Povežite se sa nama

Uncategorized

ALEKSA BEČIĆ, PREDSJEDNIK DEMOKRATA: Ne mogu zaustaviti promjene

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaša partija je prvi put izašla na izbore. Kakvi su utisci, nakon ove distance?
BEČIĆ: Definitivno da su Demokrate u proteklih godinu i po dana, odnosno od trenutka kada su osnovane, pokazale kako, i u ovako degradiranom sistemu, mogu pobijediti ideje, programi i ljudi, a ne samo novac, podvale i laži. Iako smo osnovani u dosta turbulentnim političkim vremenima, praćenim do sada neviđenim političkim brlogom sa brojnim izazovima, i pored činjenice da je na ovim izborima učestvovao najveći broj izbornih lista od uvođenja višestranačja, od kojih su pojedini naši konkurenti raspolagali, za crnogorske prilike, do sada neviđenim finansijskim sredstvima, uspjeli smo, zahvaljujući volonterskom radu armije naših mladih ljudi, članova organa partije na državnom i mjesnom nivou, opunomoćenih predstavnika na biračkim mjestima, da udarimo snažne temelje moderne, građanske, progresivne partije, koja je jedina ponudila novu generaciju političara, sopstvene ideje i program bez alternative ,,Pobjede, a ne podjele”.

MONITOR: Vaši rezultati?
BEČIĆ: Opšti je zaključak da su Demokrate moralni pobjednici ovih izbora. Takvu konstataciju nijesu mogli zaobići ni naši najveći oponenti iz režimskih struktura. Podsjetiću vas da naš rezultat dodatno dobija na težini, ako uzmemo u obzir činjenicu da smo jedan od rijetkih respektabilnih subjekata koji je nastupio samostalno, a ostvario dvocifren rezultat i zavrijedio nakon prvog nastupa zvanje druge po snazi partije u državnom parlamentu.

Na lokalnim izborima u Budvi i Kotoru, iako praktično jedini koji smo samostalno nastupili, osvojili smo najveći broj glasova od konstituenata buduće vlasti. Nakon izbora, imamo izražen priliv članstva, tako da sve ukazuje da smo snažno zakoračili na političku pozornicu Crne Gore.

MONITOR: Koliko su na izborni rezultat uticale informacije o spriječenom državnom udaru?
BEČIĆ: Nemam bilo kakvu dilemu da je stvaranje atmosfere straha i panika u središtu izbornog dana, prouzrokovano saopštenjima Specijalnog državnog tužilaštva i Uprave policije, direktno uticalo na izlaznost i opredjeljenje birača, posebno opozicionih i birača manjinskih naroda. Prostom analizom izlaznosti u toku izbornog dana, dolazi se do zaključka da je izlasnost birača naglo opala u drugom dijelu dana. Ovo posebno dobija na težini, imajući u vidu da je oko jedan odsto birača opredeljivalo da li će opozicija sama uspjeti da dođe do potrebne većine, što jasno navodi na zaključak da su javne aktivnosti nadležnih državnih organa, praćene ,,dobro” obaviještenim medijima, direktno uticale na konačan rezultat izbora i formiranje zakonodavne i izvršne vlasti.

MONITOR: Da li se tako nešto moglo izbjeći?
BEČIĆ: Tužilaštvo je saopštilo da je hapšenjem tih lica spriječilo opasnost koju su mogli da proizvedu po Crnu Goru i njene građane. Zašto onda tu informaciju nije saopštilo dan nakon održavanja izbora ili nakon zatvaranja biračkih mjesta, već u samom toku izbornog dana, posebno imajući u vidu da su bili svjesni da je u toku najosjetljivi izborni proces od uvođenja višestranačja?

Polazeći od toga da su nam Specijalni tužilac i Predsjednik države tvrdili da je spriječeno najveće krvoproliće od Drugog svjetskog rata, kako za to nije znao Premijer i šef Vijeća za nacionalnu bezbjednost, kao ni ministarka odbrane, niti lideri parlamentarnih političkih partija? Zašto nije održana sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost, kao ni Savjet za odbranu i bezbjednost? U odgovorima na ova pitanja leži i odgovor na pitanje kako se moglo preduprijediti da pomenuta dešavanja direktno utiču na rezultat izbora.

MONITOR: Kako gledate na tu priču o puču, njegovim naručiocima, organizatorima, izvođačima… Vjerujete li u zvaničnu verziju?
BEČIĆ: Brojne su nelogičnosti, kontradiktornosti i nedorečenosti u onome što su zvanično saopšteni stavovi nadležnih. Pomenuću samo pojedina. Kako možemo imati toliku kontradiktornost dva nadležna državna organa? Jednog – Državne izborne komisije, koja tvrdi da se izbori održavaju u fer i slobodnom ambijentu, i drugog – Specijalnog državnog tužilaštva, koji pompezno saopštava da su u toku pokušaji terorističkih napada?

Da li postoji još neka zemlja savremene civilizacije u kojoj se istovremeno mogu održavati slobodni i fer izbori, sprovoditi pokušaji terorističkih napada i suspendovati pravo korišćenja savremenih sredstava komunikacije?

Kako to da je u zvaničnom saopštenju Uprave policije i Specijalnog tužilaštva navedeno da su tih 20-ak lica lišeni slobode u trenutku kada je trebalo da preuzmu oružje u Podgorici, a nakon tri dana gospodin Katnić nam saopštava da oružje nije ni došlo do Crne Gore, već je uništeno van granica države Crne Gore? Kakav je kredibilitet svjedoka saradnika u ovom postupku?

Upravo zbog želje da se ne miješamo u rad nadležnih organa, osvrnuo sam se u formi pitanja na sve ono što opterećuje našu javnost i budi brojne dileme kod građana Crne Gore.

MONITOR: Dok formirate vlast na lokalnom nivou u Budvi i Kotoru i tražite priliku za sastavljanje vlade, iz vlasti stižu ozbiljne optužbe na račun dijela opozicije (DF). Koliko je teško funkcionisati u takvom ambijentu?
BEČIĆ: Kada je u pitanju konkretan slučaj, stanovište Demokrata je od početka jasno. Zahtijevamo od nadležnih državnih organa da slučaj ,,terorističkog napada” dovedu do kraja, jer ukoliko ne bude konkretnih i jasnih dokaza, valjanih optužnica, efikasnih sudskih procesa i pravosnažnih presuda za izvršioce i nalogodavce, smatraćemo da se radilo o farsi, sa ciljem direktnog uticaja na izlaznost i opredjeljenje opozicionih birača. U suprotnom, ako se dokaže da veze sa navedenim ima bilo koji politički subjekt, smatramo da bi takvom političkom subjektu trebalo zabraniti rad i brisati ga iz Registra političkih partija.

MONITOR: Sva je prilika da će mandatar Marković namaći potrebnu većinu. Kako će četvorka (DF, Demokrate, Ključ i SDP) djelovati u tom slučaju?
BEČIĆ: Duško Marković je crna kutija svih društveno-političkih zbivanja decenijama unazad, tako da se od njega nije ni mogla očekivati u bilo kom poslu demokratska većina. I u ovom slučaju, ukoliko do takvog finiša dođe, možemo govoriti samo o matematičkoj, veoma krhkoj većini, koja može Crnu Goru da povede samo u još dublju krizu.

Kao neko ko se uvijek zalagao za njegovanje dobrih odnosa među opozicionim partijama, smatram da je od samog izbora metoda političkog pritiska mnogo važnije da ti potezi budu koordinirani, sinhronizovani, isključivo demokratski i građanski. Snažna je poruka svima, i unutar i van Crne Gore, odluka svih 39 poslanika opozicije da ne prisustvuju konstitutivnoj sjednici parlamenta. O daljim potezima, potencijalnim oblicima vanparlamentarne borbe i izražavanja nezadovoljstva, kojih imate na desetine, razgovaraće se i dogovarati na način kako sam predočio. Ono što je suština jeste da nam svaki potez mora biti moderan, progresivan, građanski, demokratski, kreativan i produktivan.

MONITOR: Kako će Đukanovićeva odluka o ponovnom povlačenju na rezervni položaj uticati na politički život?
BEČIĆ: DPS i njen predsjednik se nalaze na vještačkom disanju i toga su svjesni svi u Crnoj Gori. Radi se samo o njegovom neuspješnom potezu samospasavanja, po cijenu žrtvovanja bilo čega i bilo koga. Međutim, i oni su svjesni činjenice da su suštinski žestoko poraženi 16. oktobra i zato nije ni bilo dugo najavljivanog slavlja. I pored svih krađa, zloupotreba, kupovine glasova, širenja straha i panike, opozicija je uspjela da osvoji rekordnih 180.000 glasova, što je za oko 30 hiljada glasova više u odnosu na rezultat opozicije na prethodnim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. U glavnom gradu Crne Gore, opozicija je pobijedila sa preko 10 000 glasova razlike u odnosu na DPS i njegove satelite, a ubjedljiv poraz su doživjeli i u mnogim drugim opštinama, kao i u Budvi i Kotoru gdje su izgubili vlast. Tako da je DPS suštinski politički nokautiran i nema dileme da proces promjena koji je započeo niko i ništa ne može zaustaviti.

Sebično lutanje Đukanovića

MONITOR: Vrijeme pred odlazak sa čela vlade premijer je iskoristio da, uz sukob sa opozicijom, značajno zaoštri odnose i sa jednom velesilom (Rusijom). Zašto?
BEČIĆ: Đukanović je uvijek lutao, jer mu je lični interes bio zvijezda vodilja i u unutrašnjoj, ali i u spoljnoj politici. Sjetimo se samo optužbi njegovih koalicionih partnera, iz vremena kada su zajedno vršili vlast, da je on odgovoran za poharu KAP-a u iznosu od oko 800 miliona, a da su mu glavni partneri u tom poslu bili upravo određeni Rusi. Spoljna politika se ne vodi emocijom, ali ni ličnim interesima i periodičnim dilovima. Partnerski sa svima, podanički ni prema kome, služiti samo svojoj zemlji i svom narodu – nešto je što moramo uspostaviti ako želimo ići naprijed.

Pravda nema alternativu

MONITOR: Dajete kandidata za prvog čovjeka Budve. Plašite li se „Budvanskog sindroma”, kako ćete odgovoriti na koruptivne izazove koji, neće biti mali?
BEČIĆ: Naš potpredsjednik Mijomir Pejović, kao i Opštinski odbor u Budvi, na čelu sa budućim predsjednikom Opštine, Draganom Krapovićem, dali su snažan doprinos razotkrivanju i procesuiranju organizovane kriminalne grupe u Budvi, za šta smo i javno dobili prizanje od strane nadležnih državnih organa. Imamo tim ljudi čistih ruku, hrabrih, stručnih i nepotkupljivih pojedinaca, koji su pokazali kako se može nokautirati organizovana kriminalna grupa, a u narednom periodu ćemo, zajedno sa našim partnerima, pokazati kako se vlast vrši u opštem interesu, na dobro svih građana Budve i budućih generacija. Znam da je našim protivnicima iz vrha režima i kriminalnog miljea veliki problem što znaju da Demokrate ne mogu korumpirati, ucijeniti, zaplašiti ili na bilo koji način zaustaviti na putu ozdravljenja crnogorskog društva. Spremni smo na tim principima istrajati i po cijenu života, a ako bi se neki predstavnik Demokrata na bilo kom nivou usudio da krene drugačijim putem, automatski bi postao naš najveći neprijatelj. Pravedna, uređena, bogata i prosperitetna i Budva i Crna Gora za nas nema alternativu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo