Crna Gora je, sjetićete se, sačuvala mir i nije učestvovala u ratu tokom raspada Jugoslavije. Takva nam je svaka istina. Tačno je, partizanski spomenici nijesu u Crnoj Gori uništavani naveliko, prosto su – prepušteni vremenu. Koje nikoga ne štedi.
Kad je partizanski spomenik na Stražici kod Pljevalja počeo da popušta toliko da nije bila isključena ni mogućnost da se sruši, kad su se staze na kompleksu sa velikim spomenikom Savi Kovačeviću na Grahovu okrunile toliko da se njima gotovo nije moglo hodati, država je riješila da ponešto uradi. Nekoliko velikih spomenika je popravljeno, kroz projekte Ministarstva kulture uređen je i jedan dio manjih. Poneko od obilježja borbe protiv fašizma dođe do javnosti uz pomoć fotografija, o praznicima.
A trava raste svake godine. Više Monitorovih sagovornika saglasno je oko toga da partizanski spomenici i druga obilježja, najčešće, jednostavno – ne žive. Počiste ih uoči praznika, kad se očekuju kakvi važni gosti i onda ponovo ostanu pusti.
,,Antifašizam je stanje svijesti. To stanje svijesti kod nas nije povoljno što se najbolje vidi po odnosu prema javnom interesu i opštim dobrima. U prvom planu su privatni interesi, razne privilegije, i to se neminovno reflektuje na oblast kulture i u tom kontekstu na stanje spomenika kao objekata te kulture”, kaže za Monitor Slobodan Simović, potpredsjednik Saveza udruženja boraca i antifašista Crne Gore, istovremeno predsjednik Komisije za zaštitu i obnovu spomenika NOB-a i drugih oslobodilačkih ratova Crne Gore.
SUBNOR, kao oblik društvenog organizovanja snažno je zainteresovan da u sprezi sa državom i civilnim sektorom radi na zaštiti očuvanju i podizanju spomen obilježja, objašnjava naš sagovornik. On ocjenjuje da „nesporno ima rezultata i pomaka na ovom značajnom duhovnom zadatku”.
,,Stanje spomenika najbolje govori o državi, njenom profilu i kvalitetu. Zato bi bilo dobro da se u ovom trenutku podjela i fragmentacija, drobljenja društvene snage, okupimo oko spomenika koji mogu i treba da nam pomognu da se međusobno povezujemo i više upoznajemo sebe”, objašnjava Simović.
Po Simovićevom mišljenju kulturne institucije, lokalne uprave i civilni sektor, to jest građani, treba da u sadejstvu obave važan društveni zadatak kakav je afirmacija antifašističke spomeničke kulturne baštine kao integralnog dijela crnogorske kulturne baštine, crnogorske kullture i duhovnog nasljeđa. ,,Naši građani treba da shvate da spomenik ne pripada ni jednoj partiji, da spomenik pripada čovjeku i njegovoj državi.”
U SUBNOR-u smatraju da je trenutno pitanje svih pitanja
stanje spomenika Partizanu borcu na Gorici. ,,Vrijeme je učinilo svoje i taj spomenik više ne odgovara zahtjevima vremena u kome se razvija Podgorica. On je izložen propadanju i treba mu ozbiljnija rekonstrukcija i ozbiljnije intervencije kako bismo dobili monumentalni spomenik sa stalnom stražom, pa vječnom vatrom, koji bi posjećivale strane delegacije i bolje se upoznale sa veličinom naše borbe za slobodu koju smo vjekovima vodili”, kaže Simović i naglašava da ,,treba učiniti da spomenik na Gorici bude sastavni dio grada”.
Predstavnici SUBNORA-a kažu nedavno razgovarali sa predsjednikom Vlade Duškom Markovićem o trenutnom stanju u vezi sa spomenicima i dobili podršku da se krene sa izradom planske dokumentacije za rekonstrukciju spomenika na Gorici.
Na pitanje – šta i kad se spomenici obnove – koliko ljudi u Crnoj Gori je vidjelo, na primjer spomenik na Grahovu – Simović kaže da planiraju da sa Ministarstvom prosvjete započnu razgovore o tome na koji način uključiti učenike, upoznati ih sa značajem antifašističkih spomenika. To bi, kaže, bilo važno za obrazovanje, vaspitanje i njegovanje patriotske svijesti.
Naš sagovornik ukazuje da je ozbiljno pitanje kako povezati čovjeka i spomenik. Kaže da je sam bio svjedok da đaci podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”, nijesu znali ko je čovjek po kojem je njihova škola dobila ime.
Prema nekim procjenama, različitih obilježja partizanskih vremena u Crnoj Gori ima oko 1200. Tu su spomenici, spomen ploče, spomen česme…
Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja u Beranama, objašnjava za Monitor da su neki od spomenika NOB-a zaštićeni pedesetih i šezdesetih godina, ali da oni koji su podignuti nakon tog vremena ne pripadaju toj kategoriji.
Na nivou ministarstva prije nekoliko godina bilo je formirano više komisija da bi se utvrdilo u kakvom su stanju spomenici na određenim teritorijama. ,,Taj posao je obuhvatao snimanje stanja, pravljenje dokumentacije, predlog intervenicija. Većina spomenika je bila u jako lošem stanju zato što se nije znalo ko njima gazduje. Spomen ploče su polomljene, česme rasukane… Upis novih kulturnih dobara je trebalo obaviti nakon tehničkog snimanja i prikupljanja ostale dokumentacije, ali se tu stalo”, kaže Lutovac.
Na osnovu javnih oglasa saniran je određen broj objekata. Ekipa koju je predvodio Lutovac radila je na spomenicima na teritoriji Berana Bijelog Polja, Andrijevice, Gusinja, Kolašina, Mojovca, Žabljaka i Pljevalja. ,,Naravno da nijesmo uspjeli da obilježja obnovimo u potpunosti. Pokušali smo da intervenišemo tamo gdje je bilo najhitnije i da saniramo stanje kako bi se sačuvao integritet i oblik kakav je zabilježen u literaturi i na fotografijama.”
Mirko Vuković, potpredsjednik Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore iz Plužina, tvrdi da je na teritoriji te opštine oskrnavljeno ili uništeno 80 odsto partizanskih spomenika. ,,To sam spreman svakom da pokažem. Sve što postoji iz tog vremena u opštini Plužine u žalosnom i tužnom je stanju, osim spomen kompleksa u Dolima”, kaže Vuković.
Po njegovim riječima, da je tako pokazuju primjeri: most preko velikog Pivskog jezera 1983. godine je odlukom SO dobio ime ,,Maršal Tito”. Ta ploča je 1992. odvaljena i bačena u jezero. Ploča na mostu ,,Obrad Cicmil”, koji je tako nazvan po čovjeku koji je bio ambasador SFRJ u Poljskoj, Kanadi – izrešetana je. Most na Komarnici ime je dobio po četvorici rođaka Gagovića, nosilaca partizanske spomenice – imali su medaljone sa njihovim likovima izlivenim u bronzi – svaki je odvaljen i bačen u jezero. Spomen dom igmanskih boraca, podignut 1983. na mjestu gdje su se liječili partizani iz Igmanskog marša, ni Turistička organizacija Plužine ne pominje pod tim imenom. Zovu ga Planinarski dom. Na Trsi je bio spomenik sa imenima 83 borca i žrtvava sa tog područja – petokraka je ’92. odsječena brusilicom i bačena. Spomenici partizanima gađani su zoljama i na njih su bacali dinamit.
Vuković objašnjava da su njegova pisma vlastima ostala bez odgovora. Mještani ponekad sami popravljaju partizanske spomenike. ,,Ja sam kupovao farbu i na pojedinim spomenicima popravljao slova.”
Vuković objašnjava kako njegova partija svake godine u SO Plužine predlaže obnovu partizanskih spomenika, ali taj predlog ne prolazi. ,,Istovremeno, preko 400 hiljada eura je uloženo u sakralne objekte u Pivi”, tvrdi Vuković.
Stvar prioriteta, reklo bi se.
Bez dileme, prva asocijacija na spomenik ovih dana su u Crnoj Gori događaji oko spomenika Puniši Račiću, čovjeku koji je u Skupštini Kraljevine SHS ubio tri poslanika. Ploča je skinuta, ostao kamen na livadi. Povelik, ali daleko manji od kamena neozbiljnosti države Crne Gore. Istina je, oni sa kojim smo nekad živjeli u bratstvu i jedinstvu, veličaju i rehabilituju ratne zločince uspješnije od nas, ali to ne znači da ovdje postoji ozbiljan odnos prema prošlosti i time prema budućnosti.
Da o savremenim verzijama fašizma ne govorimo, ni onaj iz Drugog svjetskog rata u civilizovanom svijetu nije prevaziđena tema. Početkom ovog vijeka američki internet pretraživač Yahoo! odgovarao je pred francuskim sudom za ,,online rasizam”. Presuđeno je da Yahoo! mora da onemogući francuskim korisnicima Interneta da učestvuju na aukcijama gdje se prodaju, na primjer, nacistička odličja, borbene zastave sa svastikama, noževi i nacističke uniforme i ostala nacistička obilježja. Jedan od zaključaka suda bio je da je Yahoo! uvrijedio francusko ,,kolektivno sjećanje”. To je ono što mi nemamo.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice