Crnogorski zvaničnici, direktori lokalnih turističkih organizacija i velikih preduzeća ne kriju zadovoljstvo. Govore o procentima koji rastu u odnosu na prošlu godinu, navode broj noćenja, kolone na putevima i graničnim prijelazima, potrošnju hljeba i vode, ali veoma rijetko finansijske efekte.
Jer, treba zaista biti mađioničar, pa za izuzetno kratko vrijeme zaraditi dovoljno da bi se izmirili svi troškovi i dažbine, platile kreditne rate i opušteno čekala zima, a da se ne govori o potrebi da se nešto investira i poboljša ponuda.
Analize pokazuju da je stanje pune zauzetosti hotelskih kapaciteta u Crnoj Gori oko 80 dana, a prije 30 godina je u Crnoj Gori ona iznosila 142 dana!? Sezonalnost je još izraženija u drugim vidovima smještaja, što je potvrdila i 2016. godina. Špic sezone je, kao i obično, trajao punih 45 dana, što znači da se ne možemo nikako odmaći od stare ponude „sunce i more”.
„U početku su bile gužve, susreli su se turisti sa građevinskim radovima, neki infrastrukturni objekti su napravljeni. Bilo je dosta nezadovoljstva turista i turističkih poslenika. Sezona je počela relativno kasno, polovinom jula, a špic je negdje do kraja avgusta”, kaže dekan Fakulteta za biznis i turizam u Budvi Rade Ratković.
Prema njegovim riječima, iz godine u godinu ponavlja se stara spirala – imamo slabu predsezonu i postsezonu. „Špic i velika gužva u sezoni uzrokovana je stambenom izgradnjom u našim primorskim mjestima. Ljudi dolaze u svoje stanove, najviše kupuju u mega marketima i nose u svoje stanove, pa i ovakav vid turizma nazivaju mega-turizam”, ističe Ratković.
Zato su stanodavci morali da smanjuju cijene smještaja, jer su dani sezone odbrojani, a u turizmu je prazan krevet najskuplji. Moglo se i u avgustu, u Ulcinju i Budvi, spavati za osam do deset eura.
Uz osjetno manju potrošnju, zbog slabije kupovne moći gostiju, ova sezona ni za najveći broj ugostitelja neće biti upamćena kao berićetna. Jedino će, možda lijepo vrijeme, koje se očekuje do početka septembra, popraviti ove skromne rezultate. I odagnati im bar malo nervozu koju im je tokom sezone priređivala zvanična statistika.
Direktor Hotelske grupe Montenegrostars, u okviru kojeg posluje hotel Splendid u Bečićima, Žarko Radulović istovremeno tvrdi da je sezona – nikad bolja. „Postsezona je takođe mnogo bolje bukirana nego proteklih godina. Imamo mnogo više ugovorenih seminara i konferencija”, kaže on. Očekuje da će ta kompanija imati bolje finansijske rezultate za 10-17 odsto nego prošle godine.
Radulović navodi da je ove sezone velika „disperzija” gostiju. „Ima ih iz cijele Evrope, pa i svijeta, što po hotelima što po privatnom smještaju, tako da je krenuo proces koji mijenja turistički biznis u Crnoj Gori, a samim tim mi ćemo morati da mijenjamo ponudu naših proizvoda i prilagoditi se novim gostima”, dodaje on.
Činjenica je, međutim, da je trend povratka na zapadnoevropska tržišta veoma usporen, a samo ona garantuju da će se turistička sezona produžiti. Posebno, na ono najznačajnije, njemačko. Jer, Njemci su prvaci svijeta u putovanjima koji Crnu Goru još ne prepoznaju kao zanimljivu turističku destinaciju. Promocija u ovoj najvećoj evropskoj zemlji je takođe simbolična, što je prosto neshvatljivo. Ona se još uvijek označava tek kao – veliki potencijal.
Mogli bi, na primjer, nešto u tom pravcu naučiti od Španaca, koji su ove godine, kada su ostvarili odlične rezultate u turizmu, pojačali propagandu na njemačkom tržištu. Španija će 2016. ugostiti 74 miliona turista, ili 6,5 miliona više nego godinu ranije. Interesantno je da su sada posebno reklamirali svoje manje poznate gradove i mjesta u unutrašnjosti. Jer, mjesta na obali su veoma poznata Evropljanima. Samo u Majorki je 23. juna sletjelo 1.060 aviona koji su tog dana dovezli oko 200 hiljada turista!? Inače, veoma dobre rezultate ostvarile su ove godine i Italija, Grčka i Hrvatska, a najveći gubitnik je Turska, zbog terorističkih napada i blizine ratnih sukoba.
Naše nade da će evropski turisti doći u znatno većem broju, zbog problema na sjeveru Afrike i u Turskoj, nijesu se, dakle, pokazale utemeljenim. Nesigurnost i strah blokiraju ljude, pa tada gosti radije ostaju na sigurnom – kod kuće! Promjena u odnosu na Crnu Goru bi, kako pokazuje primjer Hrvatske, mogla da se očekuje tek kada postanemo članovi Evropske unije.
U svakom slučaju, do tada treba promijeniti ukupan odnos prema turizmu koji se u Crnoj Gori najčešće doživljava kao mjesto brze i lake zarade, utočište tzv. strateških partnera i recikliranih kadrova, a ne najvažnija poluga razvoja.
Zato, sa ovim teškim teretima, privatizaciji koja je sistemski urnisala najznačajnija preduzeća i napadnutim resursima, crnogorskom turizmu treba skinuti kapu: duboko se pokloniti svakom euru, dolaru, franku, dinaru ili leku koje je donio i donosi umornoj i posustaloj ekonomiji države i ličnim računima građana spašavajući ih od bankrota i latentne zone siromaštva.
Jer, da nema turizma na Crnogorskom primorju bi se živjelo kao na – sjeveru.
Budva, i dalje u centru
Više od 40 odsto turističkog prometa se već dvije decenije ostvaruje u Budvi. Prema podacima koje je saopštila Nacionalna turistička organizacija (NTO), na ulcinjskoj rivijeri se ostvaruje samo šest odsto od ukupnog broja noćenja u Crnoj Gori. To je, inače, koliko i Kotor, a gotovo sedam puta manje od Budve, tri puta manje od Herceg-Novog i 2,5 puta manje od Bara. Iako se radi o zvaničnoj statistici, ona ipak pokazuje ogroman turistički pad Ulcinja i Herceg-Novog u posljednje tri decenije. Jer, 1987. godine Ulcinj je ostvarivao oko trećine ukupnog turističkog prometa Crne Gore.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice