Sve je spremno da se specijalni tužilac gospodin Milovan Katnić zaštiti od progona. Od kada je krenuo u bitku za uspostavljanje pravde, od kada je spasio državu od terorista, sačuvao mir i vlast DPS-a, on trpi udar za udarom. Njega, koji je spriječio da krv teče potocima, napada opozicija i civilni sektor. I mediji koji rade protiv države i protiv tužioca. A država i tužilac su – jedno.
Ali neće više moći tako. Prema prijedlogu izmjena i dopuna Krivičnog zakonika, koji je sačinilo Ministarstvo pravde na čelu sa Zoranom Pažinom, predviđeno je kažnjavanje zatvorskom kaznom do godinu za one koji izlože poruzi tužilaštvo i komentarišu sudske procese prije pravosnažnosti.
Ako se usvoji ovaj prijedlog – i Katnić i naše pravosuđe biće zaštićeni kao da su u Azerbejdžanu, kod strateškog partnera Alijeva. Ili, u Turskoj, kod prijatelja Erdogana.
Crna Gora pokušava da vrati na mala vrata verbalni delikt. Ovim članom zakonodavci nastoje da onemoguće javnu polemiku o pravosudnom sistemu. Guše slobodu medija, koja i onako pada. Kao i indeks demokratije, koji i prema britanskom Ekonomistu od obnove nezavisnosti ide samo – dolje.
Prema svim izvještajima od Brisela do Vašingtona upravo je pravosuđe najtanja karika ovog sistema. Zemlja je utonula u korupciju, u njoj vlada organizovani kriminal, pravda često nije dostižna. Kriminalne strukture i vrhovi vlasti su srasli i djeluju skupa. Vladavina prava je, kako se to briselskim jezikom kaže, glavni izazov na putu ka Evropskoj uniji.
Davno je ugasla nada koju su izazvali rani radovi specijalnog tužioca Katnića. Kada je pohapsio budvansku organizovanu grupu, pomislilo se da je konačno pravi čovjek na pravom mjestu, da su pritisci Brisela ka jačanju tužilaštva i pravosuđa počeli da djeluju. Vjerovalo se, na tren, da je krenuo obračun sa državnim strukturama koje su razorile ovaj poredak i ekonomiju. Svetozar Marović bio je prva velika riba u Katnićevoj mreži.
Živio je Katnić na lovorikama nekoliko mjeseci. Davao intervjue, obećavao pravdu, citirao mislioce, pozivao se na boga sa kojim je, dakako, bio u dosluhu. Tvrdio je da nema nedodirljivih. Ali, nijedan predmet koji se odnosi na porodicu Đukanović ovaj recitator epske poezije nije pokrenuo sa mrtve tačke. Prašina pada po Telekomu, Limenki i svim onim sumnjivim poslovima vezanim za porodicu bivšeg premijera i saradnika.
Pohara države se nastavlja. Kako je samo braco krenuo na Elektroprivredu, a Blažo na vjetrenjače. Slobodan je put – nema ko da ih zaustavi. Mračni obračuni po ulicama odnose živote. Škaljarski i kavački klan vode rat. Ginu ljudi od eksplozija. Plijene se po Mediteranu brodovi puni švercovanih cigareta utovarenih po našim lukama. Kalići i Šarići potražuju oduzetu imovinu od države, a djeci se pred školskim vratima nude teške droge. Brano Mićunović gradi soliter, tik uz drevne budvanske zidine. Nerazriješeni zločini se množe…
Crna Gora je jedna od pet evropskih država čiji građani najčešće traže pravdu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. I to govori o efikasnosti pravosuđa.
Sada, sa izmjenama Krivičnog zakonika, hoće da ućutkaju kritičare, da Katnić na miru završi ovu parodiju oko državnog udara. Ako se usvoje izmjene u zatvor bi mogli završiti svi koji postavljaju nezgodna pitanja. Recimo, ona oko oružja koje je Velimirović i nabavio i uništio na nekoj nepoznatoj teritoriji po Katnićevim instrukcijama. Ili, pitanja oko Sinđelića koji se preko noći obreo u Crnoj Gori. I oko svih onih terorista sa kojima se naš borac za pravdu sporazumio, iako su spremali krvoproliće po Crnoj Gori i ubistvo premijera. Zar sa takvima ima sporazuma?
Mediji su dužni da ocjenjuju i kritikuju odluke tužilaštva. Nije slučajno „poruga” na nišanu naših zakonodavaca. U društvu u kojem instuticije, uključujući i pravosuđe, služe izvršnoj vlasti da očuva nekontrolisanu moć, javna ironija je posljednji znak da svemoć gospodara nije potpuno zaokružena. Predložene zakonske mjere omogućavaju da se društvo pretvori u gluvu i mračnu ćeliju u kojoj glas žrtava režimskog nasilja nema ko da čuje. Katnić to zna. On je 16. oktobra srušio ustavni poredak, jer je zaustavio slobodno izjašnjavanje građana. Ostalo je još malo posla da obavi, da ućutka sve koji sumnjaju, pa da zacementira ovaj kriminalni sistem. Kome padne na pamet da se šali sa tužiocem – u Spuž. Kod mladog Bajčetića.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ