Povežite se sa nama

OKO NAS

SAOBRAĆAJNE NESREĆE NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Nemoć države

Objavljeno prije

na

Kao da nas je neko prokleo – prethodnih petnaestak dana stupci crne hronike u medijima bili su prepuni vijesti o nesrećama na putevima. Za to kratko vrijeme zabilježeno je preko 200 saobraćajnih nezgoda, a u toku pisanja ovog teksta, još jedna osoba je poginula. Dakle dvanaest, za samo dvije nedjelje. A većina mladih.

Ipak, nijesu nikakve vradžbine u pitanju, već kulminacija saobraćajne nekulture koja je, uz nesprovođenje zakona, građena godinama. Monitorovi sagovornici koji su svakodnevno na crnogorskim putevima kažu da i po nekoliko puta mjesečno dolaze u kritične situacije, pretežno zbog osiljenih vozača koji ne vode računa o ostalim učesnicima u saobraćaju.

Drugi sagovornik kaže da se razlog nebezbjedne vožnje krije u konstantnim tenzijama kojima su ljudi izloženi. „Postoji šablon. U avgustu, kada ljudi odlaze na odmore i isprazni se Podgorica, sve funkcioniše. Ali kada se vrate uobičajenom životu, i haosu u kojem žive, opet kreće nervozna vožnja i nepoštovanje pravila”.

Dragan Klikovac, rukovodilac Odsjeka za bezbjednost drumskog saobraćaja, u ponedeljak je izjavio da je stanje u saobraćaju alarmantno, te da će broj patrola na putevima biti povećan. Na toj konferenciji za medije, održanoj povodom sve učestalijih saobraćajnih nezgoda na crnogorskim drumovima, Klikovac je kazao i da će Uprava policije preduzeti intenzivne mjere – ,,biće povećano prisustvo policije i ako budu potrebna vanredna dežurstva”.

Reklo bi se da najavljene vanredne mjere policije nijesu dale željeni efekat, jer se haos nastavio. U utorak je devetnaestogodišnjak pokosio dvije djevojke na pješačkom prelazu kod Capital Plaze. Djevojke su zadobile povrede opasne po život, i nalaze se na Odjeljenju intenzivne njege u Kliničkom centru. U srijedu je u Bijelom Polju udarena žena, takođe na pješačkom prelazu. Nakon nezgode Bjelopoljka je hitno transportovana u hitnu službu bjelopoljske bolnice.

Istog dana, poginuo je dvadesetsedmogodišnji Cetinjanin, nedaleko od restorana Belveder. U vozilu se nalazio i vozačev sugrađanin, koji je zadobio teške tjelesne povrede. Upravo na magistralnom putu Podgorica – Cetinje, gdje je Klikovac (u ponedeljak) rekao da će biti usmjerena pažnja Uprave policije.

Do javnosti je prije nekoliko dana došao video klip gdje vozač ne dozvoljava službi pljevaljske Hitne pomoći da ga pretekne, vozeći sredinom puta i naglo kočeći ispred vozila Hitne pomoći. Slavko Tomić iz sela Glisnica, gospodin koji je namjerno usporavao transport povrijeđenih, platiće nekoliko novčanih kazni, jer je utvrđeno da u takvom ponašanju na drumovima nema krivičnog djela. Tomić će kaznu platiti zbog nepropuštanja vozila pod rotacijom, prelaska preko pune linije i za upravljanje neregistrovanim vozilom.

Ima i gore. U srijedu je u medije dospio i video klip na kojem se vidi kako šleper Truck Logistics-a velikom brzinom prolazi kroz crveno svjetlo, kroz prepunu raskrsnicu. Očevidac događaja kazao je da se zaledio, i da je prava sreća da se raskrsnica raščistila na vrijeme, jer bi šleper pokupio najmanje 5,6 kola, a ko zna koliko ljudi povrijedio. Sagovornik Monitora kazao je da je ovaj šleper prethodnih dana bio parkiran na početku Bloka V, na parkingu koji gleda prema Univerzitetu.

Džaba su prije tri godine stručnjaci upozoravali da su novi propisi zakona o saobraćaju neprimjenjivi, i da bi zakon ozbiljnije trebao da se bavi prekršajima koji direktno ugrožavaju život.

Goran Čarapić, vještak saobraćajnih nezgoda i doktor tehničkih nauka, je tada ukazao na apsurdnost novog zakona, koji je preglomazan, a ne prepoznaje glavne probleme. ,,Ako budu strogo poštovali Zakon policajci će vas kazniti ako u gradu ne vežete pojas, ako vam svjetla nijesu upaljena, ako vam fluorescentni prsluk nije pri ruci, ako imate neodgovarajuću kuku i za druge slične prekršaje koji nemaju gotovo nikakav uticaj na mogućnost dešavanja saobraćajnih udesa, posebno ne onih težih. To nije dobar način represije i kod vozača stvara osjećaj nesigurnosti da mogu biti kažnjeni za sve i svašta”.

I zaista, vozači sa kojima smo razgovarali smatraju da su policijske patrole na ulici postavljene u cilju punjenja budžeta, a ne zbog bezbjednosti građana.

Čarapić je 2013. godine kazao i šta bi trebao da bude fokus zakona o saobraćaju, a da trivijalne prekršaje kao što su neupaljena svjetla, kuka ili nevezani pojas u gradu treba sankcionisati blago. ,,Zakon bi ozbiljno trebalo da se bavi prekršajima kao što su drastično prekoračenje dozvoljene brzine, preticanje na punoj liniji i prolazak kroz crveno svjetlo, da se odrede visoke kazne i da se to dosljedno primjenjuje. Ti prekršaji dovode do saobraćajnih nezgoda, posebno teških, i to treba staviti u prvi plan”, istakao je tada.

Čarapić je prije nekoliko dana za Vijesti kazao da je najčešći uzrok nezgoda neprilagođena brzina. On je ponovio ono na šta je ukazivao još 2013. godine, a to je da treba povećati kazne za prekršaje koji direktno ugrožavaju život – prekoračenje brzine, preticanje na punoj liniji i prolazak kroz crveno svjetlo. Možda bi ga ovog puta valjalo poslušati.

Koliko je situacija haotična najbolje pokazuje činjenica da Čarapić, iako je želio, zbog konstantnih nesreća nije uspio da nađe vremena da razgovara sa nama.

Crnogorska saobraćajna kultura je na očajnom nivou, a to se posebno pokazalo u poslednje dvije nedjelje. Zakon očigledno ne funkcioniše. Policija, koja treba da ga sprovodi, ne funkcioniše. I ti koji tuđe živote ne cijene, ako već o svojem ne misle.

Oni koje je odnijela brzina ostavili su jasnu poruku.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo