Vlasnik Delta holdinga, nekada najbogatiji srpski tajkun Miroslav Mišković osuđen je na pet godina zatvora zbog pomaganja sinu u utaji poreza a oslobođen za finansijske malverzacije s putarskim preduzećima. Suđenje Miškoviću, koje je trajalo tri i po godine, označavano je kao proces decenije. Ljudi iz vlasti su njegovo hapšenje, prije svega Aleksandar Vučić koji je u to vrijeme bio prvi potpredsjednik Vlade Srbije, prikazivali kao poruku da nema nedodirljivih.
Specijalni sud u Beogradu prvostepeno je osudio na pet godina zatvora i novčanu kaznu od osam miliona dinara Miškovića, jer je pomogao sinu Marku da utaji porez po odbitku od oko 320,3 miliona dinara, odnosno oko tri miliona eura. Marko Mišković je 25. februara osuđen zbog utaje poreza na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od osam miliona dinara, uz obavezu da njegovo preduzeće Merainvest plati porez od oko 320,3 miliona dinara, ali je kao i otac oslobođen od optužbi za izvlačenje para iz putarskih preduzeća.
Savjeti Miroslava Miškovića su, prema ocjeni sudskog vijeća, bili takozvano psihičko pomaganje, ključno da se akcije putarskih preduzeća unesu kao osnivački ulog Merainvesta, a onda prodaju Nibens grupi. Sudija Maja Ilić rekla je u obrazloženju presude da je nesumnjivio utvrđeno da je Miroslav Mišković pomagao sinu u donošenju strateških odluka. ,,On mu je rekao da kupi akcije po jednoj, a proda po drugoj cijeni”, navela je ona.
Optužnica, dugačka više od 120 strana, Miroslava Miškovića, sina Marka, kao i vlasnika Nibens grupe Mila Đuraškovića sa još osmoricom saučesnika, teretila je za nezakonito izvlačenje novca iz putarskih preduzeća i utaju poreza. Konkretno se navodi da su od 2005. do 2010. godine ta preduzeća oštetili za 16,95 milijardi dinara, a budžet Srbije za 472 miliona dinara. Za oba djela zakonom je zaprijećena kazna do 10 godina zatvora. U međuvemenu su Marko Mišković i Milo Đurašković osuđeni samo za utaju poreza, ali ne i za glavnu tačku optužbe.
Miroslav Mišković i njegov sin Marko bili su uhapšeni u decembru 2012. godine. Na tom spektakularnom hapšenju popularnost Aleksandra Vučića, tada prvog potpredsjednika Vlade, enormno je porasla. Početak tog procesa je, takođe, pratio ogroman publicitet, uz prisustvo domaćih i stranih medija, ali i posmatrača-eksperata.
Kompanija Delta holding saopštila je da je presuda donijeta bez ijednog dokaza. ,,Posebno vijeće Višeg suda odbilo je da sasluša sve svjedoke i da izvede dokaze koje je predložila odbrana. Nijedan dokaz i nijedan svjedok tužilaštva nisu potvrdili navode optužbe. Osuđeni Miroslav Mišković nije bio na funkciji koja je odgovorna za zakonitost poslovanja”, navodi se u saopštenju Delta holdinga.
Branilac Miroslava Miškovića advokat Zdenko Tomanović, najavljujući žalbu rekao je da presuda nije zasnovana na dokazima. ,,Nije ova presuda rezultat dokaza već, na žalost, nedostatka hrabrosti suda da se suprostavi više puta u proteklih nekoliko godina javno izrečenim najavama i obećanjima političke elite da će se ovakva presuda i donijeti”, rekao je Tomanović novinarima.
Advokat Tomanović je naveo da je Mišković oslobođen za centralno djelo iz optužnice zbog kojeg je uhapšen i zbog kojeg je proveo više od pola godine u pritvoru. ,,A sa druge strane je našao izgovor da ipak političke želje dobiju odoru pravde, odnosno određenu formu i osudio ga da je davao savjet sinu da utaji porez u preduzeću koje nije njegovo”, kaže Tomanović.
On tvrdi da sud takav stav nije bazirao na dokazu već na podrazumijevanju da taj odnos, ta bliskost između sina i oca u sebi sigurno sadži i savjete kako da izvrši krivično djelo. ,,I osudio pomagača na kaznu zatvora mnogo veću od kazne koju je dobio izvršilac kome pomagač navodno pomaže”, ukazuje Tomanović, koji je najavio žalbu.
Vlasnik Delte nije prisustvovao izricanju presude, na šta i nije obavezan.
Ovo suđenje prvenstveno se bavilo teško razumljivim i nimalo atraktivnim pitanjem finansijskog poslovanja optuženih. Oni koji su ga pomnije pratili kažu da je tu svega bilo. Vladimir Vučinić, sudija koji je najpre vodio postupak, prošao je kroz golgotu zbog toga što je, poštujući svoja zakonska ovlašćenja, privremeno vratio pasoš Miškoviću. Taj sudija je, uzgred, nedugo nakon toga otišao u advokaturu.
Potom je ovaj postupak spojen sa drugim, da bi naknadno zbog zdravstvenog stanja Miroslava Miškovića opet bio razdvojen. Iza toga dolazi i izmjena optužnice svega nekoliko mjeseci prije završetka postupka. I za kraj – presuda. Kazna Miroslavu Miškoviću veća je nego njegovom sinu, iako se on tereti da je njemu pomagao da izvrši krivično djelo. Sve u svemu, jako je teško otrgnuti se utisku da je Miroslav Mišković morao da padne.
Neobično je što je Mišković za navodno pomaganje sinu u izvršenju krivičnog djela dobio veću kaznu od samog izvršioca, kaže profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić. ,,Oslobođen je za ono za šta su ga najviše teretili u javnosti i političari i mediji. I mogu da kažem da je to neki mali dokaz da pravosuđe, makar sud, ide svojim tokom. E sad, da li ova dosta visoka kazna za pomaganje treba da bude neka kompenzacija za to što nije osuđen, to je sve u sferi nekih špekulacija i ja ne bih da špekulišem”, kaže Rakić-Vodinelić.
„Krajnje je neobično da neko ko je pomagao drugo punoljetno lice dobije veću kaznu, nego lice koje je učinilo krivično djelo”, prokomentarisao je konsultant za ulaganja Milan Kovačević, ukazujući na činjenicu da je Mišković stariji dobio težu kaznu u prvom stepenu od Miškovića mlađeg.
„U Srbiji se zaista događaju neobične stvari, koje su posljedica toga što je izvršna vlast previše pomiješana sa sudskom vlašću, a naročito s tužilaštvom. Znamo u posljednje vrijeme puno događaja koji ukazuju da je neophodno ubrzati reforme i napraviti koliko, toliko demokratsku državu u kojoj će izvršna vlast takođe biti podložna suđnju pravosudne vlasti, a ne obratno, da drugim vlastima naređuje kako će funkcionisati”, navodi Kovačević.
Što se Miškovića tiče, u javnosti je rečeno da ga terete za kapitalni dobitak, kupovinu i prodaju akcija, a to je svakome laiku bilo jasno da ispod toga nema ničega. Tako da je od samog početka to poslužilo samo u neke druge svrhe a ne zarad pravog, normalnog suđenja”, navodi Kovačević.
Vučićeve prijetnje
Nakon što je Miroslav Mišković osuđen na pet godina zatvora, Aleksandar Vučić je u izjavi za Blic ocijenio da je to značajan napredak u borbi protiv korupcije. ,,Ja kao predsjednik Vlade ne mogu da komentarišem sudske presude. Mogu samo da kažem da je važno da državni organi rade svoj posao, i u tom smislu ovo je značajan napredak u borbi protiv korupcije u odnosu na raniji period”, rekao je premijer Vučić. No, izjave nosilaca vlasti u Srbiji, a dominirale su Vučićeve, nametale su često utisak o krivici Miškovića i prije sudskog epilog. Miškovića je Vučić često prozivao kao tajkuna koji je prije njegovog dolaska na vlast faktički vladao Srbijom. Prije tri godine mu je poručio: ,,Moja poruka svima njima – i Miškoviću i njegovim medijskim i političkim slugama, onima kojima je njegov zet nosio pare u međuvremenu da se rugaju Vučiću, Srpskoj naprednoj stranci i da hvale njega i sve njih – jeste da mogu da misle da će da nas pobijediti, ali ne mogu pobijediti ni Srbiju ni nas. I nikada neće moći.” Premijer je Miškovića optuživao i tokom sudskog procesa, što je činio i ministar pravde Nikola Selaković, da stoji iza četvoromjesečnog štrajka advokata zbog lošeg zakona o notarima, kome je kumovao Selaković. Odgovor Vučićev je bio: ,,Ja da smijenim Nikolu Selakovića neću… Zašto bih ga smijenio? Zato što traži Miroslav Mišković? Je l’ zato?” Prije nešto više od godinu Vučić je ponovio da će pobijediti ,,sve one kojima je uspjeh da stvari vrate u prošlost, da Srbijom upravljaju tajkunsko-mafijaški klanovi, kao što su upravljali – od Zemunskog do Miškovićevog klana”. Dodao je da je ,,uticaj biznismena Miroslava Miškovića u Srbiji, i finansijski i medijski, mnogo ozbiljniji nego što je mislio” i najavio ,,da će vrlo brzo biti dokazani na sudu veliki finansijski zločini.” Suđenje Miroslavu Miškoviću ima simbolični značaj za premijera Aleksandra Vučića. Slučaj vlasnika Delte zamišljen je kao pokazna vježba njegove borbe protiv korupcije, neki su od komentara u srbijanskoj štampi. Nema sumnje da će presuda Miškoviću dobro doći Vučiću, kao potvrda onih optužbi koje je on i ranije iznosio. Nije se mogla zamisliti situacija u kojoj Mišković ne bi bio osuđen. Konsultat za ulaganja Kovačević ukazuje da je suđenje Miškoviću nemoguće posmatrati izvan pokušaja aktuelne vlasti da na primjeru nekada najbogatijeg srpskog tajkuna pokaže spremnost da se odlučnije bori protiv krivičnih djela u privredi.
U orbiti kapitala
Miroslav Mišković je 31. decembra 1989, izabran za potpredsjednika Izvršnog veća Srbije, ali je tu funkciju vršio samo šest mjeseci. Ratovi na prostoru nekadašnje Jugoslavije za vrijeme kojih je Delta osnovana, nekima su donijeli jad, a neke su lansirali u orbitu kapitala. Mišković je bio od ovih drugih. Njegova povezanost sa Slobodanom Miloševićem nikada nije bila javna, osim u periodu učešća u vladi. Promjene 5. oktobar 2000. dočekao je spremniji od većine drugih ljudi sličnih poslovnih uspona. Njegova imperija-u-nastajanju ne samo da je ostala netaknuta, već je profit stekao u potonjem periodu. U vremenu ,,poslije Miloševića” on se probio u sam vrh privrede Srbije posebno poslije 2002. godine, kada je kupio niz preduzeća.
Milan BOŠKOVIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice