Povežite se sa nama

FOKUS

SUZE PRED PARLAMENTOM: Samo je bijeda vječna

Objavljeno prije

na

Opet plaču pred parlamentom. I gutaju suzavac.

Plakali su, u utorak, pred Skupštinom Crne Gore, penzioneri – bivši radnici bivšeg Kombinata aluminijuma koje je u neuspješnom pohodu na parlament predvodio poslanik DF-a i bivši sindikalni aktivista Janko Vučinić. Plakali su i policajci, u uniformi i civilu, pokušavajući da spriječe neovlašćeni ulazak u parlament. Zaplakao je, možda, i poneko od prisutnih novinara.

I to bi bilo to, u zemlji u kojoj su sukobi policije sa nezadovoljnim građanima vijest koja se sve kraće zadržava na naslovnim stranama i u udarnim terminima. Rutina.

Penzioneri KAP-a, njih nešto manje od 420, protestuju od kraja marta tražeći da im Vlada isplati otpremnine, poštujući Zakon o budžetu za 2016. godinu i Zakon o izmirenju obaveza prema radnicima Kombinata aluminijuma. Taj Zakon je, kao lex specijalis, usvojen u junu prošle godine od strane alternativne parlamentarne većine (one bez DPS-a). Manje-više sve isto ili jako slično onome što su, godinama unazad, radili i zahtijevali isti oni kao zapošljeni u Kombinatu, ili njihove kolege iz Dakića, Marka Radovića, Željezare, Boksita, Duvanskog, Gornjeg Ibra, Solane, Onogošta, Boke, podgoričke i(li) nikšićke mljekare…

Potreban novac – 5,45 miliona eura – planiran je ovogodišnjim budžetom i trebalo je da bivšim KAP-ovcima bude isplaćen još proljetos. Ali nije. Bez adekvatnog objašnjenja, resorni ministri ekonomije i finansija Vladimir Kavarić i Radoje Žugić jednostavno su odbili da izvrše svoju zakonsku obavezu. Žugić je, navodno, od ministra ekonomije čekao nalog za isplatu otpremnina, dok je Kavarić mijenjao priču – Zakon nije ustavan, on nije nadležan, socijalni program nije primjenjiv. Ali je ostao uporan u naumu da spriječi sprovođenje zakona i 414 ljudi ostavi bez novca koji im pripada (koliko god da je taj zakon nepravedan prema svim bivšim radnicima državnih i privatnih preduzeća koji su otjerani u prijevremenu penziju ili na biro rada, bez otpremnine). Premijer se nije oglašavao – imao je prečih obaveza.

Novi ministar finansija Raško Konjević, pokazivao je da ima volje da riješi zatečeni problem. Ali nije bio kadar da to i uradi.

,,Konjević nam je objasnio da trenutno fali dio novca koji je bio opredijeljen za tu namjenu, ali da će ga obezbijediti čim dobije spiskove bivših radnika sa pojedinačnim iznosima pripadajućih otpremnina”, prenio je Vijestima, još sredinom maja, utiske i obećanja sa satanka sa novim ministrom Nikola Raković, jedan od prevarenih penzionera. Tada im je, kažu, Konjević obećao da će sve biti završeno u roku od 10 do 15 dana, kada iz Ministarstva ekonomije stigne spisak bivših radnika KAP-a kojima treba isplatiti otpremnine. Bez tog spiska i računice o pripadajućim iznosima ne bi bilo moguće napraviti kalkulaciju uključenu u ovogodišnji Zakon o budžetu, pa je sigurno da negdje u Vladi postoji taj dokument.

Dva mjeseca nakon Konjevićevog obećanja, ministar Kavarić priču vraća na početak: „Još jednom pozivam sve koji misle da se zakon može sprovesti da dostave nalog na trezoru Ministarstva finansija sa preciznim pozivom na članove zakona i socijalnog programa, kako bi se to realizovalo”.

Tako se vrteška nastavila.

Penzionerski protest započeo je pred Ministarstvom finansija da bi se, u međuvremenu, preselio pred parlament i proširio na podgoričke ulice. Prvo na Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, koji je radnim danima u višesatnoj blokadi, a onda i na druge saobraćajnice, od Zabjela do Smokovca. Uz obećanje nezadovoljnih penzionera da se, nastavi li Vlada da ignoriše njihove molbe i zahtjeve, blokada saobraćajnica neće mjeriti satima nego danima. Nekadašnji KAP-ovci okupljali su se sa i bez policijske dozvole za održavanje skupa. Njihovim molbama prema Vladi pridružili su se Skupština i kabinet predsjednika države.

Nakon sastanka KAP-ovih penzionera sa Filipom Vujanovićem, iz kabineta predsjednika Crne Gore Vladi je upućen dopis „sa zahtjevom za izvršenje Zakona kojim je utvrđena obaveza isplate otremnine za radnike KAP-a koji su, nakon stečaja, otišli u prijevremenu penziju”. Uzalud.

Umjesto isplate, Vlada je Skupštini preporučila da izmijeni pomenuti zakon ili donese novi kojim bi bili obuhvaćeni i radnici drugih preduzeća. Jednako je ponavljana i tvrdnja da je, donošenjem aktulenog Zakona bez analize fiskalnog uticaja, ozbiljno dovedena u pitanje održivost javnih finansija. Što nije netačno. Ali je potencijalna opasnost po državne finansije neuporedivo manja od troška koji je donio Zakon o zaradama u javnom sektoru. A tu računicu, i godišnji trošak od 40 do 50 miliona od zakonodavnih vlasti sakrio je tadašnji ministar finansija – Radoje Žugić.

Sa druge strane, stigla je najava jednog od prošlogodišnjih predlagača Zakona Janka Vučinića: „Ovakav zakon ću predložiti i za radnike Rudnika boksita, Tosčelika i Fabrike elektroda Piva, koji su završili na ulici, ne svojom, već krivicom Vlade”.

Eto atmosfere u kojoj su nezadovoljni penzioneri, u ponedjeljak, dočekali Vučinićev poziv da sjutradan zajedno uđu u parlament i tamo nastave protest. „Pozivam sve bivše radnike KAP-a na koje se odnosi Zakon da zajedno uđemo u Skupštinu, bez obzira što nam to neće dozvoliti. Moramo ući i ostaćemo tamo sve dok se ne realizuje zakon… Ako bude trebalo da uđemo silom, ući ćemo silom”, prenijeli su mediji Vučinićevo obraćanje pred zgradom Ministarstva finansija.

Ni to nije novina. Predsjednik Radničke partije do sada je na juriš osvajao ili pokušao da osvoji upravnu zgradu Željezare (kao predsjednik fabričkog sindikata), zgradu Vlade (kao poslanik, pozivajući okupljene na protestu radnika nikšićke firme Montavar Metalac da uđu u zgradu Vlade) pa eto i parlament, sa penzionerima KAP-a.

Počelo je u oktobru 2010. Kada je Vučinić, skupa sa kolegama iz sindikalnog rukovodstva Željezare, ušao u kancelariju predsjednika Odbora direktora Majkla Džejkobsona i članovima Upravnog odbora saopštio odluku radnika da više nisu poželjni i da moraju da napuste kompaniju u roku od 15 minuta. Epilog: MNSS je, neki mjesec kasnije, otjeran iz fabrike; Željezara je kroz stečaj dobila novog vlasnika (Vučinić danas tvrdi – goreg), a sindikalci su zaradili krivične prijave.

Četiri godine kasnije, rimejk juriša na Upravnu zgradu pobrao je znatno manje simpatija. I jednak odgovor institucija. Vučinić je, prema navodima policije, pozvao okupljene da uđu u zgradu Vlade, uprkos upozorenjima policije: „Vučinić je potom, zajedno sa drugima, gurao zaštitnu ogradu postavljenu od policijskih službenika pokušavajući da nasilno probije ogradu i policijski kordon. Tada su ova lica, sumnja se, zaštitnu ogradu podigla uvis, nakon čega su ih policijski službenici spriječili u daljem kretanju ka objektu Vlade”, naveli su iz policije u prijavi podnijetoj tužilaštvu. Vučinića je od suđenja sačuvao poslanički imunitet.

Za ukidanje imuniteta poslaniku Demokratskog fronta, krajem oktobra ’14. glasalo je pet poslanika DPS-a. Član odbora iz Bošnjačke stranke bio je uzdržan, dok su protiv glasali poslanici iz redova opozicije i tada još uvijek jedinstvenog SDP-a. Ukupno sedmoro. Vladajućoj partiji je ostalo da se glasne preko lojalnih medija. ,,S obzirom na to da nije prvi put da Vučinić krši zakone pozivajući na nemire i bezakonje, bilo kakva ocjena koju on iznese na račun Vlade, DPS i njenog predsjednika može se smatrati isključivo lažnom, neodgovornom i nemoralnom”, zaključuje se u saopštenju, u javnosti primljenom sa konstatacijom kako se „svako češe đe ga najviše svrbi”.

Danas, međutim, nije mali broj onih koji više nemaju razumijevanja za Vučinićeve osvajačke pohode na institucije. Pošto od toga više nemaju nikakve koristi ni oni koji Vučinića slijede, ni oni koji stoje pred njima u kordonu. Samo skupljači uplašenih glasova sa jedne i(li) druge strane parlamentarne većine.

Stižemo, konačno, i sa druge strane kordona. Među policajce koje je suzavcem zasuo njihov kolega u civilu. A koji su, prema interpretaciji resornog ministra, bili učesnici policijskog puča. Dok direktor policije tvrdi kako su se oni ispred Skupštine zatekli, praktično, sasvim slučajno.

Evo nekih detalje ove otužne priče. Za razliku od penzionera koje je u parlament poveo nekadašnji sindikalni aktivista, policajce nije predvodio njihov komandant, direktor Uprave policije Slavko Stojanović. On, navodno, skupa sa svojim najbližim saradnicima nije znao da se nezadovoljni penzioneri spremaju za ulazak u Skupštinu, iako su taj događaj, dan ranije, uredno najavljivali svi ovdašnji elektronski i printani mediji.

,,Uprava policije nije imala najavu niti bilo kakva saznanja da će biti izvšen nasilan ulazak u objekat Skupštine, da će ovakav nasilni ulazak u ovaj objekat biti pokušan, pa samim tim direktor nije ni mogao da obavijesti ministra o navedenom prije nego se događaj desio”, stoji u saopštenju UP koje je ministar Goran Danilović skinuo sa sajta MUP-a. Da se ne brukaju.

Stojanović je, tako, zaokružio priču o svojoj profesionalnoj neinformisanosti. On je, na kamionu sa ozvučenjem DF-a, 24. oktobra prošle godine vidio oružje i oruđe spremljeno za napad na Skupštinu, ali nije preduzeo ništa da taj napad spriječi. Do danas nije saznao ko su policajci iz specijalne jedinice koji su – zvanično pod njegovom komandom – Podgoricom jurili i prebijali demonstrante. A nije u toku ni sa događajima uredno najavljenim u medijima. Penzija, ostavka, smjena – postoji dovoljno načina da se taj problem riješi.

U zoru između srijede i četvrtka, penzioneri KAP-a noćili su na barikadama, ležeći na vlažnim kartonima poređanim na trotoaru i ulici, između Kraljevog parka i budućeg hotela Hilton. Slika crnogorske tranzicije. Suze su neodvojivi dio te priče. Od suzavca, bijesa ili bijede – svejedno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo