Povežite se sa nama

OKO NAS

MORSKO DOBRO OPET UJEDINILO ULCINJANE: Silom na ribare na Bojani

Objavljeno prije

na

Pravni zastupnici ribara s Bojane zatražiće od Upravnog suda da poništi odluku o raspisivanju tendera za izdavanje kućica na obalama te rijeke, zbog činjenice da je Katalog privremenih objekata nezakonito usvojen, jer nije prošao javnu raspravu, zaključeno je na sastanku koji je u utotrak održan u Skupštini opštine Ulcinj.

Za takvu odluku ribari su dobili podršku predstavnika Opštine i velikog broja političkih stranaka. Očekuje se, takođe da će inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pokrenuti lokalna uprava.

Već je dogovoreno da se 14. novembra u ulcinjskom parlamentu podrže zahtjevi ribara. „Svjedoci smo da ovih dana ulcinjski ribari, pa i drugi korisnici, skoro svakodnevno iskazuju nezadovoljstvo prema Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom, odnosno načinom na koji se ta institucija odnosi prema njima kao i prema najvrjednijim resursima na teritoriji opštine Ulcinj”, ističe se u inicijativi za stavljanje na dnevni red tačke povodom „otvaranja Javnog poziva za zakup zemljišta na obalama rijeke Bojane prema Planu objekata privremenog karaktera u zoni morskog dobra”.

„Takav postupak otvara mogućnost da sadašnji vlasnici postanu bivši vlasnici ako novi vlasnik ponudi veću cijenu, iako se radi o mještanima koji decenijama čuvaju tradiciju te rijeke, a ribolovom pokušavaju da prežive”, navodi se u inicijativi i dodaje da se Opština Ulcinj usprotivila usvajanju Kataloga privremenih objekata na obalama rijeke Bojane.

Po riječima potpredsjednice Opštine Hadidže Đoni, Katalog morskog dobra je u suprotnosti s najvažnijim strateškim dokumentima ove države: Strategijom razvoja turizma do 2020. godine, Inoviranim Master planom razvoja turizma u Crnoj Gori iz 2008. godine, te Strateškim planom Opštine Ulcinj, koji je u proljeće ove godine usvojio lokalni parlament.

„Dakle, ovaj akt je urađen bez uvažavanja navedenih dokumenata i mišljenja Opštine Ulcinj. On je takođe urađen na krajnje netransparentan način i nema našu podršku”, kazala je Đoni za Monitor, navodeći da se javnim pozivom moraju predvidjeti mnogo kvalitetniji zaštitni mehanizmi za ulcinjske ribare.

A upravo su oni – duša Bojane. Oni koji su stalno tu, koji daju život tom predivnom prostoru, oni mali, vrijedni ljudi koji održavaju tradiciju, oni koji uz pomoć ulova iz te rijeke ili iz akvatorijuma Ade, samo pokušavaju da prežive.

Zato je raspisivanje tendera za iznajmljivanje ribarskih kućica posljednji udar na njihovu egzistenciju i istovremeno na žive simbole Ulcinja uz gaženje međunarodnih konvencija koje se odnose na nužnost konsultovanja lokalne zajednice kada se donose takvi planovi.

,,Nažalost, iz razgovora s najodgovornijim ličnostima u Morskom dobru uvjerio sam se da oni niti znaju niti razumiju problematiku Bojane. Tačnije, malo ih sve ovo interesuje”, kaže predsjednik Udruženja ribara Ulcinja Ivo Knežević.

U tom gradu, inače, nepodijeljeno je mišljenje da je ova institucija najveći krivac za haos na obalama Bojane. Niko im ne vjeruje da, najzad, žele da dovedu nešto u red, jer više od dvije decenije gotovo ništa nijesu uložili na prostoru koji sada žele pretvoriti u – difuzni hotel. Kolateralna šteta u tom naumu da se prigrabi što više novaca s obala ove rijeke bili bi – ribari.

,,Već godinama je u Morskom dobru prisutna tendencija da se Bojana izdvoji iz teritorije opštine Ulcinj. Ovim Planom to se nastoji i ostvariti u praksi”, kaže nevladin aktivista Džabir Hodžić.

Takve namjere i činjenica da to javno preduzeće sa sjedištem u Budvi gazduje sa čak 33 miliona kvadratnih metara najkvalitetnijeg zemljišta u Ulcinju, odnosno sa 12,7 odsto teritorije ove opštine te da ostvaruje milionske prihode a da su ulaganja u poređenju s tim veoma mala, uslovila je da se Morsko dobro u javnosti percipira kao najnepopularnija institucija. I to, i pored činjenice što je visoki funkcioner Nove demokratske snage – Forca Džaudet Cakuli već godinama na čelu Upravnog odbora tog preduzeća. Zato su pojedini ribari tražili javno od njega da podnese ostavku na tu funkciju, što on odbija da učini. Cakuli kaže da nije glasao za usvajanje Kataloga na sjednici UO Morskog dobra, te navodi da se Bojana mora vratiti u nadležnost Opštine, jer nigdje obale rijeke nijesu morsko dobro.

Istovremeno su iz koalicije Albanci zajedno, čiji je i Forca konstituent, saopštili da će u platformi o pregovorima za sastav buduće crnogorske Vlade biti i pitanje linije morskog dobra u Ulcinju. ,,Ona se mora vratiti u zakonske okvire, a ne da Ulcinj bude diskriminisan u odnosu na druge opštine na primorju”, kažu iz tog političkog saveza.

Istovremeno su iz Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA ocijenili da Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom treba temeljito redefinisati, pa možda i ukinuti, u skladu s principom decentralizacije vlasti na svim nivoima.

,,U tom smislu, naš cilj je ukidanje tog preduzeća i vraćanje morskog dobra na upravljanje primorskim opštinama”, kažu u toj političkoj grupaciji i ističu ,,da bi se na taj način obezbijedio opstanak opštinama a istovremeno bi lokalne uprave imale potpunu odgovornost za učinjeno ili neučinjeno”.

,,Ovako se loptica prebacuje, niko nije odgovoran, a gradovi propadaju ili pak stradaju najranjiviji djelovi populacije – autohtono stanovništvo, a u posljednjem slučaju u Ulcinju, ribari na Bojani”, dodaju iz URE.

No, uz široki konsenzus u Ulcinju, sve veću podršku koju dobijaju, sopstvenu odlučnost i dobar politički momenat, ribari ne pokazuju spremnost da popušte namjerama Ministarstva održivog razvoja i turizma da ih najprije namame u svoju igru i onda naćeraju da igraju po njihovim pravilima.

Ovaj nezakonito raspisani tender je, inače, otvoren do 11. novembra a nervoza je primjetna na objema stranama. Ribari su spremni za duge proteste i upozoravaju da može doći do neželjenih posljedica ukoliko se njihove kućice nađu na licitaciji.

Na potezu su sada oni koji su silom ušli u ovaj postupak. Ili, pak, Upravni sud koji državne organe treba dovesti k poznaniju prava.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Supruga optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo