Povežite se sa nama

OKO NAS

VISOKOŠKOLCI GASTERBAJTERI: Ugostitelje na kruzere, medicinare u Njemačku, ljekare u Emirate

Objavljeno prije

na

Titogradski biro rada je sedamdesetih godina slao naše kvalifikovane majstore građevince, električare i mehaničare na arbajtovanje u Njemačku. Biro rada Srbije i danas ima takav angažman sa njemačkim Zavodom za zapošljavanje. Samo što sada šalju svoj medicinski kadar i visokoškolce.

Građani Crne Gore opet, uglavnom u svojoj režiji, nalaze posao u Njemačkoj. Najčešće, ilegalno i rijetko u svojoj struci. Mladi profesori i inženjeri, po sopstvenom svjedočenju, često ilegalno rade kao pomoćni kuvari ili konobari. Ulazak u Njemačku im olakšava šengen zona.

Od privatnih agencija za zapošljavanje samo Dekra iz Podgorice u saradnji sa centralom – Dekra Arbeit iz Njemačke, za rad u inostranstvu (Njemačkoj i Švajcarskoj) traži ljekare i medicinare svih usmjerenja. Kako je projekat tek u povoju ne mogu istaći brojke koje bi precizno ilustrovale odliv medicinara odavde.

Naši sagovornici iz više agencija za zapošljavanje, ukazuju da cijelu proceduru otežava to što nismo dio Evropske unije. Hrvatska je postala njen dio 2013. U njoj se dešava ono što se ranije desilo i drugim istočno evropskim zemljama kada su postale dio EU – odliv medicinskog ali i drugog visokokvalifikovanog kadra. Hrvati su sada zabrinuti da će ostati bez kvalitetnog kadra.

Njemačka ima osamdeset miliona stanovnika, negativan prirodni priraštaj, a deficitarna je medicinskim radnicima. Deficit ne mogu da popune iz svojih izvora. Ne traže nostrifikaciju diploma, za razliku od drugih zapadnoevropskih zemalja koje sem nostrifikacije, traže i polaganje dodatnih ispita radi dobijanja licenci, objašnjavaju nam u jednoj agenciji za zapošljavanje. ,,A taj proces je veoma težak i skup, a nema garancije da će nekoga, poslije dobijenih licenci čekati posao”, objašnjava nam ljekar koji je desetak puta ,,padao” na ovakvom ispitu u pokušaju da konkuriše za rad u jednoj italijanskoj klinici. Na kraju je uspio.

Drugačije iskustvo ima Podgoričanin sa dvadesetogodišnjim iskustvom u radu na najboljim klinikama u Švajcarskoj i Norveškoj. Poslije studija u Zagrebu, te diplomiranja u Beogradu, započeo je karijeru ljekara u inostranstvu. Prenio nam je svoje iskustvo u apliciranju za rad na jednoj klinici u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. ,,Nisam išao preko agencija. Postoje sajtovi za zapošljavanje, preko kojih se može aplicirati za željeno radno mjesto i kreirati profil – slično našim sajtovima za zapošljavanje. Tako me pronašla ova klinika. Vidjeli su moj profil, kontaktirali me mejlom, zakazali razgovor preko Skajpa. Razgovarao sam sa Njemcem, koji već dvadeset godina živi i radi tamo”. Poslije razgovora je poslao dokumenta na provjeru. ,,Diplome, sertifikati, kursevi, specijalizacije – sve što je na engleskom, mora biti ovjereno.” Dokumenta je klinika proslijedila indijskoj firmi Data floating. Ona provjerava ovakve vrste aplikacija za sve zemlje Zaliva, i taj proces traje gotovo godinu. ,,Ako sve prođe kako treba, dobijate poziv za polaganje licence u Budimpešti”.

Kako bi mogli raditi u UAE naši ljekari moraju imati licencu koja se zove DHA (Dubai Health Authority). ,,Ispit košta oko dvjesta dolara”, kaže ovaj ljekar.

On objašnjava da zemlje Zaliva nude najbolje uslove za život i rad. ,,U arapskim zemljama ne postoji porez na platu, za razliku od Zapadne Evrope ili SAD-a. Plata koja se dogovori sa njima ide na bankovni račun. Obezbijeđen je smještaj o njihovom trošku, avio karta i minimum trideset dana godišnjeg odmora. Za porodicu je obično sve pokriveno. I prevoz od kuće do posla je plaćen”.

Podatak da je menadžer klinike Njemac, ljekar, dovoljno govori. ,,To je čovjek koji je došao iz zemlje gdje su plate i uslovi za rad zdravstvenim radnicima među najboljima u svijetu”.

Naš sagovornik kaže da ljekari iz Crne Gore odlaze jer su kod nas male plate, sistem neorganizovan, a mogućnost rješenja stambenog pitanje svedena je na minimum. Ukazuje da mladi ljudi ne mogu doći do zaposlenja i specijalizacije. Trenutno ih je bar sto na evidenciji Biroa.

,,Skoro je bio Sajam Medicine i medicinske opreme u Hiltonu. Gostovali su renomirani hirurzi i ljekari. Drugog dana je gostovao profesor-hirurg sa Arčibadi klinike u Turskoj, koji je dosad obavio sto transplatacija jetre. Ljekara i hirurga Kliničkog centra, a ni studenata Medicinskog fakulteta nije bilo na tom predavanju. Sala je bila prazna. Mogli su doći bar da saslušaju ono o čemu je govoreno, jer do danas kod nas nije izvedena nijedna transplatacija jetre. Nezainteresovanost, apatija osvajaju sve. Studenti već znaju da ovdje nemaju perspektivu”.

Dok se medicinari nalaze u donekle povoljnijem položaju, realnost je znatno drugačija kada su u pitanju ostala zanimanja. Alternativa ilegalnom arbajtovanju je rad na kruzerima koji je kod nas aktuelan u posljednjih desetak godina. Ovu vrstu zapošljavanja omogućila je kompanija Kouzon iz Makedonije koja ima svoje kancelarije i u Podgorici.

Iz te agencije objašnjavaju da svoja predstavništva imaju u više od 19 država iz regiona i šire. U posljednjih deset godina su posao našli za oko 4.000 radnika iz Crne Gore. Kažu da je ponuda veća nego što je potražnja. ,,Da bi bilo jasnije nama traže 2.500 radnika na godišnjem nivou a mi iz Crne Gore dajemo 400″.

Posao im traže ljudi iz bivših YU republika, ali i Česi, Slovaci, Bugari, Rumuni i Turci. Tvrde da sarađuju sa najboljim svjetskim cruises kompanijama. ,,Više od 70 odsto kandidata rade kao mornari ili kao osoblje na brodovima za krstarenje u hotelskom smještaju. Ovo su poslovi koji donose keš, a rad na brodu je ograničen na šest ili devet mjeseci”.

Poslovi su u domenu Hospitality industrije, tj. ugostiteljstva. Proces apliciranja počinje slanjem CV-a na engleskom jeziku. I jedan od važnijih uslova je da kandidati znaju engleski. ,,Ako ispunjavaju taj uslov, možemo da zaposlimo svakog ko želi da radi. U principu vrlo mali broj kandidata je kvalifikovan na početku. Da bismo im pomogli, mi nudimo obuke za prekvalifikacije i dokvalifikacije”.

Dakle, neke alternative postoje. Ali prije toga morate izdvojiti značajna sredstva za nostrifikacije diploma, polaganje ispita, licence, vize, agencije koje su posrednici u regrutovanju, dokvalifikacije, prekvalifikacije i tek na kraju avionsku kartu i smještaj…

Onda, samo spakujete kofere i na ljeto dođete u obilazak familije.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo