Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST U MINUT DO 12 ODLUČUJE O POSLOVIMA VRIJEDNIM 750 MILIONA EURA: Druga pljevaljska bitka

Objavljeno prije

na

Samo šest dana trebalo je DPS-ovom dijelu aktuelne Vlade da opozicionim ministrima dostavi tri nove opcije budućeg akcionarskog ugovora između države i A2A. Riječ je o novim načinima na koji bi Vlada mogla da utiče na to da li će, kada, kome i po kojoj cijeni Italijani prodati svoje akcije.

Plan je, navodno, bio sljedeći: da članovi tima SDP-DEMOS-URA odaberu jednu od ponuđenih alternativa, da pregovarači DPS-a pojačani potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem (Socijaldemokrate) ubijede menadžere A2A da prihvate nešto što, u principu, nije povoljno za njihovu kompaniju (pod uslovom da već nijesu riješeni da iz EPCG izađu do marta naredne godine za već dogovorenih 250 miliona u sedam godišnjih rata + pripadajuća dividenda iz poslovanja EP u tom periodu). Na kraju bi Prijedlog akcionarskog ugovora države Crne Gore i A2A morala da prihvati i većina poslanika u Skupštini Crne Gore. U paketu sa odlukom o gradnji drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima i međudržavnim sporazumom između Češke i Crne Gore o saradnji u oblasti energetike i infrastrukture. I sve to do 1. avgusta, kada se završava redovno zasijedanje parlamenta.

Na prijedlog DPS-a „trojka” je, preko potpredsjednika Vlade Milorada Vujovića, izašla sa idejom da odluka o produženju ugovora sa A2A (uložili u akcije i dokapitalizaciju EPCG 430 miliona) i gradnji drugog bloka TE (minimum 320 miliona) sačeka izbore, sljedeću vladu u i parlament u punom mandatu. ,,Mislim da je ovo pitanje koje treba odložiti, da ovo treba da razmatra buduća vlada poslije izbora, jednostavno dati vremena da se sve prouči, da se dođe do najboljeg rješenja.”

Tu ideju je Lazović, u ime vladajuće većine u Vladi, ekspresno odbio obrazlažući da odlaganje „niti je moguće niti bi bilo dobro”. Konačno, saznajemo da tim DEMOS-SDP-URA radi na svom prijedlogu državnog ugovora sa A2A. On će, najavljuju, biti pripremljen „najkasnije tokom vikenda”.

Zanimljivo je da pregovarači premijera Mila Đukanovića ni u jednoj varijanti ugovora sa A2A – inicijalni tekst i tri alternativne varijante – nijesu povezali mogućnost raspolaganja akcijama EPCG sa odlukom da Italijanima (ili italijanima, kako sumnja predsjednik Kluba manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković), kao manjinskim vlasnicima, predaju u ruke upravljanje Elektroprivredom.

Pokazalo se da je mnogo jednostavnije, a možda i politički profitabilnije u već započetoj predizbornoj utakmici, optuživati neistomišljenike. I to ni manje ni više nego za izdaju.

„Mi gledamo da ubrzamo procese do te mjere da nam je važan svaki dan, a ovdje se nudi da iz razloga koji nijesu objašnjeni Crna Gora gubi novac, a građani Pljevalja priliku da se stanje ekologije značajno popravi, zato što to nekome u ovom trenutku tako politički odgovara”, požalio se, ili pohvalio, Vujica Lazović glavnoj urednici Dnevnih novina. Potom je, ako neko nije razumio iz prve, dodatno optužio opoziciju da je protiv gradnje TE „jer znaju da je riječ o dobrom projektu. Ne odgovara im da uoči izbora nešto tako kvalitetno bude povezano sa Vladom odnosno parlamentarnom većinom”.

Da ne bude dileme, Lazović je sa optužbama krenuo prije desetak dana kada je Dejana Mijovića, opozicionog predstavnika u Bordu EPCG, optužio da „zastupa ineterese A2A” pošto je „iznosio nepoznate podatke o poslovanju A2A i nudio kontakte sa Italijanima”.

Juriš na izdajnike nije bio postupak pretjerano nervoznog pojedinca. Mada Lazoviću nije prvi put da, uhvaćen u sumnjivim rabotama, umjesto odgovora nudi – optužbe na račun onih koji postavljaju nezgodna pitanja. U ovom slučaju, suštinski, to je bio samo nastavak vladine strategije lova na vještice. Ta sezona je otvorena prošle jeseni, nakon što je ministar ekonomije Vladimir Kavarić optužio tadašnjeg predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića da je „u finalnoj fazi pregovora Vlade Crne Gore i A2A, napravio zaokret od svojih ranijih izjava i javno stao na stranu italijanskog investitora”.

I to je bio Vladin odgovor na Krivokapićeve prozivke: „To što italijanska državna kompanija, iz zemlje koja vapi za električnom energijom, želi da napusti investiciju u svom najbližem susjedstvu i pretrpi finansijske štete, jedna je u nizu činjenica koja govori o sposobnosti Vlade da stvori ambijent stabilnog i zakonitog poslovanja…”.

Brzina sa kojom vlast sada pokušava ozakoniti svoje (uglavnom privatne) interese pokazuje da se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Dok opozicioni ministri smišljaju kako da poboljšaju ponuđeni ugovor sa A2A i barem još jednom preispitaju svrsishodnost gradnje drugog bloka TE o državnom trošku (da je taj projekat stvarno isplativ, valjda bi se u svijetu gladnom električne energije našao neko spreman da finansira taj posao, obezbijedi struju i zaradi novac) Đukanović i Lazović na to gledaju kao na, praktično, završenu priču.

Premijer je već, na otvaranju predizborne kampanje u Pljevljima, najavio da je „realno očekivati da radovi na izgradnji drugog bloka TE počnu krajem avgusta ili u septembru”.

Predizborna ekonomija? Lazović tvrdi da je neobična žurba motivisana drugim razlozima. „Češka izvozna banka neće moći nakon 1. januara 2017. godine da finansira projekte termoelektrana sa instaliranom snagom manjom od 300 MW. Snaga drugog bloka TE Pljevlja treba da bude 254 MW. Dakle iz ovog razloga čekanje nove vlade nije moguće”, ubjeđuje Lazović.

On, zanimljivo je, ne pominje argument koji nam je nedavno predočio MANS. „Evropska unija od 1. januara naredne godine zabranjuje svojim članicama da finansiraju projekte izgradnje termoelektrana, pa se Vladi Mila Đukanovića zbog toga očigledno žuri”, tvrde u toj NVO nanovo problematizujući cijenu izgradnje nove TE. „Već mjesecima ukazujemo da ukupna cijena projekta nijesu samo troškovi gradnje drugog bloka, već kalkulacija mora uključiti povezane izdatke, poput izgradnje nove energetske infrastrukture i deponija za otpad pepela i šljake, troškova eksproprijacije, otvaranja novih rudokopa i njihove rekultivacije. Tu je i pitanje zdravlja i zaštite životne sredine, koje kroz troškove liječenja plaćaju svi građani Crne Gore, ali Vladi ne pada na pamet da ih uopšte pomene, a kamoli uračuna”.

Sve je uračunato, samo neki ne znaju ili neće da čitaju, odgovaraju nadležni iz Vlade. A onda nam predočavaju neke, krajnje zanimljive podatke: Tri godine nakon tendera za gradnju drugog bloka TE, i mjesec-dva prije početka njene gradnje (ukoliko spadate u one koji vjeruju obećanjima premijera Đukanovića) ne zna se cijena po kojoj će češka Škoda Praha graditi TE. Računice Vlade i EPCG napravljene su uz pretpostavku da će Česi prihvatiti njihovu ponudu i taj posao započeti po ugovorenoj cijeni od 321,5 miliona. Pri tom se od javnosti krije podatak da su iz Škode Praha, početkom mjeseca ponudili da cijenu gradnje koriguju sa 338,5 na nepunih 325 miliona eura – ali uz bitne promjene prethodno dogovorenih uslova ugovora. Taj zahtjev je, prema Vladinim dokumentima, neprihvatljiv crnogorskoj strani. Lazović nas, ipak, uvjerava da će konačna cijena biti kompromis između 321 i 325 miliona eura.

Konačno, i u Studiji izvodljivosti za izgradnju TE Pljevlja II koju je po narudžbi EPCG uradio Deloitte, navodi se da ukupna cijena izgradnje može biti znatno veća od ove cijene (Deloitte pri tome nabraja gotovo 100 miliona neizbježnih troškova koji nijesu uračunati u cijenu gradnje, pa samim tim ni u kalkulaciju o njenoj finansijskoj isplativosti.

Slično je i sa mitom o navodnoj toplifikaciji Pljevalja. Iako se ta rabota godinama zdravo za gotovo uzima kao sastavni dio priče o TE Pljevlja II, to je i dalje samo mogućnost milionima eura i, možda, godinama udaljena od realizacije. Čak je i premijer Đukanović bio prilično rezervisan: „U finansijskoj konstrukciji za izgradnju drugog bloka TE jedan dio je opredijeljen za početak projekta toplifikacije… Dat je finansijski okvir za realizaciju tog projekta u koji će Vlada sigurno dati svoj udio, jer vodi računa o životnoj sredini svih krajeva u Crnoj Gori. Neophodno je uraditi valjanu projektnu dokumentaciju koja će odgovarati potrebama projekta”.

Još par bitnih detalja koji nijesu bez značaja: računica o profitabilnosti TE zasnovana je na pretpostavci da će troškovi uglja iz pljevaljskog rudnika padati, a veleprodajne cijene struje rasti. I to za skoro 300 odsto do 2040. „Kao rezultat Fichtner-ove analize tekućeg i planiranog kopanja rude uglja, identifikovano je nekoliko pristupa za potencijalno smanjenje troškova sa glavnim fokusom na smanjenju broja zaposlenih zaduženih za rad na iskopu te na održavanju i popravci u vezi s tim”, navodi se u analizi koju je objavila Vlada. Tu je i podatak da su računice pravljene uz podatak iz EPCG prema kome će u TE II biti ukupno 147 zapošljenih. Po već viđenom scenariju, državni budžet se neće pretjerano okoristiti tokom gradnje TE. „Molimo da imate na umu da, na osnovu informacija koje je dostavila EPCG, PDV ne bi bio primjenjiv na ovaj Projekat”, stoji u analizi Deloitte.

Da se vratimo na početak priče. I (ne)očekivanu brzinu kojom DPS sa satelitima pokušava progurati sporne poslove – nastavak saradnje A2A i gradnju drugog bloka TE. ,,Uvjereni smo da ćemo do kraja oktobra imati jasnu sliku o tome na koji način će Elektroprivreda funkcionisati od 1. januara 2015…”, obećao je u avgustu 2014. Vujica Lazović precizirajući da će ,,Vlada insistirati na drugom bloku TE”. Mada je još od 2012. bilo jasno da A2A nije zainteresovana za TE Pljevlja II. Pregovori i saradnja, ipak, traju do danas, a da, u međuvremenu, nije riješena ni jedna od postojećih nepoznanica. Samo je izgubljeno grdno vrijeme. Što nije nevažno. Ni slučajno.

Pitanje je dana kad će nama neko od Đukanovićevih operativaca saopštiti da više nema vremena za čekanje i da drugi blok ,,nema alternative”, pisao je Monitor početkom godine, „Kad nas dovoljno uplaši, vlast će doći u priliku da se sa A2A raskusura (ili produži saradnju) u mnogo lagodnijoj poziciji. Samo što će nas to koštati mnogo više”.

I nije za taj zaključak trebala pretjerana pamet. Iskustvo nas uči da naši čelnici obožavaju da velike i krajnje problematične poslove zaključuju u vremenskom cajtnotu koji sami pripreme. Tako smo prodali Telekom (da ga ne zgazi konkurencija); KAP (da se ne ugasi koliko sjutra); skoro polovinu EPCG (bio je to uslov da Crna Gora preživi Prvu banku). Na redu je gradnja TE.

Pred nama je novi cajtnot. Idealan za novu Pljevaljsku bitku. I novu, sada finansijsku pogibiju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo