOR: Vi bez ustručavanja argumentovano kritikujete vlast u Srbiji, ali nema baš previše onih koji se usuđuju da vas javno slijede. Mnogi joj se čak i udvaraju. Zašto je to tako?
DAVID: Očevidna je istina ono što je još davne 1927. godine Francuz Žilijen Benda pisao o savremenim intelektualcima kako ,,izdaja intelektualaca proističe zbog odricanja od nekih univerzalnih vrednosti, a prihvatanja posebnih, nacionalnih, lokalnih zapovesti, koje zadovoljavaju uske, egoistične interese često veoma udaljene od pravde i istine, od stvarne demokratije i slobode. Intelektualci, tobože služeći domovini, služe, u stvari, političkim interesima i strastima, iskazuju lojalnost političkim vođama”. Benda je svoju studiju pisao u vreme nastajanja italijanskog fašizma, imajući dobar uvid u delovanje nacionalistički orijentisanih francuskih, nemačkih i italijanskih intelektualaca. I na ovim našim prostorima intelektualne elite su u velikoj meri učestvovale u stvaranju i divljanju nacionalističkih strasti, ,,nacionalizma kao ideologije kiča i banalnosti, totalitarne ideologije”, navodim reči Danila Kiša, koje u potpunosti odgovaraju opisu situacije. Kadgod sam nastupao i kritikovao to nije bilo sa pozicije ,,intelektualca” jer taj pojam je, kako vidimo, veoma kompromitovan. Nisam delovao u ime bilo koje ideologije ili bilo čijeg interesa nego sa moralnog stanovišta, kao slobodan građanin i u najboljem interesu zemlje u kojoj živim. Pravi patriotizam, pravo rodoljublje, po mome dubokom uverenju, jeste ukazivati na sve ono što je loše, što ne valja i što nas udaljuje od normalnog, civilizovanog sveta. A toga je mnogo, previše, za jednu državu koja već dugo nije u stanju da se razračuna sa svojim demonima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo