U trenutku kada se crnogorsko zdravstvo i zvanično ocjenjuje najgorim u Evropi, kada doživljava neviđenu krizu, naročito nakon smrti bebe u bjelopoljskom porodilištu, kada, zbog toga, ministar (Miodrag Radunović) podnosi ostavku i dolazi novi (Budimir Šegrt), kada bukte verbalni ratovi između čelnih ljudi ključnih zdravstvenih institucija… shvatamo da se spirala haosa ne zaustavlja. Tonemo dublje.
U Kliničkom centru Crne Gore, u posljednja dva mjeseca, bez posla je ostalo 45 mladih kliničkih ljekara. Njima je, kaže se, istekao ugovor koji su sklopili na 12 mjeseci. I, pravac biro rada! To su, podsjetimo, oni mladi ljudi koji su posao dobili na osnovu projekta za stručno osposobljavanje doktora medicine. Taj se projekat već duži niz godina realizuje u najvećoj zdravstvenoj ustanovi, Kliničkom centru. Namjera je zaposliti stručno osposobljene doktore medicine.
Prvi čovjek Kliničkog centra, Ranko Lazović, kazao je Pobjedi kako nije bilo zakonske mogućnosti za produžetak ugovora te da je svima ponuđeno da nastave da rade volonterski. Neki su prihvatili.
,,Početkom 2015. u mandatu prethodnog direktora primljeno je 37 kliničkih ljekara i u mom mandatu još osam, ukupno 45. To je bila odluka Ministarstva zdravlja, Zavoda za zapošljavanje i Kliničkog centra. Uz dogovor sa Ministarstvom zdravlja sada im je omogućeno da volontiraju”. Hvala svevišnjem tvorcu i ministru Šegrtu: mogu nakon silnih godina obrazovanja da rade za džabe!
Lazović kaže da postoji šansa za ove mlade ljude u vidu konkursa za specijalizacije, koji je raspisan za 28 specijalizacija. Prijavilo se 119 kandidata. ,,Za sada je neizvjesna sudbina kliničkih ljekara koji su ostali da volontiraju u Kliničkom centru, odnosno onih koji ne dobiju specijalizaciju”. Em rade za džabe, em neizvjesno.
Sve se ovo dešava u trenutku kada u Crnu Goru stiže novi izvještaj – UNICEF-a o stanju bolničke njege u porodilištima. Jedna od mnogo preporuka u toj analizi, koju nijesmo naveli za potrebe ranijeg teksta, zgodnija je za ovaj. Pod brojem osam stoji:
„Broj osoblja u jedinoj jedinici za intenzivnu njegu novorođenčadi – jedinici koja trenutno godišnje ima oko 800 novorođenčadi, odnosno svaku devetu od 7.000 beba koje se rode u Crnoj Gori – treba povećati. To je od posebne važnosti za pravilno liječenje najtežih slučajeva bolesne novorođenčadi. Kako bi se garantovalo kraće i primjerenije vrijeme reagovanja u hitnim slučajevima, treba izbjegavati sisteme pripravnosti u ustanovama za akušersko osoblje tokom noći i praznika; u svim bolnicama treba osigurati prisustvo specijalizovanog osoblja tokom noći i vikenda”.
Nije to slučaj samo sa perinatalnom njegom: fali stručnih ljudi. Problem nedostatka ljekara na Pedijatriji u Domu zdravlja zaslužuje posebnu priču.
Monitor je razgovarao sa više mladih ljudi koji su poslati kući odmah nakon isteka ugovora. Ozlojeđeni su, nadali su se boljem, ali ipak ne žele da govore punim imenom i prezimenom jer, kažu, misle na svoju budućnost.
„Očekivao sam da je ovo pravi put i početak edukacije u Kliničkom centru. No pored toga sto postoji potreba za stručnim kadrom, i kliničkim ljekarima – u to sam se lično uvjerio s obzirom na velike gužve i čekanja – mi smo saradnju sa Kliničkim centrom završili veoma brzo”, kaže za Monitor jedan od mladih ljudi koji je završio na birou, zahtijevajući anonimnost. „Nakon toliko godina studiranja, i napornog rada posljednjih godina, nadležni su se potrudili da nam dokažu da je naša budućnost neizvjesna. Na gubitku su ipak najviše pacijenti”.
Sagovornik našeg lista kaže da prvi put u životu razmišlja o odlasku iz zemlje i traženju posla u nekoj zemlji koja će znati da cjeni trud i kvalitet mladih ljudi.
Fenomen nedostatka ljekara posljednjih desetak godina izražen je u razvijenim zapadnoevropskim zemljama. Bez obzira na visoka primanja, sve manje mladih ljudi se odlučuje da studira medicinu. Razlog su dugotrajne i teške studije, a izuzetno komplekstan i odgovoran posao.
Ljekar u Kliničkom centru Crne Gore, koji je takođe želio da bude anoniman, podsjeća da ljekarska profesija podrazumijeva dugotrajan period sazrijevanja i sticanja iskustva i nakon završenih studija. ,,Ni visoka primanja, ni ugled koji uživaju u društvu nijesu dovoljni da motivisu mlade ljude da se bave ovom profesijom. Izražena migracija ljekara iz Njemačke prema skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji (kraće radno vrijeme i znatno veće plate) dovela je do ozbiljnih problema u finansijski najmoćnijoj ekonomiji zapadne Evrope, nedostatka ljekarskog kadra”.
Njemačka rješava problem tako što se okreće zapadnom Balkanu.
,,Sve više mladih ljekara iz Slovenije, Hrvatske i Srbije je našlo posao u Njemačkoj i tamo planira svoju budućnost. Osim visokih plata (plate za početnike se kreću od tri hiljade eura naviše, specijalisti zarađuju pet do osam hiljada eura), jasna pravila ponašanja koja važe podjednako za sve zaposlene, mogućnost napredovanja i više nego prijateljski odnos starijih kolega, dovoljni su motivi za mladog ljekara da napusti zemlju u kojoj je rođen i gdje je stekao sva zvanja i vrhunsko obrazovanje”.
A kako se ponaša aktuelna crnogorska vlast u situaciji kada nama fali mladih obrazovanih ljudi, ljekara pogotovo? ,,Od osnivanja 1997. godine Medicinski fakultet Univerziteta Crne Gore upisuje 40 studenata svake godine. Iskustvo pokazuje da je konkurencija prilikom upisa takva da sve ove godine Medicinski fakultet upisuju isključivo srednjoškolci koji su bili najbolji đaci u svojim razredima. Već ta činjenica izaziva poštovanje prema ovoj djeci koja su se ipak odlučila da uče i na taj način napreduju. Dodatno poštovanje zahtijeva njihova odluka da se kao takvi bave najtežom, ali i najhumanijom profesijom i da sve to rade za platu od 480 eura mjesečno”, podsjeća naš sagovornik.
Mladi ljekari koji su poslati kući za svoj višemjesečni rad u Kliničkom centru Crne Gore dobili su najbolje ocjene. Koštali su zdravstveni sistem, sve ukupno, ne više od 15 000 eura mjesečno.
,,Predsjednik Vlade Milo je nedavno izjavio da nije školovao Blaža da radi u javnoj upravi, što drugim riječima znači da nije školovao svoje dijete da bude ‘mediokritet’ koji će da radi za 400 eura. On je svom Blažu zadao mnogo veće ciljeve, da završi ekonomiju i zarađuje mnogo para kao privatnik”, kaže naš sagovornik. „Roditelji završenih studenata medicine su za svoju djecu sa pravom mislili da su sve drugo, samo ne mediokriteti. Djeca su im to svojim dugogodišnjim radom i učenjem i dokazala. Postali su ljekari, dokazali da imaju potencijal da budu dobri ljekari, upravo ono što fali ne samo maloj Crnoj Gori, već i jednoj velikoj Njemačkoj”.
To je Crna Gora: teritorija na kojoj prvi čovjek zdravstva računa da će privatne klinike, recimo, Codra riješiti gužve u zdravstvu – što se ne dešava. Mjesto gdje ministarstvo, u takvim prilikama, na biro rada šalje četrdeset pet mladih ljekara. Tim mladim ljudima i to može biti statisfakcija: dok njihova mala domovina zatvara vrata, velika Njemačka ih širom otvara. Na gubitku su građani Crne Gore.
Marko MILAČIĆ