Povežite se sa nama

SVIJET

SVIJET U 2016. I 2017. GODINI: Neočekivani događaji i nova iznenađenja

Objavljeno prije

na

Kako se približava kraj 2016., perspektive izgleda za 2017. čine se nesigurnim. Tenzije na Bliskom Istoku rastu, a populistički pokreti su se pojavili u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Naročito, u zapadnom svijetu, od Bregzita i pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD do poraza premijera Matea Rencija na italijanskom referendumu, tokom 2016. prisustvovali smo mnogim ,,crnim labudovima”, velikim neočekivanim događajima sa dugoročnim značajnim posljedicama.

Na Bliskom Istoku nastavlja se tragični konflikt u Siriji, uprkos nekoliko uspješnih pokušaja zbližavanja, koji su puni bazičnog neslaganja u vezi buduće uloge predsjednika Sirije Bašara El Asada u svakom mirovnom procesu ili političkoj tranziciji. U međuvremenu, tokom prethodne nedjelje, trupe sirijske Vlade, uz podršku Rusije i Irana, vratile su kontrolu nad gotovo čitavim Alepom – jednim od najvećih gradova u Siriji, sada potpuno uništenim u ratu.

Prioritet svijeta u sljedećoj godini mora biti postizanje mira u Siriji, što će zahtijevati blisku regionalnu i međunarodnu saradnju. Iran, Rusija i Turska održale su 27. decembra trojni sastanak u Moskvi kako bi razmatrali politička rješenja za konflikt u Siriji. Iznenađujuće je da ove tri strane, a ne SAD i EU, pregovaraju o takvom dogovoru.

Na zapadu su se, međutim, pokazale jasne društvene podjele i institucionalni nedostaci. Ovo su samo počeci i predviđena sve veća nestabilnost u 2017. s obzirom na slab ekonomski oporavak u razvijenom svijetu, potencijalne terorističke napade, najgoru izbjegličku krizu još od kraja Drugog svjetskog rata, među ostalim izazovima. Takođe postoji zabrinutost da bi Trampovi stavovi o spoljnoj politici i vojnim pitanjima, uz rast populizma u Evropi, mogli posijati nestabilnost u domenu globalne politike i otežati proces globalizacije.

Zapadno društvo je dugo pokazivalo dezintegraciju između establišmenta i ne-establišmenta, političke elite i običnih građana, domaćeg stanovništva i emigranata. Toni Bler, bivši premijer Britanije, ranije u decembru izjavio je za dnevnik USA Today da postoji ogromna količina bijesa zbog načina na koji stvari trenutno funcionišu, a još je veća ljutnja na političare. Bler je rekao da sloj društva smatra da ga vladajuće strukture ignorišu.

Džim O’Nil, poznati ekonomista, tvorac skraćenice BRIK (Brazil, Rusija, Indija, Kina), rekao je da ,,je politička elita koja vlada u posljednjih 25 do 30 godina izgubila sposobnost da se poveže sa normalnim ljudima”. O’Nil je do prije nekoliko mjeseci bio član kabineta vlade konzervativnog britanskog premijera Dejvida Kamerona.

Prema istraživanju koje je u novembru u Francuskoj sproveo Ipsos/Sopra Steria, 57 posto ispitanika misli da demokratski sistem stoji ,,loše” u njihovoj zemlji. Da demokratija funkcioniše ,,sve lošije i lošije”, misli 77 posto ispitanih, 14 posto više nego prije dve godine. Oko trećine anketiranih misli da drugi politički sistemi mogu biti podjednako dobri kao i demokratija, što je dva posto više nego prije dve godine, pokazuju rezultati istraživanja.

Evropske zemlje, kojima je potrebna radna snaga, bile su spremne da prihvataju radnike iz udaljenih zemalja Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Istočne Azije, ali su odbile i probale da zaustave proboj njihovih kultura i religije. Takav stav je tokom godina stvorio neku vrstu rasne netrpeljivosti, izazvao socijalne podjele i posijao sjeme nemira, nasilja i terorizma, koji su serijom brutalnih napada protresli čitavu Evropu.

Izbor Trampa, Bregzit i podrška desničarskom populizmu u Evropi, sve odrazi populizma, mogu biti smatrani odgovorom na ovovremeni kapitalizam, kao što je socijalistički pokret bio na početku XX vijeka, smatra Ženg Jongian, profesor i direktor Instituta za Istočnu Aziju na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru.

Drugi analitičari dodaju kako takva ,,događanja crnog labuda” predstavljaju iznenađenje, ali su zapravo ,,normalni i racionalni”. Tumačenje je kako mnogi ljudi širom svijeta smatraju da je otvaranje naškodilo njihovim interesima, i stoga, žele da odgovore na globalizaciju, otvaranje i evropske integracije. Tokom procesa globalizacije, nejednakost se pogoršavala dok je inovativnost zaboravljena. To je za rezultat imalo neujednačenu distribuciju između finansijske oligarhije i običnih ljudi, kao i prenaduvanosti u sferama finansija i nekretnina.

U porastu populizma na Zapadu, upućeni su vjerovali da su globalizacija, industijalizacija i informatizacija, naročito društveni mediji, revolucionarni fenomen, koji su odigrali ključnu ulogu. O’Nil je rekao da moderni mediji, naročito društveni, predstavljaju nov fenomen u životima ljudi i da su odigrali ulogu u tim ,,događanjima crnog labuda”.

Bler je kazao da društveni mediji mijenjaju način na koji politika djeluje, i mediji uopšte rade. ,,Oni (društveni mediji) povezuju ljude u razgovoru sa ljudima sa kojima se slažu i koji onda prihvataju stav o teorijima zavjere iz ostatka svijeta. To je ono što se upravo događa na Zapadu,” smatra Bler.

S jedne strane rastuća populistička ideologija u Evropi, uz izbor Trampa za predsjednika SAD, nametnuli su potencijalne izazove ekonomskoj globalizaciji, trgovinskom liberalizmu i globalnom upravljanju u cjelini. S druge strane, postojeći globalni sistem upravljanja, čija su pravila, makro politike i sistem javnog snabdijevanja uspostavljani 1950-ih, a ne u doba globalizacije, zaostali su u odnosu na ekonomski i politički razvoj i ne mogu u potpunosti predstavljati tržišta u ekspanziji i zemlje u razvoju.

U to smislu, nepravedni i neprikladni sporazumi u globalnom sistemu upravljanja moraju da budu reformisani, i sada nove konotacije moraju da budu uvedene. Na tom planu je najaktivnija druga najveća privreda u svijetu – Narodna Republika Kina koja se već nekoliko godina zalaže za globalno upravljanje uz međusobno konsultovanje, napore diobu, koji bi išli uz trend mirnog razvoja i na obostranu korist.

Predsjednik NR Kine Si Đinping, je kazao da reforma znači ,,izradu pravila o međunarodnom poretku i međunarodnim mehanizmima” i ,,odlučivanju u kom će se pravcu svijet kretati”. NR Kina je privržena reformisanju, ne zamjeni postojećih institucija međunarodnog upravljanja, zato što im je potrebno hitno unapređenje.

NR Kina u tom pogledu već ima značajna dostignuća. Pošto je kineski juan (ili renminbi) uvršten u korpu valuta za Specijalna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda, zajedno sa dolarom, jenom, eurom i britanskom funtom, Peking je dobio snažniji glas u reformisanju svjetskih finansijskih institucija. Takođe, NR Kina, koja sa SAD ispušta u atmosferu najviše štetnih gasova, potpisala je Pariski sporazum o klimatskim promjenama. NR Kina takođe igra značajnu ulogu u regionalnom upravljanju. Na sastanku ekonomskih lidera foruma za Azijsko-pacifičku privredu saradnju (APEC) u Limi u Peruu, predsjednik Si je pozvao sve zainteresovane strane da doprinesu stvaranju Zone slobodne trgovine u Azijsko-pacifičkom regionu, kao institucionalnom mehanizmu za zaštitu slobodne trgovine u dijelu svijeta koji je dinamo svjetske privrede.

Nedavno je Daglas H. Pal, potpredsjednik za studije i direktor programa za Aziju pri Karnegijevoj zadužbini za međunarodni mir iz Vašingtona ocijenio da će Trampova administracija morati da ponovo razmotri geopolitičke realnosti budući da Rusija, Kina i Indija, uz SAD, odlučuju o budućnosti najmnogoljudijeg regiona u svijetu. U poslijehladnoratovskoj eri se pomaljaju velike regionalne sile, ocijenio je Pal.

NR Kina se veoma trudi i da u saradnji sa zemljama u Africi sprovede ranije dogovore i primijeni agendu o održivom razvoju do 2030. godine koju su usvojile Ujedinjene nacije. Tokom 2016. su ojačali Inicijativa za Jedan pojas jedan put (Novi put svile), koju sprovodi Peking. Proradila je Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu (AIIB), koja ima za cilj da učini uravnoteženijom globalno ekonomsko upravljanje, a koju čini 57 privreda svijeta, među njima iz gotovo svih značajnih razvijenih zemalja svijeta, sa izuzetkom SAD i Japana.

BRIKS članice (originalnoj četvorci se pridružila i Južnoafrička Republika) ostaju ujedinjene i privržene zajedničkoj misiji unapređivanja funkcionisanja i upravljanja Novom razvojnom bankom BRIKS. NR Kina se zalaže i da, pošto je predsjednik Tramp najavio istupanje iz sporazuma o Transpacifičkom partnerstvu (TTP), slobodnu trgovinu unapređuje Regionalno sveobuhvatno privredno partnerstvo (RCEP). Očekuje se da će u 2017. NR Kina preduzimati dodatne odgovornosti u globalnom upravljanju. No, iz Pekinga poručuju kako nisu voljni da ,,popune prazninu” koju je ostavio Zapad, budući da je NR Kina i dalje zemlja u razvoju. Diplomatski prioritet NR Kine je da svjetsko upravljanje postane poštenije, a za to svi glavni svjetski igrači treba da ispune svoje obaveze, stav je Pekinga.

Iz okruženja novog predsjednika SAD stižu znaci razumijevanja za želju NR Kine za reformom globalnih institucija koje bi odrazile sve veće prisustvo najmnogoljudnije zemlje na svijetu u međunarodnoj privredi i globalnoj bezbjednosnoj arhitekturi.

Džejms Vulsi, viši savjetnik predsjednika Trampa za nacionalnu bezbjednost, odbranu i obavještajna pitanja, ocijenio je nedavno da će privrede u usponu, poput NR Kine, koje su imale velike koristi od globalnog tržišta morati da traže veći udio u oblastima kao što su mirovne misije, borba protiv terorizma, humanitarne operacije, akcije spasavanja poslije prirodnih katastrofa i borbi protiv piraterije.

Ima mišljenja među analitičarima u svijetu da bi, ukoliko bi odlazećeg predsjednika Baraka Obamu bilo briga da procijeni šta je Vašington dobio u antiruskim nastojanjima njegove Vlade od izbijanja krize u Ukrajini početkom 2014., bio rastužen kad bi saznao da je Vašington izgubio na skoro svim frontovima. Od Ukrajine do Sirije, kao i u prijetećoj novoj trci u naoružanju.

Za razliku od toga, presjednik Rusije Vladimir Putin, koji je iskusan u nerviranju Zapada neočekivanim taktičkim potezima, dobitnik je zbog razbijanja diplomatskog, vojnog i ekonomskog ,,opkoljavanja” koji predvode SAD. Tokom 2016., Rusija je uporno pokušavala diplomatskim manevrima da stekne veći uticaj u dugotrajnoj sirijskoj krizi, što joj je pomoglo da konsoliduje svoju ulogu na Bliskom Istoku. U međuvremenu, Moskva je istakla svoju verziju ,,Osovine u Aziji” s fokusom na ekonomiji.

Počevši sa dramatičnom kampanjom bombardovanja u Siriji u septembru 2015, prvom vojnom intervencijom Rusije van Sovjetskog Saveza još od kraja Hladnog rata, zemlja je pokazala sposobnost korišćenja sile na globalnom nivou kojom su se SAD dugo hvalile. Istovremeno je stekla veliki politički uticaj u ratom razorenoj zemlji, pa čak i šire u regionu, podsjećajući SAD da se ne ophode prema Rusiji kao prema autsajderu na Bliskom istoku koji je jedan od najkomplikovanijih regiona u svijetu.

U međuvremenu, Rusija i NATO, koji se međusobno smatraju prijetnjama, sve više su ,,pokazivali ( savijali) mišiće” u Istočnoj Evropi, što ukazuje na rizik od nove trke u naoružanju. Ekspanzija NATO na istok, vojno grupisanje u blizini granica Rusije i učestale vojne vježbe izazvali su upozorenje Rusije da će napasti Strateški sporazum o smanjenju naoružanja, kojim je ograničen broj nuklearnih bojevih glava i balističkih raketa koje Rusija i SAD mogu da zadrže.

EU, tradicionalno važan partner za saradnju sa Rusijom i veoma zavisna od njenih energenata i prirodnog gasa, čini se da trenutno ne zna kako da se postavi prema Moskvi, dok u sve većoj mjeri slijedi liderstvo Vašingtona u nedostatku nezavisnih presuda (rasuđivanja, presuđivanja). EU je odlučila da produži sankcije protiv Rusije za dodatnih šest mjeseci, do 31. jula 2017. Rusija je odgovorila svojim kontramjerama, i za sada nema naznaka ublažavanju (relaksaciji) diplomatskog konflikta.

U međuvremenu, sa prednostima velikog unutrašnjeg tržišta, bogatim prirodnim resursima i ogromnom nedovoljno razvijenom teritorijom na Dalekom Istoku, Moskva vidi veliki potencijal u unapređenju veza sa susjedima iz azijsko-pacifičkog regiona i u nastojanju da se izvuče iz neprilike. Rusija je stavila poseban akcenat na povezivanju svojih razvojnih programa sa kineskim, naročito svrstavanju (združivanju, trasiranju puta, poravnavanju) Inicijative pojasa i puta sa Evroazijskom ekonomskom unijom koju predvodi Rusija.

Najbolji izbor za stabilan svjetski poredak

Popularni istoričar Najal Ferguson, inače veliki poštovalac djela Henrija Kisinžera, je nedavno razmatrao strateške opcije predsjednika Trampa. On smatra da je je Trampov najbolji izbor za novi, ali stabilan svjetski poredak, uspostavljanje srdačnijih odnosa sa NR Kinom i Rusijom. Bolji odnosi SAD sa Moskvom i Pekingom bili bi ostvarljivi ukoliko bi Tramp samo ,,glumio” svađu sa NR Kinom oko trgovine, a to mnogi uticajni Kinezi izgleda i očekuju od njega, napisao je Ferguson. ,,Paralelo bi Tramp zadržao tvrdu politiku prema islamskom ekstremizmu, za šta sve tri sile – svaka sa svojom muslimanskom manjinom od koje zaziru – imaju zajednički interes. To bi bilo i u skladu sa preuređivanjem Bliskog istoka, kojim bi bio nametnut nekadašnji režim kraljeva i diktatora u arapskom svijetu, pojačan Izrael, i sve na štetu Irana”, napisao je Ferguson. Jedna od mogućih posljedica ovakvog dogovora bila bi i da Evropa izgubi status velike sile, nastavlja Britanac Ferguson. ,,Uopšte, ostatak svijeta bi izgubio od takve zadruge velikih sila. Japan i Njemačka bi bili naveći gubitnici. Liberali bi osudili novi tripartitni sporazum kao grešnu alijansu populista i autokrata. Autokratski vladari bi slavili. No, u čovječanstvu bi zavladala neka vrsta reda. I malo je vjerovatno da bi izbio svjetski rat,” zaključuje Ferguson.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

SVIJET

ZABORAVLJENA PALESTINA: Iza granica humanosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svijet nemoćno gleda dok izraelski bombarderi ravnaju palestinsku rivijeru uz blagoslov prekoatlantskog saveznika. Bombe padaju po Deir el-Balahu, al-Mavasiu i neizostavnoj Gazi. Zato je  Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nazvao Gazu „poljem smrti“. Izrael je, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, ubio više od 50.000 Palestinaca

 

 

Naočigled svijeta, pakao u Gazi se nastavlja. Nakon primirja i njegovog neslavnog, ali očekivanog kraja, više od mjesec dana nijedna komercijalna niti humanitarna pomoć nije uspjela da posjeti taj prostor.

Više od 2,1 milion ljudi je zarobljeno, bombardovano, gladuje… Na dohvat ruke, na graničnim prelazima gomilaju se zalihe hrane, ljekova, goriva… Ključna oprema i namirnice blokirani su od strane Tel Aviva.

Nakon skoro 20 mjeseci masakra, ne postoje dovoljno snažne riječi koje bi opisale stanje na ovom komadu zemlje. Najnoviji podaci UNRWA kažu da je preko 1000 djece ubijeno ili ranjeno samo tokom prve sedmice nakon kraja primirja. To je najveći broj dječjih žrtava u jednoj sedmici u Gazi tokom posljednje godine.

Zločin traje. Nove izraelske naredbe o preseljenju natjerale su stotine hiljada Palestinaca da ponovo bježe, bez sigurnog skloništa. Ni humanitarci nijesu bezbjedni. Do sada ih je stradalo preko četiri stotine. Svijet gleda dok izraelski bombarderi ravnaju palestinsku rivijeru uz blagoslov prekoatlantskog saveznika. Bombe padaju po Deir el-Balahu, al-Mavasiu i neizostavnoj Gazi. Zato je i Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nazvao Gazu „poljem smrti“. Izrael je, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, ubio više od 50.000 Palestinaca.

Pozivajući se na Ženevske konvencije koje regulišu postupanje prema ljudima tokom rata, Gutereš je naglasio obavezu okupacione sile da obezbijedi isporuku hrane i medicinskih potrepština stanovništvu. „Ništa od toga se danas ne dešava. Humanitarna pomoć ne može da uđe u Gazu,“ rekao je Gutereš.

Prema navodima AFP-a, portparol izraelskog ministarstva spoljnih poslova Oren Marmorstein odbacio je optužbe, rekavši da „nema nestašice humanitarne pomoći u Pojasu Gaze“. Marmorstein je dalje tvrdio da je Hamas iskoristio nedavnu pomoć Gazi da ponovo izgradi svoju ratnu mašinu.

Gutereš se osvrnuo i  na nedavne izraelske prijedloge o kontroli pomoći za Gazu, za koje je izvor iz UN-a rekao AFP-u da uključuju i praćenje unosa kalorija kako bi se spriječila zloupotreba od strane Hamasa.

„Novopredloženi izraelski ‘mehanizmi odobravanja’ za dostavu pomoći prijete da dodatno kontrolišu i bezdušno ograniče pomoć – do posljednje kalorije i zrna brašna,“ rekao je Gutereš novinarima u sjedištu UN-a u Njujorku.

U međuvremenu haos se širi i dalje od Gaze. Vazdušne snage SAD-a u Jemenu pojačavaju smrtonosni bilans. Mediji prenose da je tamo među metama bio i jedan stambeni objekat u Hodeidi.

Sve ovo dolazi u danima tokom posjete i nakon povratka Benjamina Netanjahua iz Vašingtona. On je sa Donaldom Trampom u Bijeloj kući razgovarao o prisilnom protjerivanju Palestinaca iz Gaze i drugim pitanjima, uključujući i ono iransko.

Iranska priča je važan dio bliskoistočne slagalice. Predsjednik SAD-a je u ponedjeljak iznenada najavio da su njegova zemlja i Iran spremni da započnu direktne pregovore o nuklearnom programu Teherana, ali je iranski ministar spoljnih poslova odgovorio da će razgovori u Omanu ipak biti indirektni. Kao dodatni znak koliko je put ka bilo kakvom dogovoru između ova dva geopolitička suparnika težak, Tramp je izdao oštro upozorenje da će, ukoliko pregovori ne uspiju, Iran biti u velikoj opasnosti. Već viđeno.

Predsjednik SAD-a izjavio je tokom ove posjete da bi volio da se rat u Gazi završi, te da vjeruje da će se to desiti relativno uskoro. Na novinarsko pitanje da li će ispuniti predizborno obećanje i okončati rat u Gazi, Tramp je rekao: “Volio bih da vidim kraj rata, i mislim da će rat stati u nekom trenutku, koji nije tako daleko”.

Nakon primirja u januaru tokom kojeg su neki taoci oslobođeni, Netanjahu je rekao: „Izrael radi na novom dogovoru za koji se nadamo da će uspjeti. Posvećeni smo oslobađanju svih talaca, ali i eliminisanju zle tiranije Hamasa u Gazi i omogućavanju narodu Gaze da slobodno odluče kuda žele da idu”.  “Kuda žele da idu”, ostalo je da odzvanja etrom i priziva Trampovi AI vizuelizaciju budućeg odmarališta za bogate. Mediji su podvukli ovu velikodušnu ponudu izrečenu tokom sastanka dvojice lidera i partnera u zločinu.

Netanjahu je rekao da je s Trampom razgovarao i o hrabroj viziji američkog predsjednika za budućnost Gaze, aludirajući na prijedlog da SAD preuzmu kontrolu nad enklavom – ideju koju je Tramp više puta iznio u ranim nedjeljama svoje administracije. Trampov plan je globalno osuđen kao prijedlog etničkog čišćenja. On je, ne hajući za osude, opet u ponedjeljak izjavio da bi mirovne snage poput SAD-a koje bi kontrolisale i upravljale Pojasom Gaze bile dobra stvar i ponovo predložio da se Palestinci iz Gaze preseljavaju u druge zemlje.

Odnosi ove dvije zemlje ulaze  u  novu fazu. Izraelski mediji javljaju da će Itamar Ben-Gvir, krajnje desni ministar nacionalne bezbjednosti, otputovati u SAD nakon praznika Pesah koji se završava 20. aprila. Ben-Gvir, poznat po rasističkim izjavama i podsticanju mržnje protiv Palestinaca, planira sastanak sa američkom sekretarkom za unutrašnju bezbjednost Kristi Noem. Znakovito je da će ovo biti njegova prva posjeta SAD-u u svojstvu ministra. Administracija bivšeg predsjednika Džo Bajdena ga je ranije kritikovala, a spekulisalo se čak i o sankcijama.

Ima u Izraelu i drugačijih glasova. Mediji su zabilježili da su stotine izraelskih rezervista, uključujući pripadnike Ratnog vazduhoplovstva, potpisali pismo protiv nastavka borbi u Gazi, smatrajući ih politički motivisanim.

Na bojnom polju drugačija priča. CNN je prenio, pozivajući se na izvore iz izraelske vojske, ali i satelitske snimke, da je u toku čišćenje terena. Širi se tampon zona uz izraelsko palestinsku granicu. Izraelska vojska je pretvorila svaki pedalj teritorije Gaze, unutar otprilike pola milje od izraelske granice, u pustoš, piše ovaj medij. CNN je od svojih izvora saznao da vojnici pod komandom Tel Aviva imaju odriješene ruke, te da mogu pucati na svakoga ko bi se usudio da zakorači unutar ovog neoznačenog perimetra..

Oklopni buldožeri su sistematski rušili jednu po jednu kuću. Vojni inženjeri su postavljali eksplozive i izvodili kontrolisane detonacije unutar nekada živih fabrika. Vojnici su uništili i onemogućili Palestincima pristup plodnoj zemlji koja je nekada hranila porodice i podržavala njihovu egzistenciju. Naravno, Tel Aviv ovo nije službeno priznao.  O ovim i sličnim akcijama Izraela često smo pisali na našim stranicama.

Izrael je agresivno proširio svoje prisustvo u Pojasu Gaze otkako je prošlog mjeseca ponovo pokrenuo rat. Mediji navode da trenutno kontroliše više od 50 odsto teritorije i potiskuje Palestince u sve manja područja.

Najveća povezana oblast pod kontrolom izraelske vojske, već smo rekli, nalazi se oko granice Gaze, gdje je vojska sravnila palestinske kuće, poljoprivredno zemljište i infrastrukturu do tačke neupotrebljivosti. Ova vojna tampon zona se udvostručila u posljednjim sedmicama.

Izrael predstavlja svoje pojačano prisustvo kao privremenu mjeru kojom želi izvršiti pritisak na Hamas da oslobodi preostale taoce zarobljene tokom napada 7. oktobra 2023. godine. Svjetska kavnost ne vjeruje ovim pričama. Na kraju krajeva i premijer Netanjahu je prošle sedmice izjavio da će Izrael, čak i nakon poraza Hamasa, zadržati bezbjednosnu kontrolu u Gazi i podsticati Palestince da napuste teritoriju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marin Le Pen je  prije par dana  diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako se radi o predsjednici najbrojnije stranke, istaknutoj figuri krajnje desnice, ali i vodećoj  kandidatkinji u anketama za predsjedničke izbore, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku

 

 

Marin Le Pen i još 24 osobe iz RN-a, uključujući stranačke zvaničnike, zaposlene, poslanike EP i asistente, osuđeni su za pronevjeru miliona eura iz fondova Evropskog parlamenta u sklopu afere „fiktivnih poslova“. Suđenje je otkrilo da je stranka koristila novac iz EP kako bi plaćala osoblje u Francuskoj.

Francuska liderka krajnje desnice prije par dana je diskvalifikovana iz trke za predsjedničke izbore 2027. godine. Kako je predsjednica stranke Nacionalno okupljanje (RN), istaknuta figura evropske krajnje desnice i vodeća kandidatkinja u anketama za predsjedničke izbore u Francuskoj 2027. godine, ova sudska odluka bi mogla značajno uticati na francusku, ali i globalnu politiku.

Le Pen je osim zabrane bavljenja politikom, dobila petogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije, koja ne može biti suspendovana žalbom, ali će zadržati svoje mjesto u parlamentu do kraja mandata. Takođe joj je izrečena četvorogodišnja zatvorska kazna – dvije godine uslovno i dvije kućnog pritvora, te novčana kazna od 100.000 eura. Na ove kazne ima pravo žalbe.

„Oni žele moju političku smrt“, tvrdila je Le Pen još u novembru. Šta se krije iza ovog procesa piše se naveliko po medijima, ali još više u komentarima i na mrežama. Nekako se čini da se većina slaže da će to oslabiti ionako poljuljanu viziju Emanuela Makrona, i pojačati globalni bijes desničarskih lidera, te dodati goriva u njihove motore. U konačnici ovo bi osim toga što će desnicu prikazati kao žrtvu i dati vjetar u njena leđa, moglo očistiti Francusku od balasta porodice Le Pen.

Višedecenijsko prisustvo Marin i njenog nedavno preminulog oca u strukturama ultra desnice je možda poslednja kočnica koja te ideje drži dalje od preuzimanja vlasti u ovoj zemlji.

Ne treba zaboraviti – Le Penin uspjeh je ogroman. Nacionalni front je najveća stranka u fragmentiranom francuskom parlamentu. Ovakvom razvoju situacije se pomalo vesele upravo oni na desnom kraju političkog spektra. Politički analitičar Dominik Moizi za CNN sugeriše da bi neki unutar RN-a mogli čak i tiho slaviti ovu odluku. „U javnosti će vrištati, osuđivati, govoriti ‘kakva strašna nepravda’. Ali duboko u sebi, mnogi će možda biti zadovoljni, misleći: ‘Ovo je mlađi kandidat. Privlačniji je široj publici. I što je najvažnije – ne nosi prezime Le Pen.’“, konstatovao je on ove moguće promjene na francuskoj desnici misleći na Le Peninog kolegu Žordana Barelu.

„Ovo je ludo. Pravna borba je pogrešna bez obzira koga cilja“, napisao je grčki ekonomista i bivši političar Janis Varufakis na X. I dodao:  „Francuski neo-fašisti će samo imati koristi od ovoga“.

Među prvima u njenu odbranu se oglasio milijarder Ilon Mask, koji je ranije pozivao na opoziv američkih sudija koji blokiraju agendu Donalda Trampa i otvoreno podržavao evropske krajnje desničare. Prisjetimo se favorizovao je njemačke desničare iz redova AfD i privatnim pozivom čestitao njihovoj liderki na nedavnim uspjesima. Iza diskvalifikacije Le Penove, tvrdi Trampov vojnik stoji zavjera establišmenta. “Kada radikalna ljevica ne može pobijediti demokratskim putem, zloupotrebljava pravni sistem da zatvori svoje protivnike. Ovo je njihov standardni metod širom svijeta”, napisao je Mask na mreži X.

Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro, koji je do 2030. diskvalifikovan iz političke trke zbog zloupotrebe moći, nazvao je presudu lijevim pravosudnim aktivizmom. “Je suis Marine!” napisao je Viktor Orban na mreži X.

Belgijski političar Tom Van Griken, lider flamanske krajnje desničarske stranke Vlaams Belang, komentarisao je presudu riječima: „Kada nacionalistički političari steknu popularnost, sistem pronalazi druge, nedemokratske načine da ih ućutka“.

Španski lider stranke Vox, Santjago Abaskal, takođe je pružio podršku: „Nikada neće uspjeti da ućutkaju glas francuskog naroda.“ Pisali smo na ovim stranama da je Abaskal u februaru ugostio Le Pen, Orbana i druge krajnje desničarske lidere na političkom skupu u Madridu.

Zanimljivo i u regionu. Lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, uporedio je presudu protiv Le Pen sa sopstvenom situacijom: „Baš kao u mom slučaju, presuda nije donesena zbog zakona – već zbog politike.“

Naravno, dosta je onih koji misle drugačije, a koje sumira izjava Nik Aiosa, direktora Transparensi Internešnela; „Pravda je ispravno sprovedena u ovom slučaju, gdje je francuska krajnja desnica bezobrazno pronevjerila sredstva“.

Vijesti su stigle i do Kremlja, pa je Dmitrij Peskov, portparol Vladimira Putina, izjavio da “slučaj Marin Le Pen predstavlja kršenje demokratskih normi”. Peskov je ustvrdio još jednom ono što je odavno narativ Moskve i njoj naklonjenih sistema, vlada i pojedinaca: „sve više evropskih prijestonica krši demokratske norme“. Slične riječi podrške stigle su i od holandskog populiste Gerta Vildersa i lidera italijanske Lige Matea Salvinija. On je izjavio: „Ovo je loš film koji gledamo i u drugim zemljama, poput Rumunije. Ali nećemo se dati zastrašiti, nećemo stati: punom brzinom naprijed, prijateljice moja!“

Osvrnimo se kratko na  Rumuniju. U martu je rumunska izborna komisija odbila kandidaturu desničarskog političara Kalina Georgeskua za predsjedničke izbore u maju. Georgescu, poznat po oštroj kritici EU i NATO-a, iznenada je osvojio najviše glasova u prvom krugu izbora u novembru, a onda je Ustavni sud poništio glasanje zbog navodnog „ruskog miješanja“ i masovne propagande na društvenim mrežama. Georgesku je poništenje izbora nazvao formalizovanim državnim udarom, a zabranu kandidature direktnim udarcem u srce demokratije. “Evropa je sada diktatura, Rumunija je pod tiranijom!” poručio je on.

Iako su stotine protestanata izašle na ulice nakon što je Georgescu diskvalifikovan iz trke za predsjednika, masa nije ni izbliza dostigla broj prikazanih u online video zapisima i fotografijama među kojima je , tvrde upućeni, bilo i slika iz Beograda.

Georgescu se predstavljao kao ultra podržavalac Donalda Trampa. Visoki članovi administracije SAD javno su ga podržali.  Potpredsjednik te zemlje JD Vens kritikovao je ustavni sud zbog odluke da poništi predsjedničke izbore, optužujući rumunsku vladu da otkazuje izbore jer im se ne sviđa rezultat i optužujući ih da su toliko uplašeni od svog naroda da ih ućutkuju. Osim Georgeskua, zabranjena je i kandidatura desničarke Diane Sosoaka iz S.O.S. partije.

I nakon uklanjanja desnih kandidata, jedan od glavnih takmaca, opet je desničar. Rumunski mediji na novim predsjedničkim izborima velike šanse daju George Simionu. Ovaj političar je rekao: „Ciljanje ili uništavanje vašeg političkog protivnika bilo kojim sredstvima je iz uputstava totalitarnih režima“. Zanimljivost vezana za njega je da mu je još od 2018. godine zbog radikalnih stavova zabranjen ulazak u Moldaviju. Jedna od ključnih stavki njegove politike je unifikacija Rumunije i Moldavije.

Mnogi vjeruju da je priča o sukobu uticaja u rumunskoj politici naduvana. Ipak, granice koje ova zemlja ima sa Ukrajinom i Orbanovom Mađarskom pričaju drugu priču. U susjedstvu je i Slovačka koja je na istim talasima. Stvaranje ovog koridora na čijem čelu bi bili ljudi koji u Putina i Trampa gledaju sa oduševljenjem bi dodatno pocijepalo ionako uzdrmanu Evropu.

Upravo zato sa pažnjom treba pratiti retoriku Vašingtona.  „Isključenje ljudi iz političkog procesa je naročito zabrinjavajuće, s obzirom na agresivnu i korumpiranu pravnu borbu protiv predsjednika Donalda Trampa ovdje u Sjedinjenim Državama,“ rekla je Tami Brus, glasnogovornica  Stejt dIpartmenta aludirajući na pravne procese protiv bivšeg američkog predsjednika. Brus je  dovela u pitanje i  karakterizaciju Le Pen kao krajnje desničarke. Le Pen je, inače,  godinama odbacivala etiketu krajnje desnice, pokušavajući da normalizuje svoju stranku i poveća izborne šanse. Rebrendiranje stranke očigledno nije uradilo mnogo na maskiranju ideologija, ali jeste na masovnosti biračkog tijela.

Podsjećajući na minhenski govor američkog potpredsjednika JD Vensa od prije par mjeseci, Brusova je istakla: „Moramo da činimo više od pukog pričanja o demokratskim vrijednostima – moramo ih i živjeti“. Vens je, sjetimo se, u Minhenu osudio evropske stare, ukorijenjene elite, optužujući ih da se kriju iza ružnih, sovjetskih izraza poput dezinformacija i dezinformisanja kako bi ugušile alternativne stavove i spriječile autsajdere da pobijede na izborima. „Podržavamo pravo svih da izraze svoje mišljenje u javnom prostoru, bilo da se slažemo ili ne,“ rekla je Brus, ponavljajući Vensovu retoriku.

Mediji prenose da je Trampova administracija vršila pritisak i na Rumuniju da dozvoli pro-ruskom političaru krajnje desnice da se kandiduje na predsjedničkim izborima. Pomenuli smo njihov upliv i u njemačku politiku, a zabilježena je i nedavna podrška Konoru MekGregoru, UFC borcu, da postane predsjednik Irske. Elon Musk otvoreno podržava Tomija Robinsona u Britaniji. Valjalo bi imati lojaliste svuda.

Cilj desnih struktura svakako je napraviti od Le Penove žrtvu. Neku vrstu totema oko kojeg će se  okupljati njihove snage u ratu za tradicionalne vrijednosti, slobodu govora… Onakve kakvima ih oni vide.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Benjamin Netanjahu i njegova svita, očigledno podržana novom vašingtonskom administracijom, odlučili su da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak. Vojne akcije izvodili su i u oblastima u Siriji, Libanu i Jemenu

 

 

Kapije pakla na Bliskom istoku su otvorene. Nakon što je fokus jedno vrijeme bio izmješten sa ovog komada planete, Benjamin Netanjahu i njegova svita, podržana novom vašingtonskom administracijom su odlučili da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak.

Mediji su prenijeli da je više od 400 Palestinca ubijeno, a 562 ranjena. Gaza je u utorak, prema podacima CNN-a doživjela najsmrtonosniji dan u više od 15 mjeseci bliskoistočnog haosa. „Više od 130 djece i mnogo žena je ubijeno, uključujući čitave porodice“, rekao je za CNN Mahmud Basal, portparol Civilne zaštite Gaze. Da su mnoge žrtve napada djeca, saopštilo je i Ministarstvo zdravlja Gaze. Broj onih pod ruševinama, kako smo odavno navikli, niko ne zna.

Iznenadni napadi uključivali su Kan Junis i Rafu na jugu, Gaza siti na sjeveru i centralne oblasti poput Deir el-Balaha. „Netanjahu i njegova ekstremistička vlada donose odluku da sruše sporazum o prekidu vatre, izlažući zatvorenike u Gazi neizvjesnoj sudbini“, navodi se u saopštenju Hamasa. „Ove brutalne masakre izraelska okupaciona vojska čini bez ikakvih moralnih ili pravnih ograničenja. To dokazuje da imaju unaprijed osmišljeni plan da nastave genocid nad djecom i ženama“, navodi se u reakciji Vlade u Gazi. Broj ubijenih Palestinaca bliži se cifri od 50.000.

,,Nastavićemo da se borimo kako bismo ostvarili sve naše ciljeve u ovom ratu“, objavio je premijer Izraela vraćajući se starim mantrama o oslobađanju svih talaca i totalnom uništenju Hamasa. Naglasio je da će njegova vojska nastaviti sa operacijama dok Hamas više ne bude predstavljao prijetnju i da će Izrael djelovati uz sve veći pritisak. Opet je bio jasan: „Ništa nas neće zaustaviti u ostvarenju svih naših ratnih ciljeva“. Ministar odbrane Izraela, Izrael Kac, izjavio je da će se vrata pakla otvoriti u enklavi ako preostali zarobljenici ne budu oslobođeni. „Nećemo prestati borbu dok se svi taoci ne vrate kući i dok se svi ciljevi rata ne ostvare“, rekao je Kac.

Ovim akcijama, u utorak je narušeno krhko primirje sklopljeno prije dva mjeseca. Iako primirje nije zvanično prekinuto, jasno je sve. Hamas je od početka primirja oslobodio oko tri desetine zarobljenika u zamjenu za skoro 2.000 palestinskih zatvorenika. Pregovori o drugoj fazi primirja, koja bi podrazumijevala oslobađanje preostalih 60 zarobljenika i uspostavljanje trajnog primirja, zapeli su zbog izraelskog insistiranja da se prva faza produži do sredine aprila. Dogovor između Izraela i Hamasa, od početka je na ivici propasti, ali ovako krvav završetak ove faze ipak je malo ko očekivao. Dodatno, napadi su izvedeni tokom muslimanskog svetog mjeseca Ramazana.

Već dvije sedmice traje i blokada isporuke hrane i druge humanitarne pomoći Gazi. Time Izrael pokušava da izvrši pritisak na Hamas sa ciljem oslobađanja više talaca i uvođenja novih uslova za produženje primirja. Izrael je takođe isključio struju posljednjoj elektrani u Gazi koja je još uvijek dobijala napajanje, pogoršavajući postojeću krizu sa vodom i ozbiljno ugrožavajući rad postrojenja za desalinizaciju, saopštili su lokalni zvaničnici. Ovo je samo drugačije način za sprovođenje izraelske nakane čišćenja palestinske teritorije.

Francuski Le Monde je prenio da je jedan izraelski zvaničnik rekao da su novi napadi imali za cilj srednjerangirane vojne komandante Hamasa, zvaničnike rukovodstva i terorističku infrastrukturu. Dodao je da će kampanja trajati koliko bude potrebno i najavio kopnene akcije.

Izraelska vojska je u utorak, nakon intenzivnih napada, izdala naređenja za evakuaciju naselja duž granice s Gazom, što je izazvalo strah od predstojeće kopnene operacije. U objavi na arapskom jeziku na mreži X, portparol izraelske vojske Avičaj Adrae pozvao je stanovnike da se pomjere ka zapadu, navodeći da su ta područja sada opasne borbene zone.

Ovo nije prošlo bez komentara ni u Izraelu. Demonstranti u toj zemlji optužili su Netanjahua da je naredio kršenje primirja u Gazi kako bi obezbijedio pokriće za očuvanje svoje vlasti. Ovo je uslijedilo nakon što su političke tenzije u toj zemlji narasle usljed najava da će premijer pokušati da smijeni šefa Šin Beta – unutrašnje bezbjedonosne službe. „Netanjahu koristi živote naših građana i vojnika jer drhti od straha pred nama – pred javnim protestima zbog smjene direktora Šin Beta“, napisao je Jair Golan, lider ljevičarske stranke Demokrati, na platformi X. „Sve je povezano… Taoce su žrtvovali iz političkih razloga”, rekla je Ora Peled Nakaš, bivša visoka oficirka izraelske mornarice i organizatorka izraelskog protesta. Tu je i nesigurno usvajanje budžeta koje se mora dogoditi do kraja ovog mjeseca, a čija nerealizacija bi mogla dovesti do prijevremenih izbora.

Porodice talaca izrazile su zabrinutost zbog sudbine svojih najbližih. „Šokirani smo, ljuti i prestravljeni namjernim uništavanjem procesa za vraćanje naših voljenih iz strašnog zarobljeništva Hamasa“, saopštio je Forum porodica talaca, a prenijeli zapadni mediji. Istovremeno, Netanjahu se suočava s pritiscima svojih tvrdolinijaških saveznika, koji ne žele nijedan dogovor u Gazi koji ne bi doveo do uništenja Hamasa. Izraelski napadi od utorka, odobrovoljili su krajnje desnu stranku Moć za Izrael Itamara Ben-Gvira. Iz ove strukture su najavili da se vraćaju u Netanjahuovu koaliciju. U januaru su je napustili zbog sklapanja primirja.

I lideri opozicije Beni Ganc i Joav Galant dali su izjave koje su djelimično podržale nastavak izraelskih udara na Gazu, navodeći da bi to moglo omogućiti siguran povratak talaca. Međutim, izrazili su i sumnju da se rat vodi iz političkih razloga. „Odluke se moraju donositi na osnovu operativnih razmatranja – a ne politike“, napisao je Galant, bivši ministar odbrane, na mreži X.

Arapske i evropske vlade osudile su obnovljenu izraelsku ofanzivu, dok je Međunarodni komitet Crvenog krsta upozorio da su zdravstvene ustanove preopterećene žrtvama. Francusko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da sukobi „ugrožavaju napore za oslobađanje talaca i prijete životima civilnog stanovništva u Gazi“, dok je ministarstvo spoljnih poslova Katara navelo da izraelska eskalacija može zapaliti cijeli region i ugroziti njegovu sigurnost i stabilnost.

Dok zapadne zemlje i arapski svijet šalju zabrinute signale, iz SAD-a drugačiji tonovi. Bijela kuća saopštila je da je Izrael konsultovao predsjednika SAD Donalda Trampa prije napada. Ovo smo saznali preko izjave portparolke Vašingotna Karolin Levit. „Kao što je predsjednik Tramp jasno rekao, Hamas, Huti i svi oni koji žele terorisati ne samo Izrael, već i Sjedinjene Države, platiće cijenu“, rekla je za Fox News. Ambasadorka SAD-a pri UN-u, Doroti Ši, otišla je dalje i okrivila Hamas za obnovljene sukobe, tvrdeći da je odbacio svaki prijedlog i rok u proteklim sedmicama.

„Sa svojom neograničenom političkom i vojnom podrškom Izraelu, Vašington snosi punu odgovornost za masakre žena i djece u Gazi”, navodi se u saopštenju Hamasa. Portparol Hamasa Abdul Latif Al-Kanu izjavio je da koordinacija Izraela sa Sjedinjenim Američkim Državama prije nastavka rata u Gazi potvrđuje saučesništvo Vašingtona u ratu.

„Prethodna koordinacija okupatora sa američkom administracijom potvrđuje njeno saučesništvo u genocidnom ratu protiv našeg naroda i pruža pokriće za njegove ratne zločine”, rekao je Al-Kanu na Telegramu „Pozivamo međunarodnu zajednicu da odmah djeluje i izvrši pritisak na okupatora kako bi zaustavio krvoproliće u Gazi“, poručio je glasnogovornik Hamasa.

Vašington je umiješao prste i dublje u Bliski istok. Desetine ljudi su navodno ubijene nakon što je američki predsjednik naredio vojnu akciju protiv pobunjenih Huta u Jemenu. Otvorio je tako novi front protiv ove grupe koju podržava Iran. U međuvremenu, smrtonosni izraelski prekogranični napadi pojačali su napetosti između Libana i nove islamističke vlade u Siriji.

Primirje postignuto sredinom januara bilo je planirano u tri faze, od kojih je prva završena prije dvije sedmice. Izrael je odbio da uđe u konkretne pregovore o drugoj fazi, koja je trebalo da dovede do dugotrajnog primirja, potpunog izraelskog povlačenja iz Gaze i oslobađanja svih talaca koje je Hamas zarobio tokom napada na Izrael 7. oktobra 2023. koji je otvorio ovo poglavlje bliskoistočnog sukoba. Prema sporazumu koji je postignut nakon više od godinu dana pregovora uz posredovanje SAD-a, Egipta i Katara, primirje je trebalo da ostane na snazi dok traju pregovori o drugoj fazi.

Tokom prve faze, Hamas je oslobodio 25 talaca i predao posmrtne ostatke još osam, u zamjenu za oslobađanje skoro 1.800 palestinskih zatvorenika. Izraelske snage su se takođe povukle u tampon-zone unutar Gaze, što je omogućilo stotinama hiljada raseljenih Palestinaca da se vrate na sjever Gaze. Dogovor nije predviđao dalja oslobađanja talaca prije početka druge faze.

Sada, kada su vrata pakla opet otvorena, veliko je pitanje šta donosi sjutra.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo