Roćen Milan. O njemu je riječ. Prešao je put od Čehovljevog ,,čovjeka iz futrole” u doba komunizma, preko Slobinog (i Milovog) diplomate u srpskoj ambasadi u Moskvi, do najuticajnijeg tovariša druga Đukanovića u posljednjih 20 godina. ,,Govorit Moskva”, zapamtio je Roćen zvuke komunističke propagande kojom je, u njegove mlade dane, sovjetska prijestonica odgovarala na mrsku zapadnu propagandu – BBC, RFE, Voice of Amerika.
Otud Milanova ljubav prema propagandi i prezir prema medijima. Nakon Đukanovićevog povlačenja sa državnih funkcija, što bi u demokratskim zemljama značilo i sa vlasti, izgledalo je kako je i Roćen napokon otišao u zasluženu penziju. Ali, ovo je partijska država, reći ce BBC, RFE, odnedavno i Eho Moskve. Čak su i Roćenov lični prijatelj Lavrov i njegov šef Putin, sada shvatili da Đukanović i vjerni mu savjetnik, nijesu posvećeni demokratiji. Što Moskvu naročito boli. Zato je u velikoj ljubavi sa Lukašenkom, Erdoganom, Asadom ili Alijevim. Do skora i sa Milom i Milanom. Ali ne više. Nakon što je crnogorski dvojac, poslije dugog vaganja, odbio zahtjev za slobodno logoravanje ruskih brodova u Luci Bar. Pod pritiskom Zapada, što bi rekao Lavrov. Kremlj je pao u očaj tek sredinom 2014, nakon što su se Milo i Milan jasno okrenuli člasntvu CG u NATO. Ne kaže zalud Lavrov – pod pritiskom Zapada. Iako time Kremlj indirektno priznaje da je i on pritiskao. Ali, američko otvaranje afere Telekom i istraga o mitu sestri visokog zvaničnika koja se bavi advokaturom, bio je mnogo jači adut u rukama Vašingtona nego onaj koji je imala zvanična Moskva.
I tako prelomismo za NATO – mogla je da odahne i pomenuta sestra visokog zvaničnika. Istorija će pokazati zašto su Milo i Milan okrenuli ćurak, ali Lavrov ne krije svoje razočarenje. Zato optužuje Đukanovića da je pogazio sve obećano. Što ovaj spremno dočekuje lirskim traktatom da je jedina obećanja davao crnogorskom narodu. Zato ga ovaj bira 27 godina jer, logično bi bilo zaključiti, ispunjava ta obećanja. Ispada kao da se Milo podsmijava i šefu ruske diplomatije i svojim biračima, jer se i jedni i drugi osjećaju prevarenim. Zvanični Kremlj jer je ostao bez izlaza na Jadran, a crnogorski birači zato što jedini izlaz za svoju djecu vide baš na tom Jadranu – tamo ih čeka posao konobara, servirki, sobarica, higijeničara, u resortima koje su podigli ili će podici Milovi prijatelji i partneri.
Ali, manimo se visoke politike. Dovoljan nam je Katnić da sve to raspetlja. Ko je kome smjestio i ostale stvari.
Pod pritiskom Zapada, što bi rekao Lavrov, ovdje se ne bira samo između Istoka i Zapada već i između Radojke i Andrijane. Ispostavilo se da su Margaret i Aivo jači od Mila i Milana kada je u pitanju izbor za čelnu osobu RTCG. Američki i EU ambasadori su, naime, javno zagovarali da se Javni servis oslobodi partijskih vojnika, dok je Milan, u Milovo ime, tajno lobirao za DPS vojnika/vojnikinju. Obije strane su mislile na istu osobu – Rutović Radojku.
Mogu da zamislim šta je Roćen rekao dječacima iz ulice Marksa i Engelsa kada ih je zvao da podrže ,,našeg” kandidata – R.R. Prvo, da zove u ime Šefa, a taj se ne odbija, drugo, da su Rutovići naša vojska vazda bili, gdje god im padao raspored, i treće da je u pitanju odbrana Javnog servisa od mračnih sila iz SDP-a, URE i DEMOSA koji pokušavaju da ga stave pod svoju kontrolu. I privatiziju. Gore nego DPS vec tri decenije.
Iz dosadašnjeg rada Savjeta RTCG bilo je jasno da tri člana tog tijela Roćen nije ni morao zvati. Oni su uvijek sami znali prepoznati interes Partije i oslušnuti njen zov. Plus Dječak, ostalo je još da se obezbijedi peti glas i dobije većina. Zvao je Milan ali zvali su i njegovi. Doktor patolog, butik majstor, bokser sa Cetinja, Hurem, i ostala posluga, nalik onoj iz afere Snimak. Na kraju je Milan Radović prelomio – ipak je pravo na objektivno informisanje dio korpusa ljudskih prava i red bi bio da on kao njihov reprezent u Savjetu, ovog puta glasa protiv propagande. To jest partijskog vojnika, kako bi rekla Margaret. Makar u trećem krugu.
Sve ostalo znate. Izbor za čelnika/čelnicu Javnog servisa je samo jedan primjer kako funkcioniše DPS Montenegro. Kada je gusto i kad zatreba onda nije sramota ni glavnog savjetnika da se sagne i pozove. Kako je tek kad su izbori. Na isti se način biraju čelnici pravosuđa, regulatornih agencija, univerziteta, radničkih udruženja, studenata, sportskih saveza… Zapad sve to gleda i trpi. Šta se onda čudi ovom narodu. U pravu je Lavrov, ništa bez pritiska.
Željko IVANOVIĆ