Povežite se sa nama

INTERVJU

AIDA PETROVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CRNOGORSKOG ŽENSKOG LOBIJA: Institucije dodatno viktimizuju žrtve nasilja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno je vaša NVO protestovala zbog niskih kazni i neadekvatnog kažnjavanja svih vrsta nasilnika. Nosile ste transparente sa natpisom U čemu je problem. I, u čemu je problem?
PETROVIĆ: Prije desetak godina smo prvi put protestovale pod sloganom U čemu je problem, upućujući tako pitanje ljudima iz pravosudnih institucija zbog blagih ili oslobađajućih sankcija prema nasilnicima.

To ćemo raditi u kontinuitetu i podsjećati sve sudije i tužioce na njihov neprofesionalni odnos i neadekvatnu primjenu sankcija prema počiniocima bilo koje vrste nasilja prema ženama i djeci, u slučajevima kada donose blage i oslobađajuće presude. Prateći rad sudova, često mi se čini da forma ima primat nad suštinom i smislom, te da sudovi nekada rade kao da nisu tu zbog građana (žrtava nasilja) nego da je upravo obrnuto. Kao da građani (žrtve nasilja) postoje zbog toga da bi sudovi radili. Kad bi žrtve nasilja imale adekvatnu pravnu pomoć i zastupanje, puno bi se rjeđe događalo da se nasilniku izreknu minimalne ili baš nikakve sankcije.

MONITOR: Viši sud u Bijelom Polju za obljubu djeteta kaznio je pedesetšestogodišnjeg V.R. na četiri i po godine zatvora. U medijima mu je dodatno zaštićen identitet. Šta takve kazne poručuju?
PETROVIĆ: Zaštita identiteta nasilnika, u ovom slučaju silovatelja, je nešto što se skoro redovno praktikuje od strane institucija (sudstva , tužilastva , policije). Izrečena kazna za obljubu maloljetnog djeteta ne samo da je blaga u odnosu na posljedice po djevojčicu i doživotne trauma koje će je pratiti , već je i nehumana . S druge strane, kazna je ohrabrujuća i podsticajna za sve eventualne buduće silovatelje i nasilnike.

Takva kazna je izuzetno obeshrabrujuća za žrtve nasilja , posebno maloljetnike, da ukoliko im se desi nešto slično, prijave takav oblik nasilja.Takve i slične kazne govore najviše o (ne) primjeni zakonodavstva prema nasilnicima, ali i koliko je rodni aspekt nasilja još uvjek tamna strana mnogih institucija , odnosno ljudi koji se bave ovom problematikom.

MONITOR: Ovih dana radite i na javnoj kampanji u cilju da se problematizuje incest. Koliko se o tome govori u Crnoj Gori?
PETROVIĆ: Problemom incesta se bavimo u kontinuitetu od slučaja do slučaja, zavisno od prijava koje dodju do CŽL-a . Incest je “zabranjena” tema u CG, o tome se ne govori jer se smatra da ne postoji i da nije svojstvena našem podneblju. To je još jedna od mnogih predrasuda i stereotipa koji žive u Crnoj Gori po pitanju nasilja nad ženama i djecom. Svoje korijene takvi stavovi imaju u patrijarhalnom društvu sa nazadnim konceptima poimanja ovog surovog oblika nasilja. Nemamo edukacije o prepoznavanju, prevenciji i posljedicama incesta, ali njegujemo i podstičemo predrasude o ovom problemu čineći ga tako nevidljivim i dajući nasilnicima “širom otvorena vrata” da uništavaju tuđe živote, najčešce dječije.

MONITOR: Kakvi su podaci sa terena ?
PETROVIĆ: U posljednjih 11 godina našu pomoć zatražilo je sedam djevojka u poodmakloj trudnoći, uzrasta od 16 do 21 godine, koje su preživjele incest. Bebe su rođene iz incestnih „veza” između oca i kćerke u 4 slučaja, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.

Sve žrtve su ćutale o silovanju koje im se desilo od najbližih srodnika, a bebe su date na usvajanje u inostranstvo. Samo u jednom slučaju obratio nam se mladić, osamnaestogodišnjak, koji je prijavio incestnu vezu sa majkom (43), tražeći pomoć kako da iz toga izađe.

U ovom periodu jedna djevojčica (16 ) ubila je oca zbog višegodišnjeg silovanja i nje i starije sestre, i sekualnog zlostavljanja troje mlađe djece.

U istom periodu za pomoć, podršku i savjet obratilo nam se 27 osoba ženskoga pola, uzrasta od 16 do 29 godina koje su preživjele neku vrstu seksualnog zlostavljanja od incestnika: oca, strica, ujaka , brata.

Ovo su samo slučajevi koje smo mi evidentirale kada su nam se obratili za pomoć. Kolko su druge organizacije i institucije imali sličnih slučajeva nismo u saznanju jer nema tačne statistike.

Svi nasilnici i žrtve incesta koji su se nama obratili su građani/građanke Crne Gore.

Ukoliko je incestnik otac, najčešće je vrlo teško odlučiti što dalje činiti jer je u većini tradicionalnih i patrijarhalnih crnogorskih porodica otac dominantna figura pa otuda i majka žrtve prolazi svoju vlastitu psihološku dramu i sunovrat identiteta. Saznanje o incestu za članove porodice u toj mjeri je devastirajuće da oni radije negiraju prisustvo problema nego da zatraže pomoć.

Po razotkrivanju incesta, žrtva počinje razrješavati konflikt ili bolje reći ulazi u konflikt sa incestnikom, ali se tada često otvara novi konlifkt – sa porodicom. U nekim slučajevima i sa zajednicom, koja često ne vjeruje žrtvi, stigmatizuje je i stavlja na doživotni “stub srama”.

MONITOR : Upozoravali ste i na web prostituciju u kojoj je sve više maloljetnica.
PETROVIĆ: Mnoge djevojčice srednjoškolskog uzrasta (pa i osnovnih škola) našle su nov način da zarade, tako što se registruju na sajtovima za odrasle na kojima ostavljaju svoje golišave fotografije koje u prosjeku naplaćuju od 30 do 50 eura. Pored ovog, neke ugovaraju i sastanak “naslijepo” uglavnom sa mnogo starijim muškarcima i na taj način svoj život dovode u opasnost. Većina tih sajtova je na tankoj liniji između pornografije i pedofilije. Glavni motiv im je novac, jer vide da neki njihovi drugari sebi mogu da priušte mnoge skupe stvari koje i oni žele. To je sve za njih igra, smatraju da ništa nije opasno ako neka njihova slobodnija slika bude “tamo negdje” na internetu, a one zarade novca koliko i njihovi roditelji za cio mjesec.Maloljetnice su na ovaj način izložene opasnosti da postanu žrtve trafikinga ili se to sve može kasnije razviti u prostituciju.Ukoliko djete sa 14-15 godina na taj način navikne da zarađuje novac, kasnije je mnogo teško da se od toga i odvikne. Velike su mogućnosti da na takav način postane žrtva trafikinga a izlaz iz takvog pakla je težak i neizvjestan.

MONITOR: Nakon skoro dvije decenije otkako postoji Crnogorski ženski lobi, mislite da stvari idu na bolje?
PETROVIĆ: Pisanje, potpisivanje i unapređivanje zakonskog okvira, procedura, sporazuma, memoranduma i njihovo usklađivanje sa međunarodnim standardima, kada je u pitanju nasilje nad ženama i djecom, ide jako dobro. Primjena istih u praksi često je loša , nepravovremena, neadekvatna, što dodatno viktimizuje žrtvu. Ali, sada u mnogo težem obliku jer viktimizacija dolazi iz institucija.

Potrebna je edukacija u kontinuitetu sa predstavnicima institucija o rodnom pitanju i rodnim “politikama” kao i razvijanje ličnog senzibiliteta i empatije za žene i djecu žrtve nasilja.

Saradnja izmedju civilnog sektora i institucija je neophodna radi samih žrtava i ostvarivanja njihovih prava.Ta saradnja i dalje često nije na partnerskim osnovama osim deklarativno, već se nerijetko dešava da se bar mi u CŽL-u doživljavamo kao konkurencija i građanke drugoga reda koje rade sa “svim i svakim”(aludira se naravno na najgore slučajeve nasilja nad ženama i djecom).

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo