Povežite se sa nama

SVIJET

ZVECKANJE NUKLEARNIM GLAVAMA: Koreja je blizu

Objavljeno prije

na

Napetosti izmedu Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država dostigle su novi nivo. Prošle sedmice postavljalo se pitanje: Hoće li SAD spržiti Sjevernu Koreju ili će Kim prvi stisnuti dugme? Razmjena upozorenja izmedu Bijele kuće i Pjongjanga dramatično je pooštrena pošto je Sjeverna Koreja testirala dvije interkontinentalne balističke rakete u julu, čineći dalji korak naprijed u cilju razvoja raketa dugog dometa spremnih da gađaju bilo gdje teritoriju SAD. Dnevnik Vošington post objavio je da je Sjeverna Koreja proizvela minijaturne bojeve glave koje mogu da budu smještene unutar raketa – što je ključni korak u njenim nastojanjima da postane nuklearna sila.

Vošington post takođe je objavio procjenu američkih obavještajnih službi da je Sjeverna Koreja razvila kapacitete za lansiranje nuklearnih bojevih glava, uključujući i interkontinentalne rakete. Procjenjuje se da Sjeverna Koreja raspolaže sa 60 nuklearnih bojevih glava, mada neki stručnjaci smatraju da je taj broj znatno manji. Takva otkrića vjerovatno će povećati zabrinutost zbog sve veće prijetnje Sjeverne Koreje koja znatno brže razvija svoj nuklearni program nego što su mnogi eksperti predvidjeli.

Savjet bezbjednosti UN prošlog je vikenda jednoglasno usvojio nove sankcije Sjevernoj Koreji u cilju pritiska da okonča nuklearni program. Na to je Pjongajng saopštio da se ovim mjerama krši njegov suverenitet, upozorivši da je spreman da Vašingtonu uzvrati ,,žestoku lekciju” sa svojim strateškim nuklearnim snagama kao odgovor na bilo koju americku vojnu akciju.

Tramp je poručio da je američka vojska ,,pripravna i naoružana”, te upozorio Kima da će ,,zažaliti brzo” ako preduzme bilo kakvu akciju prema teritoriji SAD ili njenih saveznika. Sjevernokorejski general je kazao da će udari biti ,,efektivan lijek za zaustavljanje pomahnitalih američkih poteza na sjevernom dijelu Korejskog poluostrva i u susjedstvu”.

Verbalni rat je u punom jeku i velika je opasnost da stanje izmakne kontroli. Svijet je zabrinut novom eskalacijom prijetnji, ali Vašington i dalje tvrdi da Pjongjang nema vojni kapacitet da pogodi Guam i da Amerikanci mogu mirno spavati.

Guam iz sastava Marijanskih ostrva u Zapadnom Pacifiku ima površinu od tek 550 kvadratnih kilometara s oko 160 hiljada stanovnika, kao i veoma zanimljivu istoriju. Guam je imao veliki strateški značaj za ranije gospodare, pa tako i danas za SAD.

Ostrvo koje leži oko 4.000 milja zapadno od Havaja, a oko 2.200 milja južno od Sjeverne Koreje, odnosno Korejskog poluostrva portugalski moreplovac Ferdinand Magelan (1480-1521) je otkrio u 16. vijeku. Tada je Guam već oko 4.000 godina bilo nastanjen domorodačkim stanovništvom iz plemena Čamoro, koje danas čini oko 40 odsto stanovnika, dok je oko 25 odsto njih porijeklom sa Filipina. Amerikanci su osvojili Guam 1898. poslije američko-španskog rata i iako ono nema status države SAD, Gvamljani za sebe imaju moto — ,,gdje Amerika počinje”.

Stanovnici ostrva rođenjem stiču američko državljanstvo, ali nemaju pravo glasa na predsjedničkim izborima. Guam je jedna od 17 zavisnih teritorija ili preostalih kolonija u svijetu, o kojima vode računa Ujedinjene nacije.

Za Guam su Japanci i Amerikanci vodili neke od teških borbi tokom Drugog svjetskog rata. Od 1944. kada su ga definitivno preuzele SAD, na Guamu su izgrađeni aerodromi sa kojih su polijetali strateški bombarderi B-29 u bombardovanje Japana.

Ostrvo je dobilo još veći strateški značaj za SAD tokom Hladnog rata. Američka mornarica i vazduhoplovstvo preko tog ostrva sprječavali su ekspanziju komunizma iz Rusije i Kine na područje Jugoistočne Azije. Između ostalog, u vrijeme Korejskog rata (1950-1953) američki strateški bombarderi B-29 polijetali su s Guama i gađali ciljeve na teritoriji sjevera. Kasnije, tokom rata u Vijetnamu (1955-1975) ostrvo je postalo glavno uporište odakle su bombardovani Sjeverni Vijetnam i naročito Hanoj, kao i države Laos i Kambodža, te delta rijeke Mekong.

Dans je Guam najisturenija tačka moći SAD u Pacifiku. U združenim mornaričkim i vazduhoplovnim vojnim objektima su luka za nuklearne podmornice, kontigent Snaga za specijalne operacije i uzletište za teške strateške bombardere koji lete nad teritorijama Japana i Korejskim poluostrvom. Pored 6.000 do 13.000 vojnika, na ostrvu je raspoređena i baterija protivraketne odbrane (THAAD).

U vazduhoplovnu bazu Andersen slijeću strateški bombarderi B-52, a po potrebi i naročito sada u kontekstu sjevernokrejske krize, avioni B2 i B1. Tu je i pomorska baza gdje se lociraju pomorski desanti, prije svega marinske ekspedicione brigade i odred napadnih nuklearnih podmornica klase Los Anđeles. Na Guamu je 2013. godine stacioniran i element mobilne protivraketne odbrane SAD, sistem THAAD.

U bazi na ovom ostrvu nalazi se oko 6.000, a neki kažu čak i 13.000 američkih vojnika zajedno sa porodicama. Tu je i obilje rezervnog materijala, skladišta, kao i rezervoari za benzin.

Sami Guamljani za sebe kažu — mi smo vrh strijele, ali bismo više voljeli da smo njen zadnji dio. To možda najbolje oslikava značaj ovog ostrva u američkoj vojnoj strategiji na Zapadnom Pacifiku. Eventualni preventivni napad SAD na Sjevernu Koreju u stvari bi potekao s Guama i to objašnjava zašto su se Sjevernokorejci zarekli, bar verbalno, da će sa četiri Hvasong 12 rakete na neki način pokušati da pošalju najjasnije upozorenje Amerikancima.

Pjongjang na Guam gleda kao na najbližu američku tačku koja bi se mogla naći na njihovom udaru i zbog toga što Sjevernokorejci, između ostalog, žele da provjere efikasnost protivraketnog sistema SAD. To, kako kažu, Amerikance dodatno zabrinjava u čitavoj ovoj priči.

SAD i Južna Koreja pripremaju masovne vojne vježbe od 21. avgusta, pošto je Sjeverna Koreja zaprijetila Guamu i predstavnik ministarstva odbrane u Seulu kazao da se ne razmatra smanjivanje obima ovogodišnjih manevara Čuvar Ulći-slobode, najvećeg u svijetu kompjuterizovanog i dejstva kontole, uglavnom usredsređenog na odbranu Južne Koreje od napada sa sjevera. Sjeverna Koreja, pak, smatra takve manevre pripremom za invaziju na tu državu.

Ima, međutim, mišljenja da su međusobne prijetnje Pjongjanga i Vašngtona priprema terena za direktne pregovore, tim prije što je pouzdanost sjevernokorejskih raketa pod velikim znakom pitanja. Po tim mišljenjima, poslije podizanje tenzija, svi u međunarodnoj zajednici bi trebalo da budu sretni ukoliko se Tramp i Kim Džong Un usaglase da mogu da otvore neku vrstu pregovora. To je ono na čemu Sjeverna Koreja insistira, nju interesuju samo direktni pregovori s Vašingtonom. Ne zanimaju je posrednici, a Pjongjang naročito ne interesuje da u tim pregovorima učestvuje Južna Koreja, koju smatraju marionetskom državom pod okriljem Sjedinjenih Američkih Država.

Ipak, može li se sjevernokorejsko pitanje riješiti diplomatskim putem? Dva skoro nepomirljiva stava stoje jedan nasuprot drugom: za Sjevernu Koreju je nuklearni program jedan od glavnih stubova njene politike – kako spoljne, tako i unutrašnje. Istovremeno, SAD takav program ne žele da trpe.

„Izlaz iz te situacije vodi samo preko procesa koji čuva obraz objema stranama”, kaže strucnjak za Sjevernu Koreju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu Erik J. Balbah za njemačku medijsku kuću Dojče vele. Balbah dodaje da je to moguće jedino preko postupnog procesa.

„Postoji samo jedna situacija u kojoj bi Sjeverna Koreja bila spremna na to da odustane od svog nuklearnog oružja. S tim ciljem, ona mora da na drugom nivou postigne politički uspjeh i ukloni razloge za nuklearno naoružanje: to znači da mora da postoji bezbjednosna garancija SAD, dakle pakt o nenapadanju.” Ali za takvo postupno rješenje preduslov je povjerenje, a s obzirom na retoriku na obje strane – njega je teško uspostaviti.

Osuda Trampovih izjava

Trampove izjave o Sjevernoj Koreji naišle su u SAD na nerazumijevanje. Nije vjerovatno da će predsjednik biti u stanju da svoje riječi sprovede u djelo, izjavio je republikanski senator Džon Mekejn. „Velike vođe koje poznajem, ne izriču prijetnje ako nisu spremne na akciju. Nisam siguran da je predsjednik Tramp na to spreman.” Bivši američki zamjenik ministra odbrane Evelin Farkas kaže da mu Trampova ratna retorika zvuči „kao da je izgovara sjevernokorejski vlastodržac”. A demokratski senator Čak Šumer kaže: „Protiv Sjeverne Koreje moramo da postupamo oštro i promišljeno. Nepromišljena retorika nije dobra strategija za obezbjeđivanje bezbjednosti za Ameriku.” Politika američke vlade prema Sjevernoj Koreji je od Trampovog preuzimanja funkcije kontradiktorna, ocjenjuje njemačka medijska kuća Dojče vele. Nedavno je državni sekretar Reks Tilerson izjavio je da SAD nisu prijetnja za Sjevernu Koreju. Promjena vlasti u Pjongjangu nije cilj Vašingtona, rekao je Tilerson. Adam Maunt iz Centra za americki progres u razgovoru za britanski list Gardijan kritikuje vladu u Vašingtonu: „Trampova vlada protivrječi samoj sebi na svim područjima politike koju vodi prema Sjevernoj Koreji. Ona i dalje traži jednostavne odgovore tamo gdje ih nema.” Svojim ispadima Tramp ide naruku Sjevernoj Koreji. Jer u strategiju režima u Pjongjangu spada i svjesna eskalacija. „Čak i totalitarna zemlja poput Sjeverne Koreje mora, s obzirom na katastrofalno socijalno i ekonomsko stanje njenog stanovništva, da dâ legitimaciju skupom i zahtjevnom programu poput ovog nuklearnog”, kaže Balbah. S tim ciljem se, kako kaže Erik J. Balbah, svjesno izazvane prijetnje koriste kako bi se legitimisala nastojanja da se dođe u posjed nukelarnog oružja. Spoljnopolitički, nuklearni program je za režim Kima Džonga Una neka vrsta životnog osiguranja. Dugo vremena su Sovjetski Savez i Kina bile sile-zaštitnice male Sjeverne Koreje. Međutim nije vjerovatno da bi Peking danas na strani Sjeverne Koreje vodio rat protiv SAD. Za Pjongjang to znači: okružen je vojno i ekonomski nadmoćnim državama i mora sam da se pobrine za sopstvenu bezbjednost. Zato je sredstvo koje preostaje: nuklearna prijetnja. Atomski i raketni testovi nisu samo provokacija, već i sredstvo u rukama vojske koje podrazumijeva da bi to oružje u slučaju nužde moglo da bude i iskorišceno. Poruka glasi: čak i ako nas uništite i vaša šteta će biti znatna. Gardijan u tekstu Džonatana Fridlanda procjenjuje da će Kina možda naći nezvanični diplomatski način da ubijedi Sjevernu Koreju da se povuče iz najnovije svađe s Vašingtonom Ili bi generali koji ga sada podržavaju – John Kelly kao šef kabineta, Jim Mattis kao sekretar odbrane – mogli nagovoriti Trampa da se povuče sa ivice. Ali, upozorava Gardijan – stojimo na ivici i Trump nas je tu doveo. ,,Za to su krive riječi koje je predsjednik upotrebio. Prijetiti Kim Džong Unu ‘ognjem i gnjevom’ dovoljno je ratoborno. Ali dodavanjem riječi – ‘kakve svijet dosad još nije vidio’, postaje sasvim izvjesno da se govori o nuklearnom napadu na Koreju”. Fridland ukazuje na neposredne posljedice takvog napada. ,,Na Korejskom poluostrvu živi sedamdeset pet miliona ljudi. Tamo je stacionirano i 30.000 američkih vojnika oba pola. Koliko njih će umrijeti ako Trsmp ostvari svoju prijetnju? Da i ne pominjemo potonju odmazdu i eskalaciju, mogućnost da Rusija i Kina upotrijebe sopstveno nuklearno oružje. Zato su svi prethodni američki predsjednici koristili najtrezveniji jezik kad su govorili o Sjevernoj Koreji. Nastojali su da smanje napetost, a ne da je povećaju”. Frindland ukazuje da je Tramp stvorio sljedeći rizik: moguće je da će on sad osjetiti obavezu da ostvari svoju prijetnju kako ne bi izgubio kredibilitet. Njegove riječi „oganj i gnjev” nisu izvršile pritisak samo na Kima, već i na njega samog. Satjerao je samog sebe u ćošak. Džonatan Fridland, takođe podsjeća da su od osvita atomskog doba svjetski lideri razumjeli da tim oružjem treba najopreznije rukovati. Bilo je slučajeva nuklearnog klinča, ali svaka strana se trudila da ne kaže ništa što bi druga strana mogla pogrešno protumačiti kao okidač za rat. „I Vašington i Moskva su to znali tokom cijelog hladnog rata; svjesti o tome dugujemo to što se kubanska raketna kriza nije pretvorila u Armagedon. Većina analitičara smatra da i režim u Pjongjangu, uprkos svojoj brutalnosti, to dobro razumije, dakle da nije samoubilački. Ali nad svijetom danas lebdi pitanje koje nikad ranije nije moralo da bude postavljeno: da li američki predsjednik shvata tu suštinsku stvar, jednu od onih od kojih zavisi sudbina svijeta?”

Sve za vojsku

Poznato je da Sjeverna Koreja čak četvrtinu svog bruto domaćeg proizvoda izdvaja za vojsku. Milion i 150.000 Sjevernokorejanaca je u uniformi pod oružjem, i blizu 4,5 miliona rezervista. Skoro svaki peti stanovnik te zemlje je u vojsci. Svi muškarci u komunistickom režimu moraju da prođu neku formu vojne obuke. Zbog toga su snage Sjeverne Koreje brojčano duplo jače od snaga Južne Koreje, a tamošnje stanovništvo redovno se obavještava o „nepobjedivosti” Narodne armije i njenoj vrhunskoj tehničkoj opremljenosti. Ali, s obzirom na to da je za tu diktaturu gotovo sve vojna tajna, javnih podataka o tom raketnom oružju praktično nema. Prema podacima navedenim u Globalnom indeksu o naoružanju, Sjeverna Koreja je 2017. godine raspolagala sa 76 podmornica, 5.025 tenkova i 458 borbenih aviona. Sjevernokorejski režim svake godine demonstrira svoju navodnu snagu tako što arsenal oružja pokazuje na vojnoj paradi u Pjongjangu. Vojne parade uglavnom se odražavaju za vrijeme nekog važnog jubileja komunističke zemlje ili porodice Kim. Uprkos oštrim sankcijama, Sjeverna Koreja nastavlja svoj atomski program. Samo 2016. godine izvršeno je pet nuklearnih proba. Južnokorejski ministar odbrane Han Min Ko smatra da će Sjeverna Koreja najvjerovatnije uskoro da izvede i šesto testiranje atomske bombe.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada  i ovdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Ključno pitanje Evrope nije novac već: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti

 

 

Vrijeme se ubrzava. Događaji u globalnoj politici se ređaju kao na kaironu večernjeg dnevnika.. Prošle sedmice zahvaljujući televizijskim kamerama koje su ispunile Ovalnu sobu, prisustvuovali smo bučnoj raspravi vrha američke politike i usamljenog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Neugodan susret, više je asocirao na Donald Trampov serijal The Aprentice u kom dijeli savjete i ponižava mlade biznismene željne rada u njegovim firmama nego na sastanak vezan za jednu od najvećih svjetskih kriza posljednjih decenija.

„Javno poniženje kroz koje je prošao bespomoćni Zelenski je zlostavljanje tipično za ljude kao što su Tramp i Vens i nije prvo te vrste. Novina je da se dogodilo pred kamerama. Osim onog Potpiši, pseto Hosnija Mubaraka upućenom Jaseru Arafatu na ceremoniji potpisivanja Sporazuma iz Kaira 1994, kamere nikada nisu zabilježile takvu demonstraciju sile gospodara svijeta, ili onih koji misle da to jesu, prema svojim štićenicima“, pojasnio je scene iz Vašingtona Gideon Levi. Bilo je i grubljih paralela, poput one vezane za Čehoslovačku i 1938.

Nakon ovog sastanka niko ne može da predvidi niti šta nam donose Trampove četiri godine u najvažnijoj fotelji te zemlje.

Tramp je u utorak održao i govor pred Kongresom. U najdužem predsjedničkom  govoru ikada pred ovim domom, obrazlagao je svoje i uspjehe svoje administracije uz neizostavne stojeće ovacije republikanaca za sve što je Elon Mask uradio za kresanje troškova u toj zemlji. Nije izostalo ni ponižavanje suparnika.

Mnogi sa ove strane Atlantika su čekali da na red dođe ukrajinska priča. Tramp je pokazao pismo ukrajinskog predsjednika u kojem ovaj izražava spremnost da sjedne za pregovarački sto. „Ukrajina je spremna da dođe za pregovarački sto što je prije moguće kako bi se približila trajnom miru. Niko ne želi mir više od Ukrajinaca“, rekao je Tramp citirajući napisano. Pomenuo je i ozbiljne razgovore sa Rusijom, te njihove snažne signale vezane za mir. Detalja o ovim planovima nije bilo. Zna se: nakon sačekuše u Ovalnoj sobi uslijedilo  je obustavljanje vojne pomoći Ukrajini.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanična  Rusija i SAD za istim stolom nakon dugo vremena.  Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. Evrope nema u pregovorima, o ratu na evropskom tlu. Iz Ukrajine su, nakon isključivanja iz priče o njenoj sudbini i Trampovih ispada na društvenim mrežama, poručili da se neće dati

 

 

Desilo se i to. Rusi i Amerikanci su se našli za pregovaračkim stolom u Saudijskoj Arabiji,  a za golemim stolom nije bilo mjesta za one o čija se sudbina kroji.  Ukrajina je ostavljena po strani dok su američki i ruski zvaničnici predvođeni državnim sekretarom SAD-a Markom Rubiom i ministraom spoljnih poslova Rusije Sergejem Lavrovim napravili prvi korak u priči oko završetka tamošnjeg rata.

Rijad je ugostio trojku iz Moskve, među kojom su Lavrov i pomoćnik Kremlja za spoljnu politiku Jurij Ušakov. Ova dva veterana zbirno imaju 34 godine iskustva na funkcijama. Američki predsjednik ja na pregovore poslao trojicu zvaničnika u njihovom prvom mjesecu na poslu.

Dok se američki predsjednik Donald Tramp redovno oglašavao, do srijede se čekalo na koje slovo od Vladimira Putina. Agencije Interfaks i Tas prenijele su njegovu izjavu da je spreman da se vrati pregovorima o Ukrajini, te da su oni prioritet za Rusiju. Pohvalio je razgovore između predstavnika SAD-a i Rusije, rekavši da je njihov cilj bio povećanje povjerenja između dvije zemlje i da su obje strane djelovale bez pristrasnosti ili osuđivanja.

Tramp je nedavno otkrio da je prošle srijede razgovarao s Putinom. Slanjem svog tima da razgovara o miru s timom ruskog predsjednika prije konsultacija sa Evropom, predsjednik SAD-a ostavio je evropske lidere da traže svoju ulogu u priči o okončanju rata u Ukrajini.

Reagujući na situaciju, da u razgovorima o ratu na evropskom tlu, Evrope nema za stolom, Pariz je u ponedjeljak sazvao hitan sastanak probranih zemalja EU i Velike Britanije. Ovi razgovori nijesu donijeli konkretne mjere. Između ostalog i zbog toga što su se evropski lideri mučili da prikažu jedinstven front oko slanja trupa u Ukrajinu. Američki predsjednik nonšalantno je izjavio da ne bi imao ništa protiv toga. Ovakvi njegovi komentari uslijedili su nakon što je ruski ministar spoljnih poslova na pregovorima rekao da njegova zemlja neće prihvatiti NATO mirovne snage u Ukrajini u okviru bilo kakvog mirovnog sporazuma.

Očito je da  se Evropa uzbudila što za nju nije bilo mjesta za pregovaračkim stolom. Nijesu jasni dometi te uzbudjenosti i uvrijeđenosti. U intervjuu u utorak veče za regionalne francuske novine, Emanuel Makron je opisao Rusiju kao egzistencijalnu prijetnju Evropi, navodeći konkretno njene akcije na poljskoj granici, sajber-napade i širenje dezinformacija.  Makron je takođe rekao da je spreman da razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Šuškalo se i o vanrednom samitu 27 lidera EU, nakona dešavanja za rijadskim pregovaračkim stolom. Predsjednik Evropskog savjeta António Costa, prenijeli su mediji, za sada nema planova da ga sazove.

Brojni izostavljeni su se oglasili nedugo po završetku razgovora u Rijadu.  Među njima je i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan. On je javnosti rekao da smatra da je njegova zemlja idealan kandidat za narednu rundu pregovora. Kandidat za te razgovore je i Francuska.

Tokom sastanka u Saudijskoj Arabiji koji je trajao četiri i po sata, Rusija je pooštrila svoje zahtjeve, posebno insistirajući da neće tolerisati da NATO savez dodijeli članstvo Kijevu. „Razmještanje trupa članica NATO-a u Ukrajini, čak i ako bi djelovale pod drugom zastavom, bilo bi za Kremlj neprihvatljivo,“  rekao je ruski ministar vanjskih poslova. Odbio je američki prijedlog da Rusija i Ukrajina obustave međusobne  napade na energetsku infrastrukturu.

Ono o čemu su se dvije strane na kraju dogovorile su četiri principa, rekao je američki državni sekretar Marko Rubio u utorak.  Oni uključuju ponovno uspostavljanje ambasada u njihovim prijestonicama. SAD će imenovati tim na visokom nivou da pomogne u okončanju rata u Ukrajini,  i za početak razgovora o geopolitičkoj i ekonomskoj saradnji koju bi kraj rata u Ukrajini mogao donijeti za SAD i Rusiju. Kao krajnji rezultat tu je i obaveza onih koji su prisustvovali sastanku da osiguraju da se proces odvija produktivno.

Rubio je nakon sastanka naglasio da postoje vjerodostojne prilike za SAD da budu partneri sa Rusima na geopolitičkim pitanjima od zajedničkog interesa. Još jednom je podcrtao da je Tramp jedina osoba koja može okončati rat u Ukrajini. Govoreći o ukrajinskim i evropskim zabrinutostima, Rubio je rekao da niko nije izostavljen, da EU mora biti uključena u nekom trenutku i da svako rješenje mora biti prihvatljivo za sve strane.

U Kijevu – zabrinutost.  „Ukrajina neće pristati na ultimatume Rusije ,“ rekao je predsjednik Volodimir Zelenski nakon razgovora između zvaničnika  iz Moskve i Vašingtona u Rijadu. Prije susreta rekao je da će odbiti da potpiše bilo kakav sporazum dogovoren bez učešća Kijeva. On je odložio svoju službenu posjetu Saudijskoj Arabiji do 10. marta, nakon što je Kijev isključen iz razgovora. „Ne možete donositi odluke bez Ukrajine o tome kako završiti rat u Ukrajini, pod bilo kojim uslovima,“ naglasio je.

„Veoma sam razočaran, čujem da su uznemireni zbog toga što nemaju mjesto za pregovaračkim stolom“, rekao je Tramp novinarima u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi, kada su ga pitali o reakciji Ukrajine. Američki predsjednik je rekao da je , kako se uvrjedljivo  izrazio, polovičan pregovarač mogao da postigne dogovor prije nekoliko godina bez gubitka mnogo teritorije.

Potom je na svom omiljenom mjestu – društvenim mrežama, osuo paljbu. „Zamislite samo to, umjereno uspješni komičar Volodimir Zelenski nagovorio je SAD da potroše 350 milijardi dolara, da uđu u rat koji se ne može dobiti, koji nikad nije trebao ni započeti, ali rat koji on, bez SAD-a i TRAMPA, nikada neće moći riješiti. SAD su potrošile 200 milijardi dolara više od Evrope, a evropski je novac zagarantovan, dok SAD neće dobiti ništa natrag. Zašto Pospani Džo Bajden nije zahtijevao ravnotežu u ovom ratu koji je mnogo važniji za Evropu nego za nas? Mi imamo veliki prekrasni okean koji nas razdvaja – napisao je Trump. „Povrh svega, Zelenski priznaje da pola novca koji smo mu poslali NEDOSTAJE. Odbija izbore, nalazi se vrlo nisko u ukrajinskim anketama“ , ,kazao je američki predsjednik. Uz poruku: „Zelenskom kao diktatoru bez izbora bolje je da požuri ili će ostati bez države“.

Predsjednikov šou se nastavio na pres konferenciji u Floridi gdje je elaborirao misli sa društvenih mreža. Govoreći o Zelenskom rekao je: „On odbija da održi izbore. Ima slab rejting na pravim ukrajinskim anketama. Kako možeš imati visok rejting kad je svaki grad razoren?“. Pomenuo je svoj pokušaj da dobije rijetke zemne minerale iz Ukrajine, optužujući Zelenskog i njegovu vladu za kršenje dogovora.

Njemački kancelar Olaf Šolc neuobičajeno oštro je reagovao  nakon ove Trampove izjave. „ Lažno i opasno to što je američki predsjednik Volodimira Zelenskog nazvao diktatorom“, prenio je kancelarovu izjavu u četvrtak njemački list Špigel.

Portparol Dauning Strita je rekao da je premijer Britanije Kir Stamer izrazio  podršku predsjedniku Zelenskom kao demokratski izabranom lideru Ukrajine. „Sasvim je razumno suspendovati izbore tokom ratnog vremena, kao što je to učinilo Ujedinjeno Kraljevstvo tokom Drugog svjetskog rata“, napomenuo je.

Predsjednik Češke Petr Pavel zapitao je koliko bi vrijedjeli izbori u Ukrajini kada je na petini teritorije okupatorska vojska. On je poručio američkom predsjedniku  da nazvati diktatorom predsjednika Ukrajine , zemlje koju bombarduju svakodnevno tri godine, zahtijeva zaista veliku dozu cinizma.

Nakon što je ukrajinski predsjednik riječi američkog kolege okarakterisao kao zadojene ruskim dezinformacijama, stigle su nove žestoke vašingtonske poruke.

Potpredsjednik SAD-a Dž. D. Vens  upozorio je u ukrajinskog predsjednika da ne napada Trampa, rekavši da bi ga „ogovaranje“ u javnosti samo skupo koštalo. „Svako ko poznaje predsjednika reći će vam da je to užasan način da se nosite s ovom administracijom“, rekao je Vens u ekskluzivnom intervjuu iz svog kabineta u Zapadnom krilu Bijele kuće.

Sve se ovo dešava tik prije nego je Kit Kelog — Trampov izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, koji nije bio dio američke delegacije u Rijadu — stigao u Kijev. O njegovom boravku u pregovorima znaćemo više kada ovaj broj Monitora ode u štampu.

Među onima koji su se oglasili našao se i Šon Savet, koji je bio portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće za vrijeme predsjednika Bajdena. „Izgleda da je Tramp progutao Putinovu propagandu udicu, konopac i olovo“, napisao je na mrežama. Drugi smatraju da Moskva i Vašington igraju znatno kompleksniju igru.

Razumljivo, brza diplomatija, koja je započela Putin-Tramp telefonskim pozivom prije samo šest dana, izazvala je alarm u Ukrajini i evropskim prijestonicama. Strah leži u činjenici da bi dva lidera mogla brzo da postignu dogovor koji ignoriše njihove bezbjednosne interese.

Mišljenja o ovom sastanku su podijeljena, ali dosta analitičara vidi kao problematične zahtjeve Kremlja. „Zasad nisam vidio nijedan dokaz da je Putin spreman da da ijedan pedalj kako bi pregovarao o mirovnom sporazumu”, napisao je Majkl Makfol, bivši ambasador SAD-a u Rusiji pod predsjednikom Barakom Obamom, na mreži X.

Evropska dvadesetosmorka, iako uopšteno gledano imaju zajedničke ciljeve,  ima razičite poglede na većinu geopolitičkih situacija, pa tako i na Ukrajinu. Mnogo je novih evropskih lidera, kao i onih koji su već neko vrijeme na političkoj mapi, poput Viktora Orbana, naklonjeno Trampu.  To nesumnjivo ne ide u korist zajedničkom djelovanju Unije. No,  čuju se i pozivi na nemirenje sa pasivnom ulogom.  Evropska narodna partija, Socijalisti i demokrate, Renew i Zeleni pozivaju Evropu da udvostruči napore na jačanju svoje odbrane i podršku Ukrajini u svijetlu razgovora u Rijadu. „Evropa više ne može u potpunosti da se osloni na SAD u odbrani naših zajedničkih vrijednosti i interesa, uključujući nastavak podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine“, naveli su evropski poslanici. Takođe su pozvali EU da donese zakon koji bi omogućio zaplijenu više od 200 milijardi eura ruskih sredstava zamrznutih u bloku.

Predsjednik Poljske Andžej Duda rekao je da SAD nemaju namjeru da smanje broj svojih trupa u istočnoj Evropi. Duda, koji je dugo bio prijateljski nastrojen prema Trampu, rekao je da nema zabrinutosti da bi Vašington na bilo koji način odustao od svoje odgovornosti za sigurnost ovog dijela Evrope. Za svaki slučaj, Poljska i Švedska već pregovaraju o boljim vezama kada je odbrana u pitanju.

Danska premijerka Mete Frederiksen, i sama u problemu zbog Trampovih grenlandskih avantura, upozorila je da je trenutna geopolitička i sigurnosna situacija još gora od hladnog rata. Pred danskim parlamentom je izjavila da se zemlja nalazi u daleko težoj i opasnijoj bezbjednosnoj situaciji nego što je to bilo ikada tokom njenog života. Pozvala je na radikalno povećanje izdvajanja za odbranu.

Kanada ponavlja da Ukrajina mora biti za stolom tokom mirovnih pregovora. Kanadska ministarka spoljnih poslova Melani Džoli bila je žustra na riječima: „Ne bismo željeli da se nađemo u situaciji gdje, suštinski, postoji prekid vatre, ali ne i trajni mir, te da ruske snage napuste ukrajinsku teritoriju, reorganizuju se i ponovo izvrše invaziju na Ukrajinu. To bi nas dovelo u još opasniju situaciju nego što je danas“.

Kada smo kod Evrope, čiji su djelovi i Rusija i Ukrajina, mnogo je onih koji susret u Saudijskoj Arabiji vide kroz prizmu slanja poruke upravo njoj.  Tramp signalizira promjenu politike prema sukobu, povećavajući pritisak na Evropljane da povećaju  izdvajanja za odbranu.

Sve strane osluškuju šta se dešava kako bi mogle preduzeti i  kontramjere. Ukoliko se nastave, pregovori će biti dugi i mukotrpni. Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. A onda neće nedostajati bombastičnih najava i još bombastičnijih medijskih naslova. U međuvremenu, iz Ukrajine su, nakon Trampovih ispada, jasno poručili da se neće dati.

Kina, glavni svjetski američki suparnik, se drži po strani i procjenjuje situaciju. Zvaničnici te zemlje su izrazili odobravanje sporazuma između SAD-a i Rusije o pokretanju mirovnih pregovora. „Kina podržava sve napore koji doprinose mirovnim pregovorima“, rekao je visoki diplomata Vang Ji na sastanku Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u utorak, istog dana kada su se visoki zvaničnici Rusije i SAD-a sastali u Saudijskoj Arabiji. Svijet plovi uzburkanim vodama.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. UN su upozorile da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“

 

 

Plan o dvije države na Bliskom istoku kojim je prošla američka administracija željela da okonča tamošnje sukobe, više se ne pominje. Ono što je u igri nakon nedavnih istupa biznismena-političara Donalda Trampa koji je preuzeo konce u Bijeloj kući više liči na plan agenta za nekretnine nego na rješenje jedne od najdubljih kriza u modernoj istoriji čovječanstva.

Mnogo je glasova sa svih strana koji plan predsjednika SAD-a karakterišu kao opasan, nemoralan i nezakonit. Ujedinjene nacije upozorile su da je svako prisilno raseljavanje civila sa okupirane teritorije strogo zabranjeno međunarodnim pravom i „ravno etničkom čišćenju“.

Osim logističkih problema vezanih za preseljenje dva miliona ljudi, retorika iz Vašingtona prenebregava činjenicu da potraga za boljim životom nije jedino čemu se nadaju Palestinci. Istrajavanje na svojoj zemlji na kojoj su svakodnevno suočeni sa nevoljama više desetina godina je značajno za njih. Tramp o ovome, naravno, ne razmišlja.

Njegov plan zahtijeva  podršku nekoliko arapskih zemalja koje u tome ne žele da učestvuju. Jedina konstatacija bahatog predsjednika sa kojom se svi slažu je da bi obnova Gaze trebala ogromne napore i sredstva za oporavak. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto zgrada oštećeno ili uništeno, zdravstveni, vodovodni, sanitarni i higijenski sistemi su propali, a postoji i nestašica hrane, goriva, ljekova i skloništa. Povrh svega naglasio je Tramp: „Posvećen sam kupovini i vlasništvu nad Gazom“. Pri tome ne objašnjavajući od koga bi „kupio“ teritoriju i kako bi SAD uopšte posjedovale Gazu.

Prema njegovoj viziji, i američka javnost bi morala pristati da upravlja Gazom, komentarišu mediji. To nije nešto što je većina Amerikanaca očekivala da će se desiti. Lindzi Grem, ključni republikanski senator, posebno verziran u spoljnim poslovima, napomenuo je da njegovi glasači u Južnoj Karolini možda neće biti baš oduševljeni tim planom.

„Preuzimanje Gaze i pretvaranje u Rivijeru Bliskog istoka je prenaduvan san koji se neće ostvariti“, rekao je Harlan Ulman, politički i vojni analitičar iz Atlantskog savjeta, za Al Džaziru. „Ali  taj će plan možda  biti korišćen kao pregovarački adut od strane američke administracije“, napomenuo je.

Posebno je duhove uzburkala i izjava predsjednik SAD-a da dva miliona Palestinaca, koji bi prema njegovom planu bili preseljeni u susjedne zemlje, ne bi imali pravo na povratak. ,,Imaće mnogo bolji smještaj”, rekao je Tramp za Fox News. Pored toga što je rekao da je posvećen kupovini i vlasništvu nad Gazom, tu su i izjave tipa: „Izgradićemo sigurne zajednice, malo dalje od mjesta gdje se sada nalaze, gdje je sva ta opasnost. U međuvremenu, ja bih bio vlasnik toga“. Ili: „Zamislite to kao razvoj nekretnina za budućnost. Bilo bi to prelijepo zemljište. Bez velikih troškova“.

Da ni njegovi prvi ljudi nijesu upoznati sa svim što je u njegovim planovima govori i podatak da je Tramp ovim govorom protivurječio državnom sekretaru Marku Rubiju i sekretarki za štampu Bijele kuće Karolini Levit, koji su prošle sedmice rekli novinarima da bi preseljenje Palestinaca bilo privremena mjera zarad obnove.

Za američkog prijatelja Benjamina Netanjahua, plan je revolucionaran i kreativan, dok Hamas ponavlja da palestinska zemlja „nije na prodaju“. Zvaničnik Hamasa – koji upravlja Gazom, koji Izrael, SAD, Velika Britanija i brojne druge zemlje smatraju terorističkom organizacijom, rekao je da su Trampove izjave apsurdne i da odražavaju duboko nepoznavanje Palestine i regiona.

Planovi za budućnost Gaze izazvali su rijetko viđeno jedinstvo na Bliskom istoku. Lideri su sarađivali kako bi izgradili jedinstven arapski stav protiv bilo kakvog pokušaja raseljavanja Palestinaca iz Gaze.

Egipatska vlada je više puta odbacila planove Izraela i Trampa za raseljavanje Palestinaca iz Gaze u Egipat i Jordan. Saudijska vlada takođe je odbacila plan u oštro formulisanom saopštenju. Ministarstvo vanjskih poslova istaklo je čvrst stav Kraljevine u podršci palestinskoj državi, uprkos tome što je ranija saudijska retorika izbjegavala konkretne korake ka državnosti, kažu analitičari. Takođe je značajna eksplicitna povezanost princa Mohameda bin Salmana sa ovim stavom. Tu je i njegov direktan telefonski razgovor sa jordanskim kraljem Abdulahom, što je rijetka pojava.

Nakon što je Netanjahu neformalno izjavio da Saudijci imaju dovoljno teritorije za palestinsku državu, Saudijska Arabija je objavila dodatno saopštenje u kojem, kako se ističe, osuđuje „ekstremistički, okupatorski mentalitet koji nastoji protjerati Palestince iz Gaze“.

Jordanska vlada takođe je odbacila plan, kao i sve prethodne prijedloge o masovnom preseljenju Palestinaca, bilo u Egipat ili Jordan. U septembru 2024. jordanski ministar spoljnih poslova izjavio je da bi svaki pokušaj prisilnog preseljenja Palestinaca u Jordan predstavljao objavu rata, što bi direktno kršilo jordansko-izraelski mirovni sporazum. Nakon Trampovog najnovijeg prijedloga, jordanska kraljevska palata izrazila je odbijanje bilo kakvih pokušaja aneksije teritorija i raseljavanja Palestinaca.

U vrijeme objelodanjenja Trampovih planova stigao je sastanak sa jordanskim kraljem Abdulahom. U planu su i razgovori sa egipatskim predsjednikom Abdel Fatahom el-Sisijem i saudijskim prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom u narednim danima. El-Sisi je u srijedu izjavio da do posjete Vašingtonu neće doći ako SAD nastavi sa svojom agendom o Gazi, prenio je Rojters.

Kralj Abdulah je na sastanku sa Trampom rekao da će arapske zemlje izaći s planom i da će raditi sa SAD-om, ali nije rekao da će prihvatiti ono što su Sjedinjene Američke Države predložile. Moguće da se ovim želi prolongirati plan, te tim istupiti njegova oštrica, što bi donijelo određeno relaksiranje u regionu. Kako bi pokazao spremnost na saradnju i relaksirao zategnuti konflikt jordanski monarh rekao je da je njegova zemlja spremna da primi 2.000 bolesne palestinske djece iz Gaze. Ovakvu akciju svi vide na svoj način. Jedni je percipiraju kao pobjedu politike čvrste ruke, drugi kao nužan ustupak radi kupovine vremena i iznalaženja rješenja.

Američki predsjednik nagovijestio je da razmatra i širu grupu zemalja koje bi mogle primiti Palestince. Bliski istok u njegovoj uobrazilji nije granica. „Imamo i druge zemlje koje žele da se uključe“, rekao je. Njujork Tajms je prenio da ga je novinar tokom posjete jordanskog gosta upitao da li bi dvije od tih zemalja mogle biti Albanija i Indonezija, odgovorio je: „Da, naravno.“

O ovoj mogućnosti na društvenim mrežama i u nekim medijima se pisalo još u januaru. Pomenute zemlje su tada odbacile ovakvu mogućnost. Navodno je Albanija sa populacijom od oko 2.7 miiona stanovnika pregovarala sa SAD-om oko prijema 100.000 Palestinaca. Na ove napise je reagovao tada albanski premijer Edi Rama. „Nisam čuo nešto toliko lažno već duže vrijeme, a u posljednje vrijeme ima mnogo lažnih vijesti! To apsolutno nije tačno. Albaniju niko nije pitao, niti možemo uopšte razmatrati preuzimanje takve odgovornosti“.

I sa drugog kraja planete su ubrzo stigle reakcije. „Indonezija snažno odbacuje svaki pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca ili promjene demografske strukture okupirane palestinske teritorije“, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova u izjavi objavljenoj prošle nedjelje na X-u. Očito je da do Trampove svijesti još nisu doprle reakcije albanskih i indonežansih zvaničnika.

Ima nešto što cijela ova priča već mijenja na terenu. Kratkoročno, Trampova retorika prijeti implementaciji druge faze dogovora o prekidu vatre i razmjeni talaca. Mnogo je onih koji smatraju da je upravo to i cilj novog predsjednika i njegovih bliskoistočnih prijatelja. Izraelski premijer od početka je sumnjičav u vezi sa tokom primirja, kojem se inače protive njegovi krajnje desničarski koalicioni partneri. Nikom od njih se ne dopada mogućnost da Hamas ostane glavna vlast u Gazi kada se sve završi. Američki državni sekretar je ovih dana na društvenim mrežama postovao nešto što se smatra stavom kompletne administracije. „Neće biti mira na Bliskom istoku dok Hamas kontroliše teritoriju. Hamas je zlo! Čisto zlo!“, napisao je Rubio.

Ukoliko Hamas bude istrajavao na stavovima koji se ne slažu sa američkim planovima, analitičari očekuju prekid primirja, nastavak rata i davanje zelenog svijetla Izraelu od strane američkih partnera za dalje akcije. To bi bilo i u skladu sa onim što je Tramp govorio dok se borio za novi mandat u Vašingtonu. Javno se tada čudio zašto se ne dozvoli Tel Avivu da završi posao.

Gideon Levi, kolumnista Hareca komentarisao je nove Trampove izjave, upozoravajući da bi posljedice ovog puta mogle biti još strašnije nego u prvih petnaest mjeseci rata. „Tramp je posijao sjeme, a Izrael je iskoristio priliku, jer nije zainteresovan za okončanje rata. Sada se suočavamo sa veoma osjetljivim trenutkom“, kazao je Levi. „Ako se rat obnovi uz podršku Donalda Trampa, čak bih rekao i uz njegov podstrek, to znači da Izrael ovoga puta neće imati nikakva ograničenja“, rekao je, napominjući da je američki predsjednik sada postao „duhovni i moralni kompas Izraela“.

Krhki mir Bliskog istoka ušao je u novu fazu nestabilnosti. Na etapni dogovor o smirenju konflikta udara se sa svih strana. Ponajviše iz Tel Aviva. Ultra-desničarski izraelski ministar finansija Becalel Smotrič pozvao je premijera da „otvori kapije pakla“ na Hamas ako palestinska oružana grupa ne oslobodi sve taoce do subote. On je pozvao Netanjahua da „nedvosmisleno obavijesti Hamas: Ili će svi taoci biti oslobođeni do subote – bez više faza, bez više igara – ili otvaramo kapije pakla na njih“. Da će se kapije pakla otvoriti ako svi taoci ne budu pušteni do subote u podne najavio je i Donald Tramp.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo