MONITOR: Nedavno ste rekli da živite u državi u kojoj ne postoji ustavni patriotizam, gdje se ne poštuju odluke Ustavnog suda, zakoni BiH i onda se možete ponašati kao što se ponaša 90 posto političara u ovoj državi?
ŠEHIĆ: Svaki građanin želi da živi u uređenoj pravnoj državi u kojoj će biti zagarantovana vladavina prava, a što podrazumijeva poštivanje Ustava i zakona države, jednakopravnost, pravnu sigurnost kao i jednake šanse za sve. Nažalost, Bosna i Hercegovina nije danas takva država. Razloga je više. Između ostalog i Ustav BiH, koji bi trebalo da garantuje jednakopravnost svih građana bez obzira na njihove višestruke identitete, svojim diskriminitatorskim odredbama dovodi u neravnopravnost i tri konstitutivna naroda koji ovisno o svojoj etničkoj pripadnosti i teritoriji na kojoj žive ne mogu ostvarivati neka od temeljnih prava, kao što je aktivno i pasivno biračko pravo, pravo na jezik i pismo. Evropski sud za ljudska prava naložio je BiH da ukine diskriminitatorske odredbe u Ustavu i da obezbijedi istinsku ravnopravost sva tri naroda na čitavoj teritoriji. Ovome treba dodati i činjenicu da se sadašnjim ustavnim rješenjima garantuju kolektivna ljudska prava a ne i individualna gdje se građanin kao pojedinac lišava prava da bude nosilac suvereniteta.

Zbog političke neodgovornosti onih koji vladaju ovom državom ne poštuju se ni odluke Evropskog suda za ljudska prava, što je jasan pokazatelj da trenutno stanje u BiH odgovara trenutnim vlastima jer im omogućava da manipulišu tzv. vitalnim nacionalnim interesima gdje čovjek pojedinac postaje broj i procenat, a ne individua kao nosilac suvereniteta.

To su i razlozi zašto BiH nije demokratska država u kojoj će se poštivati sva individualna i kolektivna ljudska i građanska prava. A ako se tome doda i nedostatak ustavnog patriotizma, mi imamo moć koncentrisanu u užem krugu tri etničke stranke koje isključivo vode računa o svojim ličnim, a ne o opštim interesima građana.

MONITOR: Koliko su danas ravnopravna sva tri naroda u Bosni i Hercegovini?
ŠEHIĆ: Iako postoji odluka Ustavnog suda BiH iz 2001. godine koja garantuje ravnopravnost sva tri naroda na čitavoj teritoriji BiH ona još nije u cjelosti implementirana zbog nepostojanja odgovornosti za poštivanje odluka suda, u čemu BiH prednjači u regionu. Ovome treba dodati da Ustavni sud nema instrumente da provede svoje odluke te se ostavlja na volju političarima da li će ih provesti ili ne. Upravo je ovo jedan od razloga zašto se u diskriminatorskom položaju drže građani BiH, zašto je ona država u kojoj se masovno krše ljudska i građanska prava. Trenutne političke garniture svoju filozofiju vladanja baziraju na političkoj filozofiji 19. vijeka što udaljava BiH od zapadnoevropskih vrijednosti. Kada gradite tri ksenofobične etničke zajednice onda se ne može govoriti o demokratskom i otvorenom društvu za koje se deklarativno zalažu, ali u praksi čine apsolutno sve suprotno.

MONITOR: Koliko su jake retrogradne političke snage u BiH koje žele da je podijele na tri etničke teritorije?
ŠEHIĆ: Jedna od najvećih grešaka država koje su garanti Dejtonskog sporazuma je to što su gradnju mira dali u ruke onih koji snose, svaki u svom obimu, odgovornost za rat u BiH, što kao posljedicu imamo i činjenicu da i danas na sve tri strane postoje snage koje bi je podijelile na tri etničke teritorije i time uništile ono što je bila specifična filozofija života u BiH, a to je vrijednost komšiluka koji je bio prepoznatljiv po svojoj solidarnosti, želji za zajedničkim životom, uzajamnom poštivanju itd. Zato se trenutne politike i boje upravo tih vrijednosti i čine sve da svojim političkim angažmanom budućnost ove države grade na stereotipima i predrasudama jednih prema drugim, ali na sreću u tome nisu uspjeli.

MONITOR: Ko najviše utiče na to da BiH ne postane stabilna država?
ŠEHIĆ: Možda najveća tragedija BiH kao države i njenih građana jeste da ona daleko više prijatelja ima van svojih granica, koji pokušavaju da BiH postane ne samo demokratska država nego i funkcionalna u kojoj će se poštivati sva prava koja svaki građanin u normalnim državama ima. Zato je uloga i SAD, država Evropske unije, a posebno Njemačke, vrlo značajna, ali nažalost oni u BiH nemaju iskrenog, odgovornog i vjerodostojnog partnera koji bi od BiH napravili ne samo stabilnu nego i prosperitetnu državu.

MONITOR: Kakve su šanse da BiH postane građanska država?
ŠEHIĆ: Njedna država ne može biti demokratski uređena na principima parlamentarne demokratije u kojoj će se poštivati ljudska i građanska prava, koja će afirmisati otvoreno društvo, bez ustavnog obezbjeđenja suverenosti građanina kao pojedinca. Vlasti u BiH to ne žele, jer pri spominjanju građanskog društva odmah reaguju da će to ugroziti kolektivna – etnička prava, što apsolutno nije istina. Jer individualna ljudska i građanska prava moraju biti garantovana ustavom države svakom građaninu i da mu omoguće da afirmiše i živi višestruke identitete, a time i etničke i religijske. BiH je primjer koliko zloupotreba kolektivnih prava onemogućava individualna prava. Sa sadašnjim etničkim politikama teško je govoriti o afirmaciji građanskog društva, a time i građanske države zato što su svjesni da ih tada ne bi bilo na političkoj sceni. Rezultat toga je stagnacija BiH, gubljenje nade i perspektive u bolje sutra, te masovni odlazak građana u druge države gdje žele da grade svoju budućnost.

MONITOR: Desnica ubrzano jača na prostorima bivše Jugoslavije. Rehabilituju se četnici i ustaše… Da li se iz toga može izroditi novi ratni sukob?
ŠEHIĆ: Politička desnica jača na ovim prostorima. Na djelu je revizija prošlosti, u prvom redu mislim na II svjetski rat, rehabilitiraju se ličnosti koje su bile na strani fašizma, koje dobijaju nezasluženo mjesto kao branioci nacionalnih interesa, a što se vidi po nazivima ulica, institucija, spomenika. To je neprihvatljivo iz moralnih, ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, jer je svjetska istorija te snage stavila na stranu fašizma. U BiH smo svjedoci političkog licemjerstva mnogih koji obilježavaju 9. maj kao Dan Evrope, prevashodno kao Dan pobjede nad fašizmom, a njihova idelologija afirmiše suprotno. Zato je jako bitno suprotstaviti se ovakvim tendencijama koje su postale i dobrim dijelom zvanične politike naših država što i civilizacijski i moralno zagađuje naše prostore.

Imamo udruženu nacionalističku politiku, bez obzira na to da li dolazi iz Hrvatske, Srbije ili BiH, koja pokušava degradirati vrijednosti narodnooslobodilačke borbe, Josipa Broza Tita kao državnika i jednog od najvećih antifašista II svjetskog rata. Sve je to rezultat bježanja od katarze i suočavanja sa prošlošću i zato smatram da je uloga Njemačke, najsnažnije države Evrope, jako važna jer je uspjela proći kroz kolektivnu katarzu i denacifikaciju i iskreno osuditi sve ono što je u ime njemačke nacije učinio Hitlerov nacistički režim.

Kako na ovim prostorima više nema političara koji bi smatrao da toliko moćan i da može sve, ne može biti rata na ovim prostorima. Iako sam i sam pacifista, ovdje se nalaze NATO snage koje su po mom mišljenju garanti sigurnosti u regionu. To se posebno odnosi na očuvanje sigurnosti i stabilnosti u BiH, jer, nemam povjerenja u Oružane snage BiH koje se sastoje od tri komponente, a koje baštine datume tri vojske (Armije BiH, HVO, Vojska Republike Srpske) koje su međusobno ratovale. Iz tih razloga postavlja se hipotetičko pitanje ko bi to sutra branio teritorijalni integritet i suverenitet BiH.

Država sa tri poluistine

MONITOR: Kako komentarišete to da je Naser Orić, bivši komandant teritorijalne odbrane Armije BIH u Srebrenici, oslobođen optužbi za zločin na području Srebrenice i Bratunca 1992. godine?
ŠEHIĆ: Kada živite u državi u kojoj postoje tri poluistine a ne tri istine kao što ističu današnji političari, imat ćete situaciju u kojoj zbog nedostatka istinske želje za suočavanjem sa činjenicama iz naše ratne prošlosti svaka odluka suda, da li ona bila osuđujuća ili oslobađajuća, na određenim teritorijama BiH izazvaće revolt kod građana, a i političara. Teško je komentarisati u ovom momentu oslobađajuću odluku Suda BiH u slučaju Nasera Orića, jer ona nije pravosnažna i treba sačekati pravosnažnost te odluke i onda o njoj raspravljati. Bilo kakav komentar, da li on bio negativan ili pozitivan, može se smatrati uticajem na sud. Ono što zabrinjava jeste da mi još nismo izgradili empatiju prema žrtvama koje vrlo često zaboravljamo, a što je najgore one su u BiH dijele po etničkom osnovu. Vrlo često ističem da u BiH nema nevinih, ali isto tako da odgovornost nije ista i da bi tako trebalo gledati na taj dio naše prošlosti. Neprihvatljivo je, a što se često ističe, da u odbrambenom ratu ne može biti ratnih zločina što seže još od početka rata u Hrvatskoj, a izgovorio je to predsjednik Vrhovnog suda te države. To kao rezultat ima amnestiranje ratnih zločinaca što je s pozicije pravde apsolutno neprihvatljivo.

Nemamo iskrenih sagovornika

MONITOR: Kakve su šanse Igmanske inicijative da doprinese konsolidovanju dobrih odnosa, mira i tolerancije između bivših republika Jugoslavije?
ŠEHIĆ: Da bi se provodile uspješne aktivnosti na uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa mora postojati i politički ambijent u ovim državama i istinska želja da rade na izgradnji mira, međusobnog razumijevanja i povjerenja. Da li danas postoji takav politički ambijent? Postoji samo deklarativno jer politički potezi koji se dešavaju s vremena na vrijeme na ovom području samo još više usložnjavaju situaciju u regionu. Igmanska inicijativa i danas radi na principima radi kojih je i nastala a to je upravo afirmacija gorepomenutih vrijednosti. Mi nemamo iskrene sagovornike u političkom establišmentu zemalja regiona. Veću podršku imamo ponovo van granica regiona jer želimo da afirmišemo modele saradnje koji su se pokazali djelotvornim (Nordijski model). Jako je teško graditi odnose isključivo na interesu. Paralelno s tim treba graditi i emotivni odnos među ljudima koji će kroz razumijevnje jednih spram drugih stvoriti pretpostavke za izgradnju povjerenja bez čega je uzaludno raditi bilo šta. Moram istaći da moja država Bosna i Hercegovina najbolje odnose ima sa Crnom Gorom. Sa njom nema otvorenih pitanja koja bi pogoršala te odnose, što je jako pohvalno, ali mi je stalo da i sa druga dva susjeda, Hrvatskom i Srbijom, imamo takve odnose jer drugih komšija nemamo.

Veseljko KOPRIVICA